Istina, ispravnost, mir, ljubav i nenasilje su temeljnih pet vrijednosti koje čine pravo društvo - kaže svjetska priznata pjesnikinja Vesna Krmpotić koja je sinoć održala književnu večer u prostoru Hrvatske gospodarske komore u Požegi. Hiperproduktivna književnica iza sebe ima preko 100 knjiga, među ostalim i "108x108" - najveću svjetsku zbirku poezije s 11.664 pjesme. Tridesetak ljubitelja poezije uživalo je u jedinstvenoj Vesninoj poeziji i pogledu na svijet.

- Prvo morate saznati od učitelja ili knjiga što je istina. Kada počnete prodirati u to, onda se opredijelite za nju i možete postupati ispravno. Ako postupate ispravno, doživjet ćete nešto prekrasno, mir sa sobom, ono što ljudi nemaju danas. Kad doživite mir, čujete divni duboki zvuk ljubavi, volite sve oko sebe bez obzira kakav je tko. Onda nikad iz te ljubavi neće buknuti nasilje. Nenasilnost postane normalna stvar. Ako krenete s time od najranijeg školovanja, dobit ćete potpuno drukčiju generaciju koja neće imati cilj ratovati, da nešto otme ili da se obogati nečim što je tuđe. Dobit ćete neku drugu civilizaciju i to je ono što sam osjećala da Indija ima - nastavila je Vesna Krmpotić.

81-godišnja Dubrovčanka po rođenju Indiji je posvetila dobar dio života. Tamo je učila bengalski, većini Hrvata nepoznat jezik koji govori oko 250 milijuna stanovnika Indije i Bangladeša. Kasnije se udala za diplomata i putovala po Egiptu, Gani, Japanu i SAD-u. Dom joj je sada u Beogradu, ali uvijek se vraća potkontinentu kojem je posvetila zbirku "Majka Indija".

- Počelo je još dok sam bila jako mlada, kada sam pročitala "Upanišade" i prva u tadašnjoj Jugoslaviji prevela Tagoreov "Gitanjali". Kada mi je indijska vlada ponudila studijski boravak, napustila sam jako dobro mjesto na radiju jer nije tada bilo još televizije. Sve sam ostavila i "jurnula" u Indiju teretnim brodom jer u ono vrijeme nije bilo zrakoplova. Bilo nas je samo dvoje putnika, a putovanje je trajalo 21 dan. Studirala sam bengalski jezik, kako ga zovu Bengalci, bangla. Jako mi se dopao jer sam htjela čitati Tagorea na originalu. Divan i melodičan jezik, nažalost neprevodivo je, ni Tagoroev prijevod na engleski nije ni blizu melodioznosti i ritmu originala. Ostatak boravka sam putovala i obilazila neka važna mjesta.

Prije 14 godina u vlaku između Beograda i Zagreba napisala je 480 pjesama posvećenih indijskom guruu Sathyju Sai Babi. Za zapadnu kulturu kaže da je posvećena stjecanju, novcu i vlasti, a indijsku da je tolerantnija prema različitostima.

- Ovdje se šuti o tome, znači ne prihvaća se. Treba jednostavno biti odan onome što voliš i tražiš. Kako će to netko drugi doživjeti, nije toliko bitno koliko je bitno da onaj drugi traži isto na jedan drugi način, drukčijom melodijom jezika i jednim drukčijim obredom. Naravno, sve to mora biti u okviru ljudskih vrijednosti i ne smije biti nešto ružno, nešto antiljudsko. Vrlo je rijetko i velika je sreća ako čovjek sretne Isusa ili Satija Saija u ljudskom tijelu.