Jedna od brojnih misterija je i ta kako ljudski mozak iskušava vrijeme. Prema mišljenju Davida Eaglemana (Baylor College of Medicine, Texas) vrijeme je puno čudnije nego što ljudi to uopće mogu zamisliti. Primjerice, kad se ljudi nađu u opasnim situacijama, najčešće se događa da se te situacije odvijaju u usporenom ritmu.

Eagleman je u svojim istraživanjima želio otkriti je li doista sat u mozgu čini to da se vanjski događaji čine abnormalno sporima ili je usporeni ritam odraz i produkt memorije. Razumijevanjem mehanizma kako mozak percipira vrijeme Eagleman i ostali smatraju da mogu naučiti kako poboljšati mentalnu brzinu. Također, budući da je vrijeme krucijalno za percepciju uzročnosti, krivo postavljen "unutarnji sat" mogao bi objasniti stanja od kojih pate ljudi sa shizofrenijom.

Jedno od prvih istraživanja koje je pokazalo da mozak percipira svijet kroz različite okvire bilo je istraživanje ne temelju iluzije koju stvara okretanje kotača. Velik broj ispitanika izjavio je da vidi da se kotač vrti ili unazad ili da se usporava, iako se on zapravo vrtio cijelo vrijeme unaprijed. Godine 2006. Ruffin VanRullen, neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Toulouseu u Francuskoj, odlučio je ponoviti ovo istraživanje u svom laboratoriju. Dobio je iste rezultate kao i u prvom istraživanju takve vrste-svi ispitanici vidjeli su da se kotač vrti unazad. Zaključak koji je VanRullen dobio iz tog istraživanje je taj da je percepcija iluzorna stvar.

Mnogi, uključujući i Eaglemana, zanimaju se za brzinu prolaska vremena u određenim situacijama. Eagleman je kao osmogodišnjak iskusio pad s krova. U tom trenutku je iskusio izuzetno usporavanje vremena iako je cijeli događaj trajao svega nekoliko trenutaka. Prema njegovom mišljenju postoje dva objašnjenja za to-ili je takva percepcija vremena stvar memorije ili mozak percipira brzinu prolaska vremena ovisno o količini stresa.

Nakon što je u odrasloj dobi napravio određene eksperimente na ovu temu, ispitanici nisu niti u jednom trenutku dobili dojam da se vrijeme ubrzava ili usporava. Zbog toga je Eagleman zaključio da je drugačija percepcija vremena u opasnim situacijama trik memorije. Objašnjenje koje je dao za to glasi da intenzivno iskustvo s povećanim strahom, usmjerava pozornost i uzrokuje burnu reakciju među neuronima u mozgu što dovodi do prikupljanja više osjetilnih podataka. Upravo iz tog razloga bogatije memorije traju duže, jer ljudski mozak smatra da će mu trebati više vremena da zabilježi i obradi veću količinu podataka. 

www.FunkyMEM.com