“KAD SI OTISAO TAKO DALEKO DA VISE NE MOZES UCINITI NI KORAKA, ZNACI DA SI PREVALIO TEK POLOVINU PUTA ZA KOJI SI SPOSOBAN”.                                                    Grenlandska poslovica

Dragi prijatelji,

Tri tjedna nisam bio pri kompjutoru. Razlog sam vam najavio jos 9. studenog (novembra). Zato cu vam danas pisati o pozivu na koji se nije moglo ne odazvati. Zahtijeva i malo istrazivanje kada je taj poziv upucen, cini se da je to bilo negdje u svibnju (maju). Na toj elektronskoj razlednici bilo je neko nasmijano indijsko dijete i slijedeci tekst iz „Bijele kule”:

97. POZIVAM TE U SVOJ SAN

        Pozivam te u Svoj san o tebi.

        Pozivam ladju u more,

        more u ocean.

        Pozivam cvijet u cvjetanje,

        zrno u cislo,

        pozivam slovo u sretanje

        s Prvim smislom.

“Bijela kula”, knjiga 104. Zapisala Vesna Krmpotic

Ovu pozivnicu, koja je upucena svima vama koji ste kroz tihovanje imali prigodu da je dobijete, svojim srcima osjetilo je 432 ljudi ( 324 dame i 108 dzentlmena) sa prostora bivse Jugoslavije, koji su se okupili oko programa RADOST BUDJENJA (JOY OF AWAKENING) u Prashanti Nilayamu u Indiji. Tamo su nam veterani hodocasca, objasnili da smo obdareni miloscu koja se zasluzuje darmicnim zaslugama desetina pa i stotina zivota. Tesko je bilo pojmiti velicinu takvih tvrdnji, dok nismo postali svjedocima sadrzine gore navedene pozivnice. U Puttaparthiju se, zbilja svaki covjek nalazi u svom snu o sebi, tu se, zbilja, ladja otiskuje u more a more se stapa u ocean. Tu svaki cvijet dozivljava radost cvjetanja, svako zrno ulazi u cislo, tu se, zbilja, svako slovo susrece sa Prvim smislom. Kada se to pojmi, zatvarju se vrata uma a otvajaju se vrata srca zaplusnuta valovima tisine.

“POSJEDOVATI MIR DUSE, TO JE NAJVECA SRECA”. 

                                                                                             Istocnjacka mudrost

Dragi prijatelji,

Nastavljam storiju od jucer o putu na kojem sam se velikom miloscu nasao. Paralelna poruka onoj pozivnici o kojoj sam vam nesto ispricao, bila je poruka sa istim brojem – 97., ali iz 99. knjige „Bijele kule”- na razglednici sa ovim tekstom bila je na cudesan nacin lijepa starica iz Indije:

97.USUDI SE

        Usudi se ne znati sto cu ti reci,

        sto uciniti s tobom.

        Usudi se uci u to neznanje,

        kao u blistavo znanje,

        i u stanje jednine

        sa sobom.

„Bijela kula”, knjiga 99. Zapisala Vesna Krmpotic

Koliko sam se usudio, o tome bi mogli da pricaju ljudi oko mene, ali jedino ja sam, duboko u svojoj dusi, mogu traziti formulu JEDNINE SA SOBOM.

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa