VAJRAYANA

Sansk. riječ: vajra = munja, grom i/ili dijamant; yanu = vozilo.

Sin: mari trava na = vozilo formula; lan trava na = tantričko vozilo; buddhinski tantrizam, Guhyaydna = tajno vozilo.

Duboko ezoterična, jedna od najvećih grana Budizma. Glavna su joj obilježja: doktrina o praznini po sebi kao pravoj prirodi istovjetnoj svemu, erotika sjedinjenja yogina i Mudrosti, složeni panteon sa često zastrašujućim bogovima, upotreba formula, pribjegavanje obredima prizivanja, Misterijama i kultovima, postojanje duhovnog učitelja.

Glavne škole:

- Nalandino Sveučilište nakon 800. g. u Indiji: samostan Vi-kramašila;

- Šahajiva škola s predstavnicima Kanhom (oko 750. g) i drugim Sarahom (oko 1000. g);

- Shingon (Japan), osnivač Kdbo Daishi 806. g. (v. Zen, desna ruka);

- Lamaizam i Crvene kapice (počevši s Padmasambhavom, 750. g);

- 84 siddha (među kojima i neki Hinduisti), npr. pseudo-Na-garjuna (oko 650. g);

- Tilopina Kalacakra (X. st?) u Kašmiru i Tibetu.

Povjesničari čine veliku grešku što Vajravan a-budizam na stoje svrstati po razdobljima i granama. Vajrayđna je vozilo, a ne kretanje Budizma. To je doktrina, ritual i yoga čiji izraz u Indiji nalazimo već u prvim formulama {dhdranilmantra) (oko
250. g), a naročito je snažna u Tibetu i Nepalu.

v. buddhinski, Lamaizam, Šaktizam, Tantrizam, Zen.

B. S.A. Dagupta, An intmduction to tantric Budđhim, Caicutta. 1950; M-
Th. de Mallmann, Intmduction a l'iconographie du Tantrisme bouddhique, izd. V

A. Maisonneuvc. 1975, XII - 497 str; (tekst) Hevajra tantra, engl. prij. D. L. Sneligrove, London, 1959, u 2 sv. (pripisano šahajayanistu Kanibali iz VIII. st).

VANJSKA DUŠA

Duša odijeljena od tijela, bilo djelomično (npr. sjena, placenta), bilo potpuno (u obliku životinje, predmeta).

Vanjske duše su: duša pokojnika, moć bića rođenog istog trenutka kad i neko drugo biće shvaćeno kao referenca (cf. blizanci), totem, amajlija, anđeo čuvar, duh zaštitnik pojedinca...

„Jedan od ciljeva inicijacije često je uspostavljanje vanjske duše pojedinca: njegovi se zubi polažu u svetište, u neko drvo što će ubuduće biti boravištem njegove vanjske duše." (M. Mauss, Manuel d'etnographie, P.B. Payot, str. 224).

V. daimon, duh pomagač, genij, totem.

B. E. S. Hartland, The legend of Perseus, 1894-18%, London.

VATRA

1) (fizika) Toplina i svjetlost oslobođena izgaranjem.

B. A. Faure i R. Beltramelli, Lefeu, P.U.F, Q.S.J? br. 532, 1952.

2) (kozmologija) Prirodni element, topao i suh. Načelo to
pline i svjetlosti; stanje energije i umnosti.

Mazdaisti u Avesti razlikuju obrednu vatru (vatru svećenika, ratnika i ratara) i fizičku vatru (što gori pred Ah ura Ma-zdom, tjelesnu vatru ljudi i životinja, biljaka i oblaka što se bore s demonima grmljavine, vatru što se koristi pri radu).

3) (alkemija) Vatra = režim (shvaćen operacijski ili spekulativno) dobivanja Kamena mudrosti. Alkemičari drže da
postoji razlika između: tajne vatre (dvostruke soli), prirodne vatre (vatrenog načela sadržanog u materiji) i protuprirodne
vatre (dobivene iz ugljena, plina ili električne struje).

„Cijeli naš Sofizam počiva samo u dvije vrste vatre što ih primjenjujemo u našemu radu. Tajna nutarnja vatra jest oruđe Boga, a njezini su kvaliteti nedostupni ljudskom oku... što se tiče ponašanja vanjske vatre, ona se neosjetno mijenja iz trenutka u trenutak." (I. Philalethus, Principia, navod apud G. Salmon).

VEDIZAM

El: sansk. veda = znanje; vede su korpus najstarijih svetih spisa u Indiji (1600. g. pr. n. e. ?)

Vedizam možemo definirati kao sva vjerovanja i praksu ezoteričnog ustrojstva sadržanu u vedama. Vedizam je prvobitni oblik Hinduizma (stariji od Brahmanizma i Hinduizma u užem smislu).

B. (tekst) Veda (antologija J. Varennea); (studije) H. reli, sv. I, str. 578-624.

VEGETARIJANSTVO, VEGETARIZAM

Et: iat. vegetus = zdrav, čio, krepak, (otuda riječ „vegetalno" ne znači samo „biljno", npr. kraljevstvo, nego ono čemu je prvenstveno svojstven rast)*

„Vegetarijanstvo" je naziv za način života ili doktrine što odbacuju ishranu mesom jer ono potječe iz životinjskog kraljevstva, a preporučuju biljnu (vegetalnu) ishranu koja je izvor života i snage. Kao način života, vegetarijanstvo je više od načina ishrane, ono je askeza. Kao doktrina („vegetari(ja-ni)zam, slično međunarodnom izrazu) ono je više od dijetetike: to je cijela etika.

I. Vegetarijanski režimi (s obzirom na dozvoljene namirnice): vrste VEGETARIJANSTVA:

- laktovegetarijanstvo

(vegetarijanstvo u strogom smislu): povrće, voće i proizvodi živih životinja (jaja, mlijeko, maslac, sir, med; ne mast);

- vegetalizam:

zabranjeno je meso i bilo kakva hrana životinjskog porijekla, a također i poticajna sredstva (alkohol, droge, duhan, betel); dozvoljena je ishrana porijeklom jedino iz biljnog kraljevstva (vegetalnog) i voda;

- krudivorizam:

sirovo voće i povrće, općenito biljke (plodovi prirode bez ikakve preiade) (E. Hof);

- frugivorizam:

samo voće;

- granivorizam:

sjemenje (jestivi plodovi žitarica: pšenica, riža, raž);

- naizmjenično vegetarijanstvo:

uzdržavanje samo tokom određenih dana;

- selektivno vegetarijanstvo:

uzdržavanje uzimanja nekih vrsta mesa (zbog načina ubijanja životinja ili s obzirom na vrstu)

- poluvegctarijanstvo:

meso je zabranjeno, ali ne i riba (jer nije rođena iz koitusa i živi u vodi, smatrali su Katari);

- egipatsko vegetarijanstvo

(egipatskih svećenika): zabranjena
je riba, ali ne i meso (Herodot, II, 37).

n. Vegetarijanske doktrine (VEGETARIZMi): v

Obrazloženja su različita, štoviše protuslovna:

- higijena:

živi se od onog što se unosi u tijelo, a meso je leš životinja;

- autoritet:

npr. Biblija {Post, i, 29-30; Dn, 1);

- moral:

mesožderstvo je izravno ili neizravno ubijanje (cf. Buddha: „ne ubiti");

- anatomski argument:

čovjekovi su zubi, želudac i crijeva sazdani kao u biljoždera (Cuvier, Priručnik usporedne anatomije, 1800-1805);

- medicinski argument:

vegetarijanstvo jača fizičku otpornost, pospješuje brzo zacjeljivanje ozljeda;

- okultno načelo:

krv shvaćena kao duša, simbolizam životinjskog, stupnjevi evolucije;

- metempsihotičko načelo

(cf. Pitagora, apud Diogen Laerti-je, Vin).

B. J. A. Gleizes, Thalysie ou la nouvelle existence, u 3 sv, 1840-1842; Ed. Bertholet, V&getarisme et spirtiualisme, 1964, Lausanne.

VELIKA GODINA

Velika Godina ih Platonova polugodina jest polovina vremena potrebnog da proljetna točka obiđe Zodijak Konstelacija, odnosno to je razdoblje od 12960 godina (toliko traje i dvdparayuga u Hinduizmu).

Napomena: Kinezi „Velikom Godinom" nazivaju ciklus od dvanaest Jupitrovih godina (vrijeme potrebno Jupitru za obilaženje cijele orbite): „Vrijeme određuju nebeska tijela i krug godišnjih doba, a nužnost proistječe iz ciklusa 'Velike Godine'." (Lie-tseu, Istinski klasik savršene praznine, V, 5)

v. ciklus, feniks 4, Platonova godina.