PROČITANO

679

PUTA

OD 14.01.2018.

UZMICEM PRED TOBOM i Sai ljubav :)

"NE MOGU DA SHVATIM KAKO COVJEK MOZE DA GLEDA NEBO, I DA KAZE DA NEMA BOGA". Lincoln

Broj: 3481.

Godina: XII

2. srpnja (jula) 2016.

"NE MOGU DA SHVATIM KAKO COVJEK

MOZE DA GLEDA NEBO, I DA KAZE DA

NEMA BOGA".

Lincoln

Dragi prijatelji,

Ukljucujuci i velikog Abrahama Linkolna u "uvodniku" danasnjeg tihovanja dotakli smo temu tajne, beskraja, Boga. Iz toga sledi spoznaja da je rad na sopstvenim vrlinama imajuci stalno u vidu Bozju normu nasa svakodnevna teznja koja se nikad ne moze iscrpeti:

30. UZMICEM PRED TOBOM

Uzmicem pred tobom sve dublje u Svoju tajnu:

ali ti Me slijedis stopu po stopu.

Srecom, Moja tajna nema kraja.

Kad se umoris, cekam te sjedeci na panju,

tebi na dohvat ruke,

zeljan tvoje zelje za Mnom.

Mamim te sve dublje u Svoju tajnu,

a ti mislis da ti Mene ganjas.

Slijedeci Me trag po trag,

koji namjerno i neumorno ostavljam,

ti sve dublje upoznajes beskraj.

"Bijela kula", knjiga 52. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa

2. srpnja 2016.

Prije početka rata opisanog u Mahabharati, prema savjetu Gospoda Kršne, Yudhishthira i njegova braća otišli su k Bhishmi, dotaknuli njegova stopala i rekli: „Djede, otkako smo izgubili oca, ti si se brinuo o nama i odgojio nas. Na žalost, danas se mi moramo boriti protiv tebe. Molimo te, daj nam svoje dopuštenje za ovu bitku.” Bhishma je bio jako dirnut jer je Yudhishthira i u tim zastrašujućim uvjetima ispunio svoju dužnost i došao zatražiti od djeda dopuštenje za bitku. Bhishma ga je zagrlio i rekao: „Ti poštuješ dharmu čak i na ratištu. To me jako raduje. Vi ćete biti pobjednici u ovoj bitci jer postupate u skladu s dharmom. Oni koji štite ispravnost (dharmu) zauzvrat će biti zaštićeni od dharme same.“ Takav najuzvišeniji red upravljačkog ponašanja postavio je Gospod Kršna. Razmislite o tome i upitajte se slijedimo li mi, kao ljudska bića, odgovarajuća pravila i kodeks ponašanja.

(Ljetne ruže na Plavim planinama, 6. poglavlje, 1976.)

Kontrolirajte svoj okus, kontrolirajte svoj govor. (Baba)

JUDIŠTIRA I PAS

Kralj Judištira penjao se na visoku planinu neba. Bio je sam i umoran. Duboko dolje ostajala je zemlja i njezina stvorenja, kraljevski grad i bojno polje. Sve je izgubilo važnost. Na vrhu planine nazirala su se vrata u rajske predjele. Judištirina žena i braća putem su izdahnuli. Samo se jedan preplašeni pas lutalica priključio samotniku. Judištira je bio sam, kao što je čovjek sam pred licem smrti. Odjednom na strmini više njega zablista nešto prekrasno. Bila je to kočija nebeskoga kralja Indre. Kočija se zaustavi kraj Judištire. Bog Indra pozove kralja u kočiju, kojom će ga odvesti u raj.
Ali Judištira reče Indri, bogu neba: "Neću unići na rajska vrata, ako ona nisu otvorena i za moju ženu i braću".
"Tvoja kraljica i tvoja braća već se nalaze u raju", blago odgovori bog Indra.

Judištira tada koraknu prema kočiji, radostan. Pas ga je slijedio. Reče tada Bog neba: "Oj kralju, nebo nije za pse! Ova nečista životinja ne može u istu kočiju s Bogom"!
Judištira zastade. "Onda ni ja ne mogu u kočiju", tiho reče. "Onda ni ja ne mogu u raj"!
"Ne budali, kralju", nato će Bog. "Nisu svi pozvani u nebo. Ti si nebo zaslužio svojim neporočnim životom. Ovaj pas je niže biće, bez svijesti i savjesti. Takvo biće nema pristup u raj! Poslušaj me i uđi u kočiju, tvoja te braća i žena čekaju u mojim dvorima"!
"Ah", reče kralj Judištira, "vrati se u nebo i ostavi me ovdje, s ovim jadnim psom koji se meni utekao za zaštitu. Jer ja za života nikada nisam napustio bića koja su u mene potražila utočište, koja su me zamolila za pomoć. Ja neću napustiti ovoga psa ni za kakve rajske slasti i lasti"!
I kralj se okrenu da pođe. No imao je što i vidjeti: pred njim više nije stajao kukavni, preplašeni pas, već bog pravde i ispravnosti, Dharma, u svemu svojemu sjaju i moći. A s nebesa zaori pjesma u čast kralja koji je bio voljan žrtvovati raj za ljubav bespomoćna i napuštena psa.