Da bi Ananuki mogli zadržati svoju vladavinu nad rasom robova, morali su robovima ubaciti vjerovanje da se Bog nalazi izvan njih, te da su Ananuki Bog. Ova misaona forma je kreirala vjerovanje u vanjskog Boga koje prožima sve religije u sadašnjem ljudskom plesu, bilo da su Istočnog ili Zapadnog porijekla.

Vanjski Bog je onaj na kojeg se osoba oslanja da za nju sve napravi ili da je spasi od njene vlastite tame i demona koje je kreirala svojim vlastitim misaonim formama.

To je možda razlog zbog kojeg cijela ljudska vrsta traži spasitelja koji će sići sa nebesa i spasiti je od onog što je sama kreirala.

Niko ne može spasiti ljudsku vrstu. Ljudska vrsta mora sama izabrati da uskrsne iz misaone forme koja je kreirala sadašnju okolnost, i tada će ljudska vrsta spasiti samu sebe.

Dokle god bilo koji čovjek traži Boga izvan samog sebe, taj čovjek neće uspjeti uskrsnuti. Jer, Bog se ne nalazi vani, on je unutra, i unutar svog života na Zemlji i unutar svih dimenzija unutar Svega Što Jest.