"Naša reakcija na stres je to što nas ubija, a ne sam stres" Dr. Hans Selye, Mađarski endokrinolog

　

Evolucija stresa - priča o našem davnom pretku, kojega zamišljamo kako je upravo pronašao grm prepun slasnih bobica i svečano odredio da mu to bude ručak, kad se u sred gozbe nađe oči u oči sa zubatim tigrom, kojemu već sline cure od zadovoljstva i slasti, jer je i on upravo pronašao svoj ručak.

Što se događa u tom trenutku u organizmu našeg pretka.

U istoj sekundi kad se suoči sa opasnosti, hipotalamus šalje poruku nadbubrežnoj žlijezdi da organizam treba biti spreman trčati brže, udarati jače, skakati više, vidjeti i čuti jasnije, misliti brže i sve to treba biti sposoban u samo nekoliko sekundi nego što je mogao ranije.

Srce počne pumpati dva do tri puta brže nego u normalnim okolnostima, šaljući hranjive tvari u glavne mišiće ruku i nogu. Krvni tlak u trenu poraste jer se kapilari zatvaraju tako da, radi eventualnih površinskih rana, ne iskrvari.　 Oči se nenormalno rašire u želji da vidi što bolje. Prestaju sve funkcije tijela koje nisu potrebne za borbu. Zaustavljena je probava, seksualne funkcije, pa čak je i imunološki sustav privremeno isključen. Ako je potrebno eliminira se čak i višak otpada da bi tijelo bilo što lakše.　 Odatle valjda ona rečenica…. Us.. sam se od straha….

Tijelo je odjednom u super naboju i naš davni predak, jedva izbjegavajući smrt, će poskočiti i potrčati brže nego je ikada trčao i kada već dobro odmakne, naći će sigurno mjesto gdje će leći i odmoriti svoje iscrpljeno tijelo.

　

Unatoč tehnološkim dostignućima, čovjek sada hoda okolo, u suštini sa istim umnim i tjelesnim sklopom kao i prije 25000 godina.

Zamislimo se sada na pauzi u sobi za kavu i doručak. U ruci imamo kavu i mirisan　 sendvič. Na otprilike trećem gutljaju kave i slasnom zalogaju koji krijepi, ugledamo šefa kako dolazi.　

Njegov izraz lica, hod i sve ostalo odaje da je „ u lovu“. Uđe i promuklim glasom, koji ne trpi prigovor, reče „ Mogu li te vidjeti na trenutak u mom uredu, molim te“. Ono molim te nije ništa ublažilo dojam. Našli smo se oči u oči sa zubatim tigrom.

　

Naše tijelo reagira isto kao kod našeg pretka. Gotovo da možemo osjetiti krvni tlak kako se penje sve više i više, dok hodamo kroz hodnik do šefova ureda. Kroz glavu nam jure razne glasine koje smo čuli u posljednje vrijeme, a između njih posebno one o otpuštanju. Um nam nalaže bijeg, srce nenormalno pumpa krv, krvni tlak je ogroman, usta suha, ruke hladne i znojne, u jednom momentu čak imamo snažan poriv da odemo na zahod.

Šef nas uvede u svoj ured i zatvori vrata. Mogućnost bijega je svedena na nulu kao i mogućnost borbe. Sva stvorena energija je unutar nas, hara, imamo osjećaj da ćemo eksplodirati. Kad je šef počeo govoriti vidimo da je bila lažna uzbuna.

No bez obzira na to tijelo trpi štetu od nakupljene energije, koju ne možemo potrošiti niti u bijegu, niti u borbi, a nemamo ni mogućnost odmora. I tako iz dana u dan.

　

Stres je povezan sa vodećim uzročnicima smrti: srčanim bolestima, rakom pluća, cirozom jetre, nesrećama i samoubojstvima. Utječe na svaki aspekt ljudskog života, posao, osobne odnose, spavanje i prehrambene navike, na cjelokupno zdravlje i dobrobit.

Alarmantna je, na primjer, epidemija nesanice kao posljedice stresa, što nas ne treba čuditi ako znamo da dan za danom naše tijelo i um stenje pod stresom suvremenog življenja. Stres i nesanica nas dovode u stanje tolike iscrpljenosti, da se ne uspijevamo opustiti, ma koliko to željeli.

Upravo tada kada nam je opuštanje potrebno ko zrak koji dišemo, kada nam trebaju pozitivne misli i molitva… ne uspijevamo ništa od toga, radi prevelikog psihičkog i fizičkog umora.

　　

Radi toga ne čekajmo tako krizne situacije nespremni. Svakodnevno, čak i u danima kad nam je sve savršeno i kad naša duša klikće od veselja i kad mislimo da bolje ne može biti, prakticirajmo opuštanje, dobre misli i molitvu. Tako ćemo puno lakše napraviti to isto i u kriznim situacijama.

Jačajmo našu nutarnju snagu, bez obzira kako se osjećamo i bit ćemo spremni mudro reagirati kad krenu negativne misli i emocije, koje nas odvlače u stanje ljutnje i bijesa, kad tijelo preplave hormoni stresa koji su, ako ih ne znamo ili ne možemo amortizirati, hrana za sve bolesti.

Sposobnost opuštanja i pozitivno razmišljanje je jednako važno za očuvanje zdravlja, kao i dobra prehrana i sve ostalo što spada u zdrav način življenja.

Hrpa savjeta i uputa je o tome kako se opuštati, a praksa pokazuje da svatko za sebe treba pronaći najbolji recept. No, sigurno nećemo pogriješiti ako krenemo u nasumičnu šetnju u prirodu, isključimo svu buku oko nas i čujemo one najtiše zvukove …. ili priuštimo sebi susret sa samim sobom kroz meditaciju ili na satu joge, tako da čujemo one najtiše poruke naše duše i tijela, koje inače ne čujemo.

　

Također je mnoštvo savjeta kako njegovati samo pozitivne misli. Najvažnije je osvijestiti svaku misao, pa kad čujemo onu lošu, samo naći njenu dobru suprotnost. Jednostavno, zar ne?!

Isplati se potruditi. Održavajući pozitivno stanje svijesti u krvi nam raste serotonin i endorfin, što nam pomaže da lakše izađemo iz naleta negativnih misli, osjećaja i uvjerenja, a hormoni stresa, zajedno sa krvnim tlakom, se značajno smanjuju. Hormonalni i imunološki sustav, kao i svi drugi, se uravnoteže bez lijekova ili drugih invazivnih postupaka.

"Kada smo istinski razumjeli i cijenimo koliko naša razmišljanja kontroliraju našu biologiju, možemo koristiti to znanje za stvaranje zdravlja i sreće. " Dr. Bruce H. Lipton PhD, autor „Biologija vjerovanja“

Kako god ovo vrijeme u kome živimo izgledalo, tu smo gdje jesmo, pa ako želimo imati bar donekle dobar život, trebamo naučiti nositi ga. Lakše i mudrije ćemo nositi stvari na koje naiđemo, odnosno koje nas sustignu, ako ojačamo um i tijelo.

　

Psiha posredstvom nervnog sustava utječe na endokrini i imuni sustav. Faktori psiho-.neuro-endokrino-imunološkog sustava su hipotalamus, hipofiza, vegetativni živčani sustav ( simpaticus i parasimpaticus ), žlijezde sa unutrašnjim lučenjem ( štitnjača, nadbubrežna, polova i gušterača), krvotvorni aparat, timus ….

Cijeli ovaj aparat možemo držati na zavidnoj razini ako se bar malo sebi posvetimo, pa ne propuštamo obroke, ali jedemo male porcije hrane sa niskim glikemičnim indeksom. Konzumiramo raznovrsne namirnice sa posebnim naglaskom na voće i povrće, radi vitamina i minerala, zelenu hranu, koštunjičavo voće i žitarice kinoa, zob, ječam, radi magnezija koji stabilizira živce, regulira šećer u krvi i pomaže u stresnim situacijama.

　

S obzirom na nutritivni sastav AFA alge, njenom konzumacijom osigurat ćemo organizmu sve ovdje navedeno i više od toga.　 Zovu je eliksir za mozak, hrana za genije. Hrani, okrjepljuje, balansira i harmonizira PNEI sustav, osobito hipotalamus i hipofizu. Posebno u stresnim situacijama je važna radi neuropeptida, jer seratonin umiruje i štiti od depresije, a dopamin nas čini aktivnima i radno sposobnim.

　

„Sve morsko povrće, sve alge, su korisne za nervni sustav ali je najdjelotvornija AFA alga. Ona bistri misao, balansira lijevu i desnu moždanu hemisferu i pomaže razvoju integralnog i holističkog mišljenja koje kombinira logiku s intuicijom. Uz AFA algu se razvijaju kreativne sposobnosti i povećava produktivnost mozga, stimulirajući　 epifizu, hipotalamus i hipofizu. Osim toga, AFA alga aktivira suptilna osjetila, regulira san, obnavlja živčane stanice i olakšava njihovu međusobnu vezu.“ Dr. Peter Naydenov, pedijatar, homeopat, algoterapeut.

　

Dragi ljudi, manje-više smo svi osjetili stres, paniku, kad ne prestajemo griješiti, kad nam ne ide, kad se ne možemo sabrati, ili kad pokušavamo učiniti nešto kreativno, za što znamo da smo inače sposobni, odjednom ni traga od ideje i konstruktivnosti.

　

Za razliku od trenutaka kad se osjećamo opušteno, kad smo sigurni u sebe i kad smo svjesni da se u nama nalazi cijeli protokol, po kojemu će sve doći na svoje mjesto, upravo onako kako zamišljamo. To je naše prirodno stanje; opušteni, okretni, sposobni završiti i najsloženije zadatke.

Pomognimo sebi održati se na toj razini. Hranimo se kvalitetno, uključimo u prehranu alge, ne preskačimo obroke, upriličimo bar pola sata fizičkih aktivnosti i bar nekoliko minutna susreta sa samim sobom u tišini.

I bit ćemo u stanju da najbolje moguće odrađujemo sve postavljene nam zadatke, rješavamo sve probleme i osvijestimo svoj značaj u hijerarhiji odnosa, koji sigurno nije zanemariv.

Duboko udahnimo i uživajmo u životu. Nalazimo se upravo na mjestu i u vremenu gdje trebamo biti.

Napravimo danas čudo!

Ana