UPOZNAJMO NAŠEG DRAŠKA REGULA      

dragi svi!

eto www.rnda-drnda.org u nešto novijem ruhu (i nešto više teksta)! doduše, veleizbjegavam ovako očito nedovršene stvari stavljat na propuh, no kako sam već probio više samozadanih si rokova, rekoh - e pa, za aprilili kačim kaj ima da ima!... :-p   konstruktivne primjedbe veledobrodošle! (propusti lako mogući, pogotovo jer sam u zadnje vrijeme razdrndan na više strana, pa pažnja popusti!...)   bok, draš    

draško regul
šrapčeva 4
10 000 zagreb

e-mail:
drasko.regul@zg.t-com.hr

dras@rnda-drnda.org

web:
http://www.rnda-drnda.org
http://www.negovor.hr
http://drnda.fotozine.org

-----------------

--- On Wed, 4/1/09, dras wrote:

From: dras
Subject:
To: "dras"
Date: Wednesday, April 1, 2009, 2:47 PM

---------------  

hvala dragom drašku na pismu uz lijepi pozdrav od bore      

---------------    

Iz ove kože se ne može, da vidimo što se može u njoj

Provela sam neki dan cijelo poslijepodne na neurologiji u Vinogradskoj s frendom. Imao je simptome moždanog udara po četvrti puta al dobro nije sad to tolko bitno :) (Dobro je on).
I sad kak su zajedno odjeli neurologije i psihijatrije u ona 3 i pol sata tamo bilo je zanimljivih događaja ho ho. I iako je za očekivati da će velik broj svekolikog nam hrvatskog pučanstva biti više orijentirano na psihijatriju u ona tri i pol sata tamo svratila su samo dvojica, s tim da se onaj prvi vraćao u nekoliko navrata s novim idejama kako bi mogao izvuć veću količinu heptanona pa se na kraju zadovoljio i s manjom količinom antidepresiva koje mu naravno nitko u ljekarni nije htio izdati. I onda dođe gospodin u 50-tim i kaže : «Mene je poslala žena da porazgovaram s psihijatrom». Pita ga psihić: «A gdje je ta draga gospođa» (mogao se izraženi sarkazam uočit u pitanju ;)) Ostatak razgovora nisam mogla čuti.. zatvorili vrata kad su vidjeli kak zainteresirano promatram :) Moram priznati poraz... ipak su žene te koje tjeraju muškarce u ludilo he he :))

S druge strane nije bilo tako veselo. Vidiš tu tanku granicu između života/smrti, svjesnog/nesvjesnog.. postaneš svjestan ljudske krhkosti, smrtnosti.. ali nije to ono što plaši već činjenica da se tako lako svedeš na beživotnu hrpu mesa koja nije svjesna svog postojanja i mislim da je to ono što najviše plaši.. dementnost... nesvjesnost... i najgore... gubitak neovisnosti kojoj si toliko težio... postaješ kao dijete... u potpunosti ponovno ovisan o drugima (dobro je ako imaš tih drugih) i ono što te ubija je stanovita stvar zvana – PONOS! Što se desi s njim?! Nestane, potisnut je, muči, kopa, nameće razna razmišljanja, tjera te u plač, tugu, depresiju, svađu, odbijanje, negiranje... i na kraju... ponos te ubije! Osim ako se ne uzdigneš iznad toga... dopustiš drugima da ti pomognu, promijeniš sustav vrijednosti i napraviš ono što možeš u koži u kojoj jesi, prihvatiš situaciju u kojoj jesi i naučiš se nositi s njom. Karmu možemo svi odraditi, dharmom je možemo ublažiti (ili otežati) te nešto naučiti.

I za kraj nešto o Drašku Regulu... čovjeku koji se uspio uzdignuti iznad svega.. i ostati optimist.

Draško o Drašku (preuzeto iz D. Miljković, M. Rijavec: Tri puta do otoka sreće)

Imam 43 godine. Od mnogih škola ( što završenih, što nezavršenih) spomenut ću samo Filozofski fakultet u Zagrebu (ruski/engleski), koji sam završio dan nakon što mi se rodilo četvrto dijete. Prije toga i nakon toga radio sam svašta (čak neko vrijeme u struci – kao prevoditelj), od vođenja firme do pripreme za tisak, uvijek usko vezano uz računala. Kad sam dogurao do 39. godine života, bez ikakve me najave zaskočio moždani udar. Zapravo dva. Prvi mi je paralizirao desnu stranu, i otežao donekle govor, ali ne do nerazumljivosti. Tri tjedna sam se (dosta uspješno) oporavlja u jednim toplicama kad me opalio i drugi udar, ovaj put u moždano deblo, koji me doveo u tzv. Locked – In Syndrom, ne mogu se micati ni govoriti (motorička afazija). Srećom, uspio sam se riješiti katetera i sonde (bio sam skroz inkontinentan, hranili su me kroz plastičnu cijev jer nisam mogao gutati), zahvaljujući prvenstveno strpljenju moje supruge i moje mame, a uspio sam koliko toliko osposobiti vrat (pa uspijevam tipkati šipkom pričvršćenom na čelo) i sklepati računalnu infrastrukturu. Tj. dao sam je sklepati, prema mojim zamislima, a i prodali smo vikendicu pa smo mogli nabaviti sve potrebno. (Otud mje oduševljenje internetom, uopće, e – mailom kao medijem – druga strana uopće ne primjećuje moje motoričke nedostatke! Ako uopće zna za njih. Ako zna, lakše ih apstrahira!) Do tada smo se sporazumijevali (pošto je otpao i govor tijela) pomoću govora očiju (skroz intuitivno-asocijativna metoda) te prozirne folije s abacedom, zapravo evolucija moje komunikativne metodike je predugačka, pa vas neću gnjaviti s time ovdje!

I tak... Sad sam u invalidskoj mirovini, pomažem djeci oko škole, pišem haiku, proučavam Visual Basic i web-design (intenzivno rabeći računalo&internet), pomažem supruzi da nađe posao i da nauči baratati PC-jem, pišem knjigu o nakupljenim iskustvima u protekle četiri godine...

Zapravo, znate kaj? Počeo sam raditi svoj we sajt, još je u «roh bau» fazi (još nije za širu jadnost, nadam se poživjeti dovoljno da ga završim), ali na njemu je par sličica koje mogu dosta toga predočiti, pa da vam neopterećujem modem slanjem fotki, evo link Draško Regul
Tak, malo sam se raspričal, vi slobodno skratite koliko treba, ionako je kontekst već previše komprimiran, uvijek nekaj fali... (Ma, nismo ništa skraćivale).

I zbilja.. tek kad izgubiš nešto što ti se podrazumijevalo da je tu kao dio tvog postojanja dođeš do moralne dileme – Što je čovjeku važno, vrijedno? "Nekome je kraj svijeta voziti Ferrari i nositi svaku noć drugu, Armanijevu, pidžamu. Meni osobno je kraj svijeta otići do zahoda i obaviti sve svoje potrebe, a da nikoga ne gnjavim da mi pomogne" ( by Draško Regul).
Što reći više! Raspon potreba je vrlo širok i čovjek treba osjetiti gdje je granica između skromnosti i bahatosti.



Post je objavljen 25.06.2006. u 17:30 sati.    

 

---------

 

     Napomena: Tekst je skinut sa pretraživača www.google.com  

U Rijeci, 02.04.2009. godine              Borivoj Bukva

   http://budan.blog.hr/