VJEŠTIČARENJE

Engleski jezik raspolaže posebnim izrazima za ono Sto mi označavamo samo jednim:

- sorcery

(et. iz lat. sortes = drvene pločice za gatanje): vještičarenje vještinom, ti. takvo da svaki čovjek učenjem i praksom može doseći stanje vješca; i

- witchcraft:

prirodno vještičarenje, tj. urođeno i nesaopćivo (premda se dade prenositi).

Vještičarenje je svjesno ili nesvjesno, samovoljno ili prinudno stanje, ali stanje u kojem je osoba potpuno odgovorna za svoje čine (otuda smaknuća vještica), usmjereno protiv društva, s ciljem i sredstvima smišljenima za postizanje škodljivih učinaka (bacanje čini, čaranje, trovanje, nekromantija) srodnim magijskima.

R. crna magija (vještičarenje je stanje, a manje djelatnost; daleko je primitivnije), medicine-man.

B. (tekstovi) Le mondedusorcier, bibl. Sources orientales, izd. Seuil, 1966. (izvorni tekstovi); Stanislas de Guaita, Essais sur les sciences maudites, sv. III: Le Serpent de la Genise, u 2 sv (sv. II. = La Clefde la Magie noire), izd. Car-rć, 1890-1896; (studija) J. Palou, La sorcellerie (1957), P.U.F, Q.S.J? br. 756.

VOZILO

1) Vozilo života, suptilno vozilo.

Izraz potječe iz grčkog (doima), iz aleksandrinske filozofije, a njime se označuju suptilna tijela (V) jer ona nose dušu put planeta, nebesa ih" bogova. Vozilo je astralne prirode (ih pneumatične, ovisno o kontekstu).

„Suptilno vozilo duše" (Haldejska proročanstva, frg. 120) (Platon je govorio o „krilima duše"; Fedar, 249).

v. astralan, putovanje, suptilno tijelo.

B. E. R. Dodds, Proclus, The Elements of Theology (1933) Oxford, II. izd, 1963, str. 196-210, 313-321; H. P. Blavatskv, Isis devodee, prij. s engl, izd. Adyar.

2) BoŽansko vozilo.

U Hinduizmu i Vajravana-budizmu „vozilo bogova" nije naziv za svemirsku letjelicu kako su neki bih skloni povjerovati (npr. E. von Daniken, Povratak zvijezdama), nego simbolični nosilac; npr. Višnua nosi Garuda (orao, neprijatelj zmija) (za vrijeme svojeg meditacijskog sna, Višnu je ležao na smotanoj Ananta-Ševi, zmiji koja pliva površinom Kozmičkih Voda i čija se glavna glava izdiže nad Višnuovim Čelom).

VRAĆANJE, POVRATAK

I. Vraćanje - promjena mjesta.

1) Fizičko vraćanje (grč. žjr,Avo6oc,).

Čin povratka. Ponovno doći u ishodište. Simbol izvorišta, mjesta porijekla.

Npr: povratak razmetnog sina: „Tada dođe k sebi i reče: (...) 'Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći..." (Lk, 15, 17-17).

1') Anodično vraćanje (grč. &vo6oc, = put na više mjesto).

Spiritualno uspinjanje. Težnja duha da se vrati nazad, da ide ka izvoru, odnosno, prema misticima ih posvećenicima, prema Jednom, Deitetu i si, i to postupno (npr. u Gnosticizmu, kroz nebeske sfere) i pomoću askeze.

„Upinjem se da uzdignem što ima božanskog u meni do bo-Hf žaskog u Svemu." (posljednje Plotinove rijeci, cf. Porfirije, y Plotinov život, 2).

v. anabaza, katabaza, nebeski pasoš.

2) Vraćanje sjemena.

U Tantrizmu lijeve ruke, zaustavljanje sjemena, obrtanje smjera njegova toka kako bi ono poteklo nagore, prema tjemenu glave, a ne se raspršilo izvan tijela.

„Ovaj je postupak krajnje tajan: povjeriti ga samo mudracima! (...) Neka Tajanstveni Starac Više Biti učini da se vrati Bit da bi se okrijepio moj mozak! (...) A to se naziva 'vraćanjem u Iskon'." (navod prema H. Maspero, Taoizam i kineske religije).

V. cakra, inicijacijska praksa, kundalint, magija (spolna), Tantrizam.

II. Vraćanje - ponavljanje.

3) Vraćanje u izvorište, (grč. (mkboic,)

Homologiranje, sravnjenje. Prianjanje uz normalno stanje,

prepuštanje spontanom toku.

U Taoizmu, povratak prirodi, vraćanje u Tao: „Gledaj samo kako se vraćaju. / Mnoštvena bića svijeta / vratit će se svako svojem izvoru. / Vratiti se korijenu, to je blaženstvo." (Tao-to king, XVI).

R. obnavljanje (vraćanje u edensko stanje), anodično vraćanje (temeljeno na više transcendentnom nego imanentnom načelu, na više teurgijskoj nego magijskoj metodi).

4) Vraćanje unazad.

Retrospektiva života. R. Moody upozorava da se samrtnici-ma javlja „trenutna panoramska vizija svih zbivanja što su obilježila njihovu sudbinu." (Životposlije života, 1975, franc. prij. La vie apris la vie, str. 28)

Sjećanje na ranije živote. „Isposnik koji se želi sjetiti svojih prošlih života počinje tako da zahvati prirodu misli koja tek što je nestala. Od te misli, on se vraća unazad razmatrajući stanja što su neposredno prethodila jedna drugima u sada-424 šnjem postojanju, i tako sve do misli o začeću." (Abhidharma-koša, VII, velikog učitelja Vasubandhua, početak V. st).

Sjecanje, pamćenje što se odnosi na preegzistcnciju duše (Platon, Origen).

v. panoramska vizija, sjećanje, sjećanje na ranije živote.

4') Povratak sebi.

Prvenstveno se odnosi na propitivanje svijesti (savjesti), a sastoji se u tome da se čovjek uveče, prije odlaska na spava-

nje, prisjeti događaja i svega što je činio toga dana, bilo obrnutim, bilo stvarnim slijedom.

„Ne pusti sna na malaksale oči / Ispitaj prije sve što si činio danju: / Što sam pogriješio? Što sam učinio? Što nisam, a dužan sam bio? / Preleti sve svoje čine, a počni sa prvim..." (Zlatni stiliovi pitagorejaca, 40-43, prij. I. Gobry).

5) Ciklično vraćanje.

Ponavljanje.

„Fou

[heksagram 24, Vraćanje] kazuje slobodan tok i hod unaprijed: to je vraćanje onog što označuje crta." (Yi king, dodatak 1, 21, 1)

5') Vječno vraćanje.

v. palingenezija.

6) Kozmičko vraćanje.

Preobraženje (grč. xddo6og). Vraćanje očitovanja u općem smislu ili svijeta naročito u Kaos (npr. ragna-rok) ili u Boga.

„Bogu pripada vlast nad nebesima i zemljom i Allahu se povraća." (Kur'an, 24:42).

R. parusija (XII. Imama Šijita, Isusa Krista,...) (ponovni dolazak = Drugi dolazak, Posljednji povratak).

v. apokatastaza, eshatologrja, palingenezija.

Opreka: stvaranje, emaniranje, očitovanje (obrnuti procesi).

6') Vraćanje - nadoknađivanje.

Vratiti izvornom vlasniku.

„... ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju." (Psalmi, 104, 29).

V. opoziv duše.

B. M. Eliade. Mythes, rives et mystires, str. 50-59, 144-145, 273-275, A- 425 specls du mythe, str. 95-115.

VRLINA

1) (okultizam) Imanentna moć nekog bića, događaja, stanja, unutrašnja i suptilna sila nadnaravnog ili prirodnog porijekla.

„Velike li su vrline prirode. Čija li će žeđ dostajati da ih sve razabere? Jer one proistječu iz Božanske Mudrosti, a ona je beskonačna." (Paracelsus, Das vierdte Buch, izd. Sudhoff, sv. LX, str. 306).

V. energija, kozmički tokovi, okultan, suptilan.

2) (teozofija) Anđeo.

,,I ostala bića koja se nalaze u okolici Sat urna počinju djelovati. Možemo ih nazvati Duhovima kretanja. Kršćanski ezote-rizam naziva ih Dynamis ili Krijeposti." (R. Steiner, S.O, str. 90).

v. anđeo, nebeska hijerarhija.

3) (inicijatika) Kvalitet.

Porfirije {Misli, 21, na grč, Leipzig, 1907) razlikuje: etičke i političke, katarzičke i teorijske, hijeratske i teurgijske vrline.

U ezoterizmu, vrline nisu ni u kakvoj vezi s moralom, one su antropološka i kozmološka svojstva, tiču se odnosa mikro-kozmosa i makrokozmosa. Primjerice, Hermetisti svakom zodijačkom Znaku ili planeti pridružuju korespondentnu manu i vrlinu u smislu jedne od sfera, planova (C.H, I, 23-25).

WEIWERBUND

Njemačka riječ: Weiber = žene; Bunil = savez, udruženje. Množ. Weiber-bunde. Znači: „društvo žena", „tajno kultno udruženje žena".

Okultno udruženje žena s ciljem obavljanja inicijacije, iz kojeg su isključeni muškarci, služi se zastrašivanjem, prenosi obrede i simbole svojstvene ženstvenosti (spolnosti u svjetlu rađanja, ekscizija, poslovi što se pripisuju ženama i si). Inicijacija je najčešće plemenskog tipa (za razliku i od inicijacije u tajna društva koja je zatvoreni ja i ne provodi se nad određenim dobnim ili spolnim skupinama, i od specijalizirane inicijacije čiji je glavni cilj obuka i praksa nevezana uz društveni život).

Npr: društvo Nvembe u Zapadnoj Africi (cf. R. H. Nassau, Fetischism in West Africa, London, 1904).

Opreka: Mannerbund.

R. ženska inicijacijska organizacija (npr. menade).

B. M. Eliade, Naissances mystiques, str. 171-180; Mythes, rtves, mystires, str. 256-268.

WOU-WEI

Kineski taoistički izraz. Znači „nedjelovanje", „nečinjenje".

Nazor ili način življenja mudraca. To nije nerad nego stanje svijesti ili ponašanje analogno Taou, odnosno, spontanost, učinkovitost po prirodi, odricanje od djelovanja suprotnog Redu.

„Tko ustraje u učenju I raste iz dana u dan. I Tko slijedi Tao I smanjuje se iz dana u dan. I Smanjuje se i još se smanjuje I sve kako bi prestao djelovati. I Nema toga što se ne bi dalo učiniti I nedjelovanjem. 11 uvijek se nečinjenjem I osvaja cijeli svijet." (Lao-tseu, Tao-to king,

48).

B. M. Kaltenmark, Lao-tseu et le Taoisme, izd. Seuil, 1965, str. 65. sq; J. Necdham, Science and civilisation in China, sv. II, 1956, str. 68. sq, 562. sq.