Mnogi znanstvenici se slažu s tim, da je Vedska kultura - majka čovječanstva


Iako se možda to čini vrlo drskom izjavom, postoje brojne znanstvene, povijesne i filozofske potvrde o tome, da je prije 5000 godina Vedska kultura bila proširena po cijelom svijetu.

Biblija (Genesis 11:1) govori, da je u pred-kršćanska vremena "cijela zemlja govorila i pisala na jednom jeziku". Vedski spisi objašnjavaju, da je izvorni jezik bio sanskrit, koji je dao sam Vrhovni Gospodin.

U drevnim spisima na sanskritu govori se, da kada je Gospodin stvorio univerzum, dao je čovječanstvu izvorni jezik - sanskrit -  i Vedsko znanje. Vedsko znanje sadržalo je sve, što je bilo potrebno za postojanje u ovom svijetu: obuhvaćalo je znanost izgradnje kuća, liječenje, vođenje rata i obranu, kulinarstvo, umjetnost, čak i uzvišene duhovne teme.

Vedsko znanje leži u osnovi suvremene filozofije, medicine, arhitekture i mnogih drugih vrsta znanosti.

Encyclopedia Britannica (izdanje 1951 godine) piše, da su znanstveni pokušaji pronaći ishodište jezika bili besplodni, i da su mnogi znanstvenici prihvatili, da je prvi jezik bio dan čovjeku od Gospodina.

Teorija o tome, da je drevni čovjek postepeno napredovao i da se iz životinjskih zvukova rodio prvi jezik, može se lako opovrgnuti. U 16 stoljeću imperator Akbar, koji je također želio saznati istinu o izvoru jezika, napravio je vrlo nemilosrdan eksperiment.

Tri bebe su bile stavljene u posebnu kuću. Ljudi koji su se brinuli za bebe nisu smjeli s njima razgovarati, čak ni tokom hranjenja ili presvlačenja. Na kraju, kada su bebe odrasle, bile su nijeme. Uopće nisu pričale, niti pokušavale međusobno komunicirati.

Stoga, ideja o tome, da je čovjek sposoban sam razviti jezik, je pogrešna. Jezik, a i bilo koje drugo znanje, mora biti dobiveno od autoriteta. Vedska literatura objašnjava, da se to i dogodilo u početku stvaranja. Vrhovni Gospodin je predao čovječanstvu izvorni jezik - sanskrit - i znanje o svemiru - Vedkso znanje.

Vedsko znanje je praiskonska kultura čovječanstva, a ne isključivo Indije, Arabije i Sumerije. Ono je univerzalno.

William Durant, autor desetotomne knjige "Povijest Civilizacije", piše: "Indija je domovina naše rase, a Sanskrit je majka Europskih jezika. Ona je majka naše filozofije... naše matematike... naših ideala... naše demokracije... Na mnoge načine, ona je majka svih nas."

U predgovoru četvrtog toma knjige "Indian Antiquities" autor kaže: "Izgleda da se hinduizam proširio po cijelom svijetu; njegove tragove nalazimo u svakoj religioznoj tradiciji.., aritmetici, astronomiji, astrologiji, praznicima, igrama, imenima zvijezda i sazviježđa; jezici različitih naroda sadrže najjače oznake istog porijekla."
(Više znanstvenih potvrda možete pročitati ovdje)

Na takav način, Indija je bila centrom, iz kojeg se proširila superiorna Vedska kultura - duhovna baština čovječanstva.

Vede

Vedsko znanje se sastoji od Veda - drevnih spisa na sanskritu. Znanstvenici se slažu, da su Vede najstariji sveti spisi na svijetu.

Riječ Veda sadrži sanskritski korijen "vid", koji znači "znati" ili "znanje". Po svojoj definiciji, Vede su izvor znanja - kako duhovnog, tako i materijalnog.

Vede sadrže sve vrste znanja, koje je potrebno za zdrav i sretan život svih živih biča u ovom svijetu. Ali glavni cilj Veda je povezati čovjeka sa Gospodinom.


Riječ Veda podrazumijeva slijedeće:

• Vedsko znanje je vječno i savršeno
  
  Vedsko znanje je poznato kao apauruseya - što doslovno znači, da Vede nisu napisali ljudi, nego ih je razotkrio sam Gospodin. Vede nisu produkt ljudskog uma, zato su slobodne od iluzije i grešaka.
   
• Vedsko je znanje samodostatno
  
  Kroz Vede možemo spoznati sve, što treba znati o životu u ovom svijetu. Ali Vede sadrže više od toga - kroz njih možemo saznati apsolutnu istinu
  
  
• Vedsko znanje njeguje našu dušu
  
  Vedsko znanje daje našoj duši duhovno blaženstvo, pomaže uspostaviti odnos duše sa Gospodinom.
  
  
  

Prije pet tisuća godina ljudi su znali Vede na pamet. S dolaskom Kali Yuge - željeznog doba, u kojem sada živimo - ljudska pamet i životna snaga počeli su slabiti.

Zbog toga se pojavila potreba, da se Vede zapišu, kako bi ih ljudi i dalje mogli proučavati. Da bih zapisao Vede, Gospodin je došao u svojoj posebnoj inkarnaciji. 

Srila Vyasadeva je literaturna inkarnacija Gospodina, koji je zapisao Vede. 

Vede su pisane na Himalajiama uz predivne pejzaže majke prirode, pokraj izvora rijeke Sarasvati – majke mudrosti i znanja.  Diktirao ih je Vyasadev svom pisaru -  Šivinom sinu Ganešu.

Većina Vedskih učenjaka zna, da se Vede izvorno sastoje od 4 Vede: Rig, Yajur, Sama i Atharva Veda. Vede dopunjavaju četiri Upange i šest Angi.

Angi i Upangi su dodatni spisi, koji dopunjavaju Vede. Oni se također smatraju Vedama. Četiri Upangi su:

• ayurveda (zdravlje i medicina)
• arthašastra (politika i ekonomija)
• dhanur veda (vođenje rata i obrana)
• gandharva veda (pjevanje i ples)

Veliki ayurvedski acharye (autoriteti) su potvrdili da je ayurveda također dio Veda. Susruta, jedan od velikih ayurvedskih acharya, kaže u svojoj samithi (1.1.5.):

"Ayurveda je Upanga Atharva Vede, sastoji se od 100 000 stihova u 1000 poglavlja. Brahma je autor ovih stihova..." 

U ayurvedskim tekstovima, koji se koriste i danas, objašnjava se čudesna snaga liječenja u skladu sa zakonima prirode.