Jeste li znali da Jonathan Swift godinu dana nije ni s kim razgovarao? Da se Voltaire rješavao dosadnih gostiju tako što se pretvarao da se onesvijestio? Da je Rainer Maria Rilke umro od otrovanja krvi nakon što se porezao na trn ruže koju je ubrao za jednu poznanicu? A da je William Burroughs ubio svoju partnericu Joan dok je pokušao pogoditi čašu na njezinoj glavi?

To je tek djelić informacija navedenih u više od 300 lista u knjizi "Literary trivia". Takve pojedinosti iz života slavnih zanimaju sve, vjerojatno čak i više kad je riječ o piscima koji su inače pisali tzv. ozbiljnu književnost. Uvijek su postojali oni koji su svaku vrst popularne književnosti pokušavali prozvati trivijalnom, a tad bi njihovi neistomišljenici istaknuli da su životi "ozbiljnih" pisaca često ispunjeniji "trivijalnostima", nego djela nekih pisaca "lakog" štiva, ne obazirući se pritom na davno ustanovljenu činjenicu da se književnost ne može tumačiti iz života njezinih pisaca. Književnici bi, naime, trebali poštovati neke druge zakonitosti, a ne pisati o svojem životu.

Razlika između trivijalne i visoke književnosti

A o tom poštovanju pravila, ističe profesor emeritus Milivoj Solar, ovisi na kraju i je li neko književno djelo trivijalno ili ne.
"Trivijalna književnost se razumijeva, manje-više, iz svagdašnjice, ne trebate nikakvo književno iskustvo, ne trebate poznavati raniju književnost, niti raniju mitologiju, niti ostale znanosti ili umjetnost, a, nego to sve razumijete iz svakodnevnog života. Za visoku književnost to manje-više ipak nije tako, vi morate poznavati neke elemente tradicije, prošlosti, mitologije, pojednih znanosti i slično."

Zanimljivo je da su neke knjige, danas klasici, u prošlosti doživjela brojna odbijanja izdavača prije nego što su krenula s tiskanjem. Primjerice '"Dubliners'" od Jamesa Joyca odbila su 22 izdavača, a kad je izašlo prvo izdanje 1914. godine, sve primjerke kupio je jedan čovjek koji ih je potom sve spalio prozvavši Joyca heretikom. "Galeba Johnatana Livingstona" Richarda Bacha odbilo je 18 izdavača, prozvavši djelo "neobećavajućim", iako je knjiga u prvih pet godina izdavanja prodana u više od 7 milijuna primjeraka u SAD-u.

Neke od knjiga koje su zabranjene tijekom tiskanja bile su "Lolita"Vladimira Nabokova, "Kvaka 22" Josepha Hellera, "1984." Georga Orwella, "Rakova obratnica"Henryja Millera, '"Lovac u žitu"J. D. Sallingera, "Zbogom oružje"Ernesta Hemingwaya, "Portnoyeva boljka"Philipa Rotha, "Dok ležah na samrti"Williama Faulknera i "Vrli novi svijet" Aldousa Huxleyja.

Iako na znanstvenoj razini ne postoje trivijalni žanrovi, dugo se književnost dijelila na trivijalnu i visoku. Kriminalistički, ljubavni i pornografski romani smatrani su niskom, konfekcijskom, manje vrijednom granom književnosti. Ali u prošlosti, a još više u današnjici moguće je u jednom primjerice kriminalističkom romanu uočiti i dijelove vrlo visoke vrijednosti.

Profesor Solar stoga napominje da se danas te razlike između visoke i niske književnosti sve više gube.
"Mislim radi se svakako o velikoj promjeni načina života i prije svega promjeni komunikacije, koja je za našu stvar bitna, jer danas kad se komunicira, je li, mobitelima, Internetom, gleda televizija i slično, većina komunikacije se zbiva na jednoj drugoj razini nego što je to bilo kasnije. Tako da književnost u onom smislu, onu funkciji ili onu ulogu koju je imala, više nema. A na općoj razini da li se radi o trivijalizaciji života, teško je reći, mislim taj život, s jedne strane, bi mogao izgledati više trivijalan, s obzirom da svi, da je niveliran, da se isti postupci, iste stvari, a s druge strane i nije zato što ima mogućnosti koje ranije nije imao. Ja mislim da se može reći samo da je situacija drugačija, da li je ona lošija ili bolja, trivijalnija ili manje trivijalna, to mislim da se ne može reći.

Vrijeme opće trivije

S obzirom na to što se najbolje prodaje, i za kakvim informacijama javnost najviše gladuje, neupitno se nameće misao da živimo u vrijeme opće trivije, što smatra i prof. Solar.
"Danas, u ovom komunikacijskom dobu, je li, kad su zavladale sasvim druge prilike, ja mislim da je o zapravo, vrlo je teško govoriti o nekoj razlici. Istina je doduše da je trivijalna književnost, da je ona, što je više u medijima, što više podliježe određenoj standardizaciji, što više radi po nekim žanrovskim konvencijama, istina je da je to donekle bliže onome što bismo mogli nazvati jednostavnijim, lakorazumljivim, pa onda ima i jaki karakter igre. Vidite, ova, po mom mišljenju, danas je kult igre zahvatio i književnost, a u igri, za razliku od recimo visoke, ili tradicionalne književnosti, ona je imala još jedan elemenat, osim igre, imala je elemenat otkrića novoga. Recimo imala je elemente utopije, imala je elemente kritičke diverzije prema svakdašnjosti. Igra je promijenjena."

Danas se pak čini da više ništa nije novo. Da nas rijetko što može iznenaditi, šokirati ili oduševiti. Čak i kritika pomalo gubi čar, jer svatko ima čvrsto stajalište o svemu. Tako propitujuća i inovativna književnost gubi stari smisao i igra se s nekim novim, mozaičnim pristupom, napominje Solar.
"Manje-više sve ide, svaki dan, isto, a onda imate fiktivne događaje s kojima se oduševljavate, pa onda doživljavate ne samo utakmice i ove nogometne ili ne znam druge, nego i u književnosti vidite mogućnost igre, kombinacije različ?itih elemenata, fantastiku itd. To možda ima elemente trivijalnosti više nego ranije, zato što je to sad preuzelo je li veliku ulogu, zato što je cijelom kulturom zavladao, po mom mišljenju, kult igre."

Bilo trivijalno ili ne, svatko mora priznati da je zanimljivo čuti da se Tennessee Williams zadavio plastičnim vrhom spreja za nos. Kao i to da se James Joyce za vrijeme oluja, od straha, skrivao u ormarima te da je Ernest Hemingway bio izvrstan boksač.

"Mislim da danas je međutim ponovno, je li, a to je druga vrsta interesa, kako bi reko, interes za biografiju, koja onda je li hvata, budući da onda počinje zanimati šta se događa sa tzv. poznatim osobama, onda i pisci koji su poznati, voli se pročačkati i po njihovom životu. Mislim da to također ima elemente ove igre koja voli prepoznavati elemente zamjenjivoga, evo da i ovi poznati, imaju i oni nekakve grijehe, i ovi slavni imaju svojih loših strana, i to je ono što sam ja držao da je trač postao jedan od dominantnih tipova diskurza našeg doba," ističe Solar.

Premda od takvih tračeva i podataka nemamo nikakve koristi, osim eventualno u kvizovima znanja, zanimanje koje pokazujemo za njih nije niti nisko, niti nevrijedno, nego jednostavno - prirodno.

Za kraj evo nekoliko zanimljivih, iako bi ih neki prozvali i trivijalnim, citata poznatih osoba:
"Često citiram samog sebe. To dodaje čari mojim konverzacijama" - George Bernard Shaw
"Netko mi dosađuje. Mislim da sam to ja." - Dylan Thomas
"Osjećao sam se kao da trebam otrovati svećenike." - Umberto Eco objašnjava zašto je napisao "U ime ruže"
"Ja sam alkoholičar. Ja sam narkoman. Ja sam homoseksualac. Ja sam genij." - Truman Capote
"Ne razumijem zašto bi osoba provela godinu ili dvije pišući roman kad može jednostavno kupiti jedan za par dolara." - Fred Allen
"Savršenstvo je takva nebuloza da često žalim što sam se izliječio od konzumiranja duhana." - Emile Zola
"Obično mi treba više od tri tjedna da pripremim dobar improvizirani govor." - Mark Twain
"Klasična je ona knjiga koja nikad nije dovršila započetu misao." - Italo Calvino
"Sreća nema nijedan drugi smisao osim da učini nesreću mogućom." - Marcel Proust
"Francuski buržuji nemaju ništa protiv sranja, ukoliko im je ono servirano u povoljnom trenutku." - Jean-Paul Sartre
"Rodbina osobe koja je počinila suicid zamjeraju joj što nije, iz obzira prema njihovoj reputaciji, ostala živa." - Friedrich Nietzsche
"Pravi problem s ratom, modernim ratom, je to što ne omogućava ubijanje "pravih ljudi"." - Ezra Pound
"Od trenutka kad sam podigao vašu knjigu sve dok je nisam spustio grčio sam se od smijeha. Jednog dana je planiram pročitati." - Groucho Marx

www.funkymem.com