VODIĆ ZA ZBUNJENE Religija i antimilitarizacija

----------------------------- Religija je jos jedan pogodan kanal za pojacavanje izolacije i samoizolacije, stvaranje i produbljivanje zamisljenih razlika medju ljudima koje vode u sukobe, mrznju i netrpljivost. Religijske institucije koje same sebe definisu kao posrednike izmedju zemaljskog i onostranog, mnogo cesce se bave vrlo ovozemaljskim stvarima kao sto je politika, nego duhovnim pitanjima koja bi trebalo da budu oblasti njihovog djelovanja. To je narocito tocno na ovim prostorima, na kojima se religija predstavlja kao odlika etnonacionalnog identiteta, kao jos jedno oruzje u "borbi protiv neprijatelja", ponekad cak vrlo direktno i nemetaforicno. Svestena lica se tako javljaju kao glasnogovornici jedne grupe - nacije, naroda, politicke stranke, govore o razgranicavanju teritorija, nacionalnim interesima, svodjenju racuna, odbrani ovih ili onih prava u ime svetinja koje su uvijek iskljucivo nacionalne, iako su same religije koje predstavljaju zasnovane na univerzalnim principima, sa kojima se mozete slagati ili ne slagati, ali ih svakako ne mozete vezati za jedan narod ili jednu drzavu. Iako sa te strane "duhovnici2 ocito ne rade bas dobro ono sto bi trebalo da im bude posao, ne bi se moglo reci da su neuspjesni sto se tice biznisa samog po sebi - svi oni odlicno zive od podjela i strahova koji prate te podjele, bas kao i politicari ili vojna olirgahija. LINK=http://www.antimilitarizam.org/ Antimilitarizam Napomena: Preuzeto iz brosure "Sta je nama (de)militarizacija ?!? Protiv rata uvijek i svuda!

-------------------------- ONI GLEDAJUCI NE VIDE; I SLUSAJUCI NE CUJU NITI RAZUMIJU ... Bit cu tada jedan od onih kojima je receno:"Oni gledajuci ne vide;i slusajuci ne cuju niti razumiju"... ... Nista nije teze nego kriticki svjestan pretpostavki svoga razmisljanja. Sve se moze vidjeti izravno, osim oka kojim gledamo. Svaka misao moze se izravno proucavati, osim misli kojom proucavamo. Poseban trud, trud samosvijesti je potreban - taj gotovo nemoguc pothvat misli koja se naginje nad sebe samu: gotovo nemoguc, ali ne savim nemoguc. Zapravo, to je moc koja covjeka cini covjekom i sposobnim takodjer transcendirati svoju ljudskost. On lezi u onome sto Biblija naziva covjekovom "nutrinom". Kako je vec spomenuto, unutarnje odgovara "visem", kao sto izvanjsko odgovara "nizem". Cula su covjekovi najizvanjskiji instrumenti; u slucaju kad "gledajuci ne vide", i slusajuci ne cuju "greska ne lezi u osjetilima vec nutrini - "jer je odrvenjelo srce ovog naroda"; ljudi "ne razumiju svojim srcima". Samo kroz "srce" se moze stvoriti veza sa visim stupnjevima znacenja i Razina bica...

----------------------- "MOLITVA ZA VRIJEME PUSENJA" I "PUSENJE ZA VRIJEME MOLITVE" ... Istina ideja ne moze vidjeti osjetilima vec samo onim specijalnim pomagalima koje se ponekad naziva "okom srca", a koje, na neki tajanstveni nacin, ima moc prepoznavanja istine kad se suoci s njom. Ako opisemo rezultate te moci kao objasnjavanje, a rezultate osjetila kao iskustvo, mozemo reci da nam iskustvo, a ne objasnjavanje govori o postojanju, pojavljivanju i mijenama osjetilnih stvari, kao sto su stijene, zivotinje i ljudi; dok objasnjavanje, a ne iskustvo govori sto te stvari znace, sto bi mogle biti i sto bi mozda trebale biti. Nasa tjelesna osjetila, koja nam daju iskustvo, ne priblizavaju nas visim stupnjevima znacenja i visim Razinama bica koje postoje u svijetu oko nas: osjetila ne odgovaraju toj svrsi, buduci da su stvorena samo za prepoznavanje vanjskih razlika izmedju razlicitih postojecih stvari, a ne za njihova unutarnja znacenja. Postoji prica o dva redovnika koji su bili strasni pusaci i pokusali se usaglasiti oko pitanja je li dopustivo pusiti za vrijeme molitve. Buduci da se nisu mogli dogovoriti odlucili su pitati svoje nadredjene. Jedan od njih zbog pitanja je imao veliki problem sa opatom; drugi je bio pohvaljen. Kad su se ponovo sreli, prvi je redovnik, pomalo sumnjicav, upitao drugoga: "Sto si ti zapravo pitao?", i dobio je odgovor: "Pitao sam je li dopustivo moliti za vrijeme pusenja." Dok nasa unutarnja cula neizbjezno vide duboku razliku izmedju "molitve za vrijeme pusenja" i "pusenja za vrijeme molitve", za nasa vanjska osjetila nema nikakve razlike. Visi stupnjevi znacenja i Razina bica ne mogu se prepoznavati bez vjere i bez pomoci visih sposobnosti unutarnjeg covjeka. Kad se te vise sposobnosti ne koriste - bilo zato sto ih nema ili zato sto su zbog odsustva vjere neiskoristene - nedostaje na strani onoga koji spoznaje, sto za posljedicu ima da on ne moze znati nista od onoga sto je povezano s ikakvim visim znacenjem ili Razinom bica....

------------------------- "GOSPODINE ISUSE KRISTE, SINE BOZJI, SMILUJ SE MENI GRESNIKU" - MOLITVA SRCA ... Dok je sredisnje mjesto indijske metode yoga, sredisnje mjesto krscanske metode je molitva. Moliti Boga za pomoc, zahvaliti mu i velicati ga legitimne su svrhe krscanske molitve; svejedno, bit molitve ide vise od toga. Od krscana se trazi da "mole bez prestanka". Isus im je u tu svrhu zborio parabolu da se ljudi moraju stalno moliti, a ne da zapadnu u malodusnost (Luka XVIII). Ta je zapovijed najozbiljnije zaokupila paznju krscana tijekom stoljeca. Mozda je najcuveniji odlomak o tome pronadjen u dijelu "Iskreno kazivanje hodocasnika njegovu duhovnom ocu", anonimnom dragulju svjetske knjizevnosti, koji je najprije objavljeno u Rusiji 1884. godine. "Procitana je Prva poslanica Svetog Pavla Solunjanima. U njoj smo opomenuti, izmedju ostaloga, da neprestano molimo, i te rijeci su mi se usjekle u pamcenje. Poceo sam razmisljati o tome je li moguce moliti bez prestanka, jer svaki se covjek mora pozabaviti drugim stvarima potrebnima za njegov opstanak... "Sto da radim?", mozgao sam. "Gdje cu moci pronaci nekoga tko bi mi mogao objasniti?" Hodocasnik tada dobije Philokaliu, koja, "sadrzi potpuno i potanko znanje o neprekidnoj unutarnjoj molitvi, kako je utvrdilo dvadeset i pet svetih oceva". Ta unutarnja molitva naziva se i "molitva srca"; dok je ona posve nepoznata na Zapadu, dovedena je do savrsenstva uglavnom u Grckoj i Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Njezina je bit "stajati pred bogom s umom, mislima u srcu". To je objasnjeno na sljedeci nacin: Izraz "srce" ima posebno znacenje u pravoslavnoj tradiciji poimanja ljudi. Kada ljudi na Zapadu danas govore o srcu, oni obicno misle na osjecaje i emocije. Ali u Bibliji, u najasketskijim tekstovima pravoslavne crkve, srce ima mnogo sire znacenje. To je najvazniji organ covjekova bica, bilo fizicki bilo duhovno; ono je srediste zivota, odredjujuce nacelo svih aktivnosti i teznji. Kao takvo, srce ocito ukljucuje osjecaje i emocije, ali ukljucuje i mnogo toga drugog: ono obuhvaca zapravo sve ono sto se podrazumijeva pod pojmom "osoba". Dakle, "osoba" se razlikuje od drugih bica po tajanstvenoj moci samosvijesti, a ta moc, kao sto smo vec zapazili, ima sjediste u srcu gdje se ona, zapravo, moze osjetiti kao svojevrsna vrsta topline. Molitva iz srca, obicno Isusova molitva (a sastoji se od ovih rijeci: "GOSPODINE ISUSE KRISTE, SINE BOZJI, SMILUJ SE MENI GRESNIKU") neprestano se ponavlja u mislima, "u srcu", i to ozivljava, uoblicuje i obnavlja cijelo bice. Jedan od velikih ucitelja te materije, Teophan the Recluse (1815.-1894.) ovako objasnjava: Da bi se um zadrzao na nekoj stvari pomocu kratke molitve, potrebno je usmjeriti paznju i tako je dovesti u srce: jer, toliko dugo dok um ostaje u glavi, gdje misli naljecu jedne na druge, nema vremena da usredotoci se na jednu stvar. Ali, kada paznja sidje u srce, ona privlaci sve sile duse i tijela u jednu tamnosnju tocku. Ta koncentracija svega covjekova zivota na jednome mjestu odmah se odrazava u srcu posebnim osjecajem koji je pocetak buduce topline. Taj osjecaj, slabasan na pocetku, postaje postepeno jaci, cvrsci, dublji. Na pocetku samo mlacan, on prerasta u toplo osjecanje i privlaci na sebe paznju. I tako to bude, dok se u pocetnoj fazi paznja u srcu zadrzava naporom volje, nakon odredjenog vremena ta paznja svojom vlastitom krepkoscu radja toplinu u srcu. Ta toplina zatim zadrzava paznju bez posebnog napora. Odatle to dvoje nastavljaju podrzavati jedno drugo i moraju ostati nerazdvojni; jer rasprsavanje paznje hladi toplinu, a smanjena toplina slabi paznju.

----- PUT U NUTRINU - UNUTARNJI RAD - SAMOSPOZNAJA

----------------------------------------- ... Svatko tko otvoreno krene na "put u nutrinu", tko se povuce iz neprestane uzbudljivosti svakodnevnog zivota i pocne prakticirati neku vrstu vjezbe - sattippatthanu, jogu, molitvu Isusu ili nesto slicno - bez koje se ne moze postici samospoznaja, biva optuzen za sebicnost i za okretanje ledja svojim drustvenim duznostima. U medjuvremenu se svjetske krize umnozavaju i svatko irazava prezir zbog nedostatka, ili cak potpunoga nepostojanja "mudrih" muskaraca ili zena, nesebicnih vodja, povjerljivih savjetnika itd. Tesko je da se mogu ocekivati takve visoke kvalitete od ljudi koji nikada nisu obavili nikakav "unutarnji rad", i koji ne bi mogli ni razumijeti sto se pod tim podrazumijeva. Oni sebe mogu smatrati pristojnim ljudima i dobrim gradjanima koji postuju zakon; mozda i "humanistima", mozda i "vjernicima". Mala je razlika u tome kako oni "sanjaju" o sebi. Poput pianole oni sviraju mehanicku glazbu; poput kompjutera, oni izvode ranije napravljene programe. Programer spava: Vazan dio modernog "programa" je da se odbaci religija kao jeftino moraliziranje, zastarjeli ceremonijalni dogmatizam, tako odbacujuci samu silu, mozda jedinu silu koja nas moze probuditi i podignuti na istinski ljudsku razinu, onu samosvijesti, samokontrole, samospoznaje te stoga na razinu poznavanja i razumijevanja drugih, i koja bi nam dala moc da im pomognemo kad bude potrebno....

UNUTARNJI RAD I JOGA U SPREZI SA IZVANREDNIM ISKUSTVIMA

-------------- ... Veliki ucitelj budisticke satipatthana meditacije, velecasni Mahasi Sayadow (1904.-1955.) upozorava ucenika da ce imati razne vrste izvanrednih iskustava: Pojavit ce mu se jarka svjetlost. Nekima ce se pojaviti kao svjetlost lampe, nekima kao bljesak munje ili kao sjaj mjeseca ili sunca, i tako dalje. Kod nekih to moze trajati samo tren, kod nekih moze trajati duze.... Pojavljuje se i zanos... smirenost uma... vrlo profinjeni osjecaj srece... Nakon sto je dozivio takav zanos popracen "jarkim svjetlom"... posrednik sada vjeruje: "Mora da sam sigurno postigao Supra - zemaljsku stazu uzitka! Sada sam zavrsio zadatak meditacije". To je pogresno prepoznavanje puta u necemu sto nije Put, i to je kvarenje Unutarnjeg uvida, koji se obicno odvija na upravo opisan nacin... Nakon zamjecivanja tih manifestacija Jarkog Svjetla i drugoga, ili nakon sto ih se ostavi neopazenima, on (pravi trazilac) nastavlja kao prije... on nadvladava potkupljivost u odnosu na jarku svjetlost, zanos, smirenost, srecu, privrzenost, itd... Krscanski sveci i mudraci jednako su jasni u tom pogledu. Mozemo uzeti Sv.Ivana od Kriza (1542.-1591.) kao tipicni primjer: S obzirom na sve (tjelesne osjete) koji mogu doci i koji obicavaju doci duhovnim osobama i objektima natprirodne vrste... A mora se znati da, iako se sve te stvari tjelesnim osjetilima mogu dogoditi na Bozji nacin "mi se nikad ne smijemo osloniti na njih ili ih prihvatiti", nego moramo uvijek bjezati od njih, bez zelje da se uvjerimo jesu li one dobre ili zle; ... jer tjelesni osjet je tako neznalacki kad su u pitanju duhovne stvari kao i zivotinja kad se radi o stvarima razuma, pa i vise. Zato onaj koji cijeni takve stvari "jako grijesi i izlaze se velikoj pogibelji da bude zaveden"; u svakom slucaju ce unutar sebe imati "potpunu prepreku za postizanje duhovnosti" (kurziv je moj). Unutarnji rad ili joga u svojim mnogobrojnim oblicima nije posebnost Istoka, nego korijen svih autenticnih religija. Prozvana je "primjenjenom psihologijom religije", i mora se reci da je religija bez primjenjene psihologije potpuno bezvrijedna. "Vjerovati naprosto da je religija istina i dati intelektualni pristanak njezinom vjerovanju i dogmatskoj teologiji, a da se i ne provjeri je li to istinito pomocu znanstvenih metoda joge, daje rezultat isti kao da slijepac vodi slijepca". Ta tvrdnja dolazi od dr.W.Y. Evans-Wentza koji je vecinu svojega zivota proveo "uredjujuci" svete zapise s Tibeta i cineci ih dostupnima Zapadu. On pita: Moze li covjek Zapada jos dugo biti zadovoljan proucavanjem vanjskog svijeta, a da ne poznaje sebe? Ako je, kako urednik vjeruje, zapadnjacki mudrac sposoban nas sa Zapada uputiti u metode znanstvenog razumijevanja skrivene strane ljudske prirode, nismo li nedovoljno mudri kad propustamo znanstveno i bez predrasuda to prouciti? Primjenjene znanosti u nasem dijelu svijeta, nazalost, ogranicene na kemiju, ekonomiju, matematiku, fiziku, fiziologiju i slicno; a antropologija i psihologija kao primjenjene znanosti u smislu kao se to razumije u jogi za gotovo sve zapadne znanstvenike pusti su snovi nerealistickih vizionara. Ne vjerujemo, ipak, da ce se ovaj nerazumni pogled jos dugo odrzati... ... Dok metode zapadne znanosti moze primjeniti svatko tko ih nauci, znanstvene metode joge mogu uspjesno primjeniti samo oni koji su spremni najprije pospremiti vlastitu kucu kroz disciplinu i sistematski rad na vlastitoj nutrini. Samospoznaja, kako je ranije receno, preduvijet je razumijevanja drugih. Takodjer je preduvijet razumijevanja, barem do odredjene razine, unutarnjeg zivota bica na nizim razinama: zivotinja i cak biljaka.

OPASNOSTI PRIZIVA "VISOKE MOCI" - NASUPROT "VISEM UMU"

-------------------- ... Ernest E. Wood, koji je doista mogao govoriti iz iskustva joge, kaze: "Zelim upozoriti novaka na dvije opasnosti samoprosudjivanja i postavljanja ciljeva, i reci mu da, kad priziva visoke moci na svojoj razini i na onima ispod i iznad trenutne razine svojeg ja, mora tim razinama dopustiti da naprave posao za njega.". Stoga nije ni potrebno niti prepotucljivo detaljno raspravljati o ovim stvarima. Oni koji su istinski zainteresirani - ne za dobijanjem moci, vec za vlastiti unutarnji razvoj - proucavat ce zivote i djela ljudi koji su se podvrgli "Visem umu" i tako nadvladali uobicajena ogranicenja prostora i vremena. Ne nedostaje primjera za to svih dobi i iz svih podrucja svijeta. Za nase potrebe bit ce dovoljno ovlas pogledati tri nedavna slucaja u kojima su se pokazale vise mogucnosti ljudskog bica, pred nasim ocima. Mozda prije svega treba napomenuti da postoji urota "sluzbene" sutnje o ova tri slucaja, iako su za sobom ostavili veliki broj svjedocanstava ove ili one vrste. Citatelj bi ih uzalud trazio, kad bi ih zelio pronaci u trenutno najvecoj "Encyklopaedia Brtannica; treci primjer ukratko se spominje na vrlo pristran nacin, tjerajuci citatelja da pomisli kako se radi o histeriji i vjerojatno namjernoj prevari koja nije vrijedna paznje... ...Jakob Lorber, Edgar Cayce i Therese Neumann bili su snazne religiozne osobnosti koje nikad nisu prestale potvrdjivati da citavo njihovo znanje i moc dolaze od "Isusa Krista" - od Razine koja je beskonacno iznad njihove vlastite beznacajnosti. Na toj nadljudskoj razini svatko od njih je pronasao, na svoj nacin, oslobodjenje od ogranicenja koja vladaju na razini obicne ljudskosti - ogranicenja koje postavljaju prostor i vrijeme, potrebe tijela i tama uma koji je slican kompjuterskom umu. Sva tri primjera oslikavaju paradoksnu istinu da se takve "vise moci" ne mogu doseci bilo kakvim napadom i osvajanjem koje ljudska osoba moze poduzeti; tek kad glad za "moci" posve nestane i kad je zamijeni odredjena transcedentna zudnja, cesto zvana ljubav prema Bogu, te moci mogu ti se ili ne moraju "dati." Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999. O knjizi vise: Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu... s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist ------------------ VODIC ZA ZBUNJENE -----------------

ZAKLJUCAK

Nakon sto se Dante (u Bozanskoj komediji) "probudio" i nasao u strasnoj mracnoj sumi u koju nikad nije naumio ici, njegova mu dobra namjera da se uspne na planinu nije pomogla; prvo se morao spustiti u Pakao kako bi mogao posve shvatiti stvarnost grijeha. Danas se ljudi koji Pakao dozivljavaju kao "pravo stanje stvari" u suvremenom drustvu redovito odbacuju kao "apokalipticki2 pesimisti i slicno. Dorothy Sayers, jedna od najboljih komentatorica Dantea kao i modernog drustva, kaze sljedece: Da je Pakao slika ljudskog drustva u stanju grijeha i korupcije, svi ce se spremno sloziti. A buduci da smo danas prilicno uvjereni da je drustvo na krivom putu i ne bas na putu prema usavrsavanju, lako mozemo prepoznati razlicite stadije u kojima se doseze dno pokvarenosti. Uzaludnost; nedostatak zive vjere; pad u labavu moralnost, pohlepno trosenje, novcana neodgovornost i nekontrolirano lose raspolozenje; svojeglavi i tvrdoglavi individualizam; nasilje, sterilnost i manjak postovanja prema zivotu i vlasnistvu, ukljucujuci i vlastiti zivot i vlasnistvo; zloupotrebljavanje seksualnosti, kvarenje jezika reklamom i propagandom, komercijaliziranje religije, zadovoljavanje praznovjerjem i uvjetovanje ljudskog uma masovnom histerijom i "caranjem" svih vrsta, potkupljivosti i povlacenjem veza u javnim poslovima, licemjerje, nepostenje u materijalnim stvarima, intelektualno nepostenje, vrenje svadja (sloj protiv sloja, nacija protiv nacije), falsificiranje i unistenje svih vrsta komunikacije; iskoristavanje najnizih i najglupljih masovnih emocija; izdaja cak i najblizih po srodstvu, izdaja zemlje, bliskog prijatelja, krsenje zakletve: to su vise nego poznati stupnjevi koji vode hladnoj smrti drustva i iscezavanju svih civiliziranih odnosa. Kakav popis divergentnih problema! No ljudi i dalje brbljaju o "rjesenjima", i ljute se kad im se kaze da obnova drustva mora poceti iznutra, jer ne moze poceti izvana. Ovaj odlomak napisan je prije nekoliko desetljeca. U medjuvremenu su stvari nastavilekliziti nizbrdo, i opis Pakla zvuci jos poznatije. No bilo je i pozitivnih promjena: neki ljudi vise se ne ljute kad im se kaze da obnova mora poceti iznutra; vjerovanje da je sve "politika" i da ce radikalno preoblikovanje "sistema" biti dovoljno za spas civilizacije vise se ne brani istim fanatizmom kako je to bio slucaj prije nekoliko desetljeca; sad posvuda po svijetu nicu eksperimenti Novih zivotnih stilova i Dobrovoljne jednostavnosti; arogancija materijalistickog scijentizma opada, i ponekad se cak u pristojnom drustvu tolerira spominjanje Boga. Valja priznati, dio te promjene stava ne proizlazi iz duhovnog uvida, vec iz materijalistickog straha uzrokovanog krizom okolisa, krizom izvora energije, prijetnjom prehrambene krize i naznakama nadolazece zdravstvene krize. U svijetlu tih prijetnji - i mnogih drugih - mnogi se jos uvijek trude vjerovati u "tehnolosko rjesenje". Kad bismo razvili energiju fuzije, kazu, nasi bi energetski problemi bili rijeseni; kad bismo usavrsili proces pretvaranja ulja u jestive proteine, svjetski problem ishrane bio bi rijesen; a razvoj novih lijekova sigurno ce otkloniti prijetnju zdravstvene krize... i tako dalje. Istovremeno, vjera u covjekovu svemoc sve je tanja. Cak i kad bi se tehnoloski rjesili svi "novi" problemi, stanje uzaludnosti, nereda i iskvarenosti bi ostalo. Ono je postojalo prije nego sto je sadasnja kriza postala akutna, i nece nestati samo od sebe. Sve vise ljudi pocinje shvacati da je "moderni eksperiment" propao. Taj eksperiment primio je rani poticaj od onoga sto sam nazvao kartezijanskom revolucijom koja je nesmiljenom logikom odvajala covjeka od Visih razina koje jedino mogu odrzati njegovu ljudskost. Covjek si je sam zatvorio vrata raja i pokusao se, uz golemu energiju i domisljatost, vezati za zemlju. Sad otkriva da je zemlja tek prijelazno stanje, tako da odbijanje teznje prema Raju znaci nehoticki silazak u Pakao. Moguce je zamisliti zivot bez crkvi; no nije moguce zivjeti bez religije, to jest, bez sistematskog rada, razvijanja prema visim razinama od one "obicnog zivota", sa svim svojim zadovoljstvom i bolom, uzbudjenjima i nagradama, profinjenoscu ili sirovoscu - sto god bilo. Moderni eksperiment zivota bez religije je propao, i jednom kad to razumijemo, jasno nam je o cemu se zapravo radi u "postmodernim" raspravama koje slusamo. Znakovito je da veliki broj mladjih ljudi (razlicite dobi!) gleda u pravom smijeru. Oni osjecaju duboko u sebi da i jos uspjesnije rjesenje konvergentnih problema nece pomoci - a moglo bi cak biti zapreka - ucenju kako se boriti s divergentnim problemima od kojih se sastoji stvarni zivot. Umijece zivljenja uvijek znaci pretvoriti nesto lose u nesto dobro. Jednom kad znamo da smo potonuli u paklena podrucja gdje nas ne ceka nista osim "hladne smrti drustva i iscezavanje svih civiliziranih odnosa" mozemo sakupiti hrabrost potrebnu za "zaokret", "metanoia". Tada to vodi prema novom pogledu na svijet, naime pogledu koji otkriva svijet kao mjesto u kojem se stvari o kojima suvremeni covjek neprestano govori i nikako ih ne uspijeva postici, uistinu mogu doseci. Darezljivost zemlje dopusta nam da nahranimo citavo covjecanstvo; znamo dovoljno o ekologiji da odrzimo Zemlju zdravom; postoji dovoljno mjesta na zemlji i dovoljno materijala, da svatko moze imati dostupno skloniste; vise smo nego dovoljno sposobni osigurati dovoljnu opskrbu nuznim stvarima tako da nitko ne zivi u bijedi. Iznad svega, tada cemo uvidjeti da je ekonomski problem zapravo konvergentni problem koji je vec rijesen: mi znamo kako dovoljno pruziti, i nisu nam za to potrebne nasilne, neljudske, agresivne tehnologije. Ne postoji ekonomski problem, i, na neki nacin, nikada ga nije ni bilo. No, postoji moralni problem, a moralni problemi nisu konvergentni, njih se ne moze rijesiti na nacin da buduce generacije zive bez truda; ne, to su divergentni problemi, koji se moraju razumijeti i transcendirati. Mozemo li se pouzdati da ce "pokret" postici dovoljan broj ljudi dovoljno brzo da se spasi moderni svijet? To pitanje cesto se postavlja, no bilo koji odgovor koji ponudimo na ovo pitanje vodit ce u krivom smijeru. Odgovor "DA" vodio bi u lazno zadovoljstvo; odgovor "NE" vodio bi u ocaj. Bilo bi potrebno da ostavimo te dvojbe i bacimo se na posao.

-------------------------- Napomena: Preuzeto iz knjige E.F.Schumacher, VODIC ZA ZBUNJENE, Zagreb, 1999. O knjizi vise: Sazetak sirokog i osvjezavajuce neortodoksnog sustava ideja. - Observer Uzbudljiva filozofska knjiga kakve vec dugo nije bilo. - Daily Mail Schumacherovi argumenti su osvjezavajuci, provokativni i, nerijetko dramaticni. -New Statesman Ova uvelike hvaljena knjiga autora bestselera "Malo je lijepo" urod je krajnje zdravog, optimisticnog i po zivot afirmativnog uvida jednog od najmudrijih umova naseg vremena. - Los Angeles Times Schumacher je zainteresiran za promatranje i dozivljavanje svijeta kao cjeline te pomaze citatelju da ucini isto. U tu svrhu razmotava vlastitu metafizicku mapu... s humorom i jasnocom jos nezabiljezenim u filozofskom tekstu. - Ecoloist

---------------------------------------------------------------- http://budan.blog.hr/

U Rijeci, 13.02.2008. Borivoj Bukva