Divlje ili poluudomaćeno euroazijsko voće, koje se u našim priobalnim krajevima naziva ciburi, jedna je podvrsta šljiva. U rječniku hrvatskog jezika za tu smo voćku pronašli samo orijentalnu riječ džanarika koja označava krupan, okrugao, žutocrven plod šljive. U razgovornom jeziku rječnik nudi inačicu - ringlo, a u književnom - okruglicu ili trnošljivu, stoga pustimo nejasno jezikoslovlje.
Ciburi rastu ponajviše u središnjoj i istočnoj Europi te jugoistočnoj i središnjoj Aziji. To malo grmoliko stablo doseže visinu od 6 do 15 metara, a među prvim je voćkama koje cvjetaju na proljeće. Jestivi okrugli plodovi žute ili crvene boje dosegnu promjer od dva do tri centimetra. Određene vrste cibura odlične su za pravljenje marmelada, a ponegdje ih uzgajaju kao ukrasnu vrtnu biljku. U našim su ga krajevima najčešće jela djeca, zbog nestrpljivosti često nezrele i zelene. Danas je popularnost toga divljeg voća opala, pa ga se najčešće može vidjeti gnjilog na podu. (A. D.)