Časopis Građenje i opremanje
Vodena površina u prirodi, onako kako je nastala i oblikovala se kroz vrijeme, ne zahtijeva posebno uređenje jer je oko nje već stvoreno optimalno okruženje biljnih zajednica kojima je sama voda i njezina neposredna blizina uvjetovala opstanak i razvitak. Upravo iz tog razloga jezerca koja oponašaju prirodna zahtijevaju veliku površinu. Dobru lekciju na tragu rečenog predstavlja odnos japanske vrtne umjetnosti prema vodi jer otkriva koliko su jednostavnost u oblikovanju i oblik važni za ukupni izgled i stvaranje snažnih vizualnih dojmova. Daleko smo od ideje da se slijepo kopiraju, ne samo rješenja povezana s vodom, već i način uređenja japanskog vrta u našem podneblju. Naša je tradicija u uređenju vrtova duga i bogata, a tako se malo naslanjamo na nju i na njezina dostignuća.
Kakvu ćemo vodenu površinu, ako smo se već odlučili za vodu u vrtu, izgraditi u malom urbanom vrtu, u tom obično skučenom prostoru, koji je jedva preostao nakon izgradnje stambene jedinice. Sve će zahtjeve ispuniti mali bazen uklopljen u osnovnu geometrijsku zamisao vrta. Možemo ga smjestiti na terasi ili ga možemo povezati izravno s arhitekturom kuće. Jezerce (bazen) sa prividno stajaćom vodom u vrtu pojačava ugođaj smirenosti i opuštanja. Jezerce čvrstog geometrijskog oblika ima oštre rubove pa je potrebno tu oštrinu smanjiti ili prikriti raznim biljkama. U slučaju kada imamo formalno planiran vrt uz geometrijski oblik bazena možemo primijeniti biljke šišanjem oblikovane u geometrijske oblike kao što su kugla, stožac, konus, piramida, polukugla, kocka i sl. Ovakav tip uređenja prostora oko bazena zahtijeva formalno uređenje i ukupnog prostora vrta koji nameće ozbiljnost i čistoću oblika i linija. Takav nas vrt ne može oraspoložiti i razveseliti, ali je zato primjeren za meditaciju. Jezerce (bazen) geometrijskog oblika može biti i kao dobro pogođen broš na svečanoj haljini. Zamislite da vam je vrt skučenih izmjera, u njemu rastu biljke primjerene njegovoj veličini, znači ograničenog rasta, bez velike raznolikosti među vrstama. Pravi spas za takav prostor je jezerce uzdignuto iznad razine tla, pa čak i izgrađeno u dvije ili tri razine iz kojih se voda slijeva u niži bazenčić i na kraju u okolni teren koji je naravno za to i predviđen, te adekvatno uređen. U tom se kutku vrta uvijek nešto događa, voda žubori i nikada nije dosadno, te smo dobili jednostavni ukras vrta. Stvara se dojam vode tekućice koja unosi dašak života i čiste prirode. Kakvu ćemo vodenu površinu odabrati ovisi o veličini terena, uvjetima na njemu i o našoj koncepciji uređenja cjelokupnog prostora.
Vodene površine prirodnog oblika su, kako smo rekli, primjenjive u većim vrtovima. U njihovom planiranju najvažnije je dobro osmisliti vanjski rub – to je linija između vode i obalnog dijela. Mnogo je različitih načina uređenja obale. Možemo ugraditi kamen, šljunak, ploče nepravilnog oblika, ploče geometrijskog oblika, pijesak, raznoliko bilje, a možemo napraviti i kombinaciju svega toga, naravno sve usklađeno i s mjerom. Odabir stila ovisit će od okruženja. Materijal od kojeg smo izgradili staze u vrtu može biti upotrijebljen i u oblikovanju obale. U svakom slučaju moramo izbjegavati korištenje raznolikih materijala i pretjerane kombinacije, pogotovo u malim prostorima. Nekada su se jezerca gradila od betona ili uporabom sloja gline i vodonepropusnih izolacijskih folija. Danas se koriste plastične folije specijalno namijenjene za tu svrhu, a ugrađuju se i gotovi plastični elementi u raznim oblicima. U ladanjskom vrtu takvo jezerce može biti povezano potokom do izvora (umjetnog) iz kojeg voda izvire tjerana povratnom pumpom, teče potokom i završava u jezercu iz kojega pumpa vraća vodu u izvor. Najsretniji imaju ladanjski vrt kroz koji teče prirodni potok, a u njemu su onda intervencije samo radi dotjerivanja.
Voda u vrtu može djelomično i ˝prkositi˝ prirodnim zakonima ako ju pustimo da odradi svoj posao kroz mlaznicu pumpe i napravimo fontanu. Za oblikovanje prostora oko fontane i samog oblika mlaza vode ne postoje posebna pravila osim već spomenute mjere i skladnost, a ograničenje je samo mašta. Primjena fontana je preporučljiva u jezercima s ribicama jer se na taj način voda opskrbljuje kisikom, za vrelih ljetnih dana voda se u jezercu ne zagrijava previše i ne ugrožava život ribicama. Ako u jezeru imamo plutajuće vodeno bilje onda nemirna površina vode nije rješenje, pa je dobro takve biljke saditi u, od fontane udaljenije dijelove jezerca.
U vrtu se mogu postaviti i tzv. vodena ogledala. To su bazeni s geometrijskim oblikom, s jasno izraženim rubovima geometrijskog oblika. Takav se bazen puni vodom do samog vrha, a površina vode ostaje mirna, te djeluje kao zrcalo. Kod takvih objekata mora se osigurati siguran povremeni dotok vode kako bi se nadoknadio gubitak uslijed isparavanja. Mora se osigurati i odljev vode u kanalizaciju kada se uslijed padalina razina vode u bazenu povisi preko mjere. U takvom bazenu uporaba vodenog bilja ili naseljavanje bazena ribicama ne dolazi u obzir. Ovakva jezerca pružaju mnogo ljepote i mira, ali i zahtijevaju stalnu pažnju i brigu.
Izvor vode u vrtu nije nužno neka mala pećina s papratima i dunjaricom okolo. Izvor se iznenada može pojaviti na nekom zidu sagrađenom od kamena – bio on zid oko parcele ili posebno za tu svrhu sagrađeni zidić negdje u vrtu. Mjesto iz kojega voda istječe može biti neki umjetnički izrađeni reljef, ili obična cijev iz koje voda teče u posebno kameno korito (izdubljeni kamen ili kamenom zidano korito). U svakom od nabrojenih slučajeva voda cirkulira pomoću pumpe. Kako ćemo urediti neposrednu blizinu izvora ovisi o našem znanju, ukusu, stilu uređenja vrta i o raspoloživim sredstvima.
Odlično rješenje vode u vrtu je i obična česma. Može biti izrađena od betona, kamena ili drvene građe. Pravilo je da u česmu voda mora dolaziti iz vodovoda. Ovdje voda ne teče neprekidno i ne pruža vizualni dojam. Ova voda je za piće i svi sanitarni zahtjevi moraju biti strogo poštivani. Česma se postavlja uvijek uz stazu jer se do nje mora nesmetano doći kako bi se koristila. Kao arhitektonski element česma može biti izvanredan ures vrtu. Kod izgradnje mora biti osiguran dovod pitke vode i odvod vode u kanalizaciju. Oko česme možemo posaditi odgovarajuće bilje koje je primjereno ovakvom ambijentu i koje služi kao poveznica između tog arhitektonskog elementa i postojećeg okoliša.
Postoji i jedan način unošenja privida vodene površine u vrtu. To su tzv. suhi potoci. U krajevima u kojima se priroda ne razbacuje vodom, lako možemo stvoriti privid potoka ili jezera. Za to je dovoljno da izdubimo oblik potoka i jezerca u jednom dijelu vrta, te da uredimo dno i obalu kamenom različitih veličina, koristit ćemo i grubi pijesak i napraviti pravi potok i jezero u kojima nedostaje samo voda. Za jakih kiša voda će se i zadržati neko vrijeme, pa će dojam pravog potoka biti još stvarniji, a kad voda ispari ili ju tlo popije, stara slika se opet vraća!
Mali vodeni elementi mogu se postaviti i na terasi na skučenom prostoru. To su posebno za tu svrhu izrađene posude u kojima je ugrađena minijaturna vodena povratna pumpa, koja tjera vodu iz posude kroz neki kameni element, kamenu kuglu ili malu mlaznicu fontane. Ovakvi vodeni elementi su privremenog karaktera, ne zauzimaju puno prostora, prenosivi su, a mogu se uspješno i aranžirati sa sobnim cvijećem ili lisnatim biljkama. Potrebno je osigurati priključak na električnu mrežu, a kabel nekako sakrititi.
Više u
http://www.interijernet.hr/hr/hortikultura/clanak.php?id=56740
bglavac
irida
edin.kecanovic
