UM, MISLI I HRANA

       

 

Um je uzrok svih stvari. Cijeli Univerzum je projekcija uma. Čovjek znači um, a um znači čovjek.

        Što je um? On je svežanj misli.

        Dobre i loše stvari u svijetu ovise o čovjekovom djelovanju. Ono zbog čega uživa ili zbog čega pati na ovom svijetu, posljedice su tog djelovanja.

        Što potiče to djelovanje? Misli.

 

        Misli koje se rađaju u umu uzrok su čovjekovom ponovnom rađanju.

 

        Um je lutka hrane koju čovjek konzumira. Pobuđen je na jedan ili drugi način suptilnim utjecajem konzumirane hrane koju unesemo u sebe. Kvaliteta hrane određuje smjer želje koja skreće mentalni tok. To je razlog zbog kojeg Gita, jednako kao i svi izvorni tekstovi, preporuča sāttvika hranu pojedincu koji teži uzdignuću.

 

        Što je točno sāttvika hrana?

        Hrana koja prenosi Božansku sreću tijelu, umu i srcu je sāttvika – ono što podržava cjelovito življenje; ono što održava čovjeka laganim čak i nakon obroka, hrana koja promiče ljubav, vrlinu, snagu, sreću i srčanost.

        Ljudi sāttvika prirode su zadovoljni jednim obrokom dnevno.

       

        Rājas narav ima potrebu za daljnjim uzimanjem hrane koja je vruća, gorka, slana i ljuta. Žestoka hrana povećava osjećaj ratobornosti, svadljivosti i osvetoljubivosti u čovjeku, naspram onih s kojima se ne slažu ili su se u njima razočarali. Hrana koja razdražuje, uzbuđuje, opija i pojačava glad i žeđ je rājasika.

        Hrana koja deprimira, unosi razdor i uzrokuje bolest je tāmasika. Tāmas priroda više cijeni hladna, suha i kisela jela.

       

        Obzirom da hrana smiruje ili pobuđuje, sprječava ili podupire emocije i strasti, ona oblikuje ponašanje, način vladanja i stavove u čovjeku.

        Um znači želju, odluku - sankalpu – nešto za čime se teži.

Kada je Bezoblični poželio Oblik, izdigao se Univerzum; stoga je um kreativni princip, iluzija - māyā, koji je poželio prvu želju: da bude mnogi.        Kada ga sada hranimo hranom koja je rājasika, koja pobuđuje strast i emocije, djelovanje i pustolovinu, on galopira prema svijetu vratolomnom željom! Odvodi čovjeka sve dublje u močvaru.

        Kada ga hranimo hranom koja je tāmasika, koja je nečista, koja pomućuje, opija, zatupljuje razum i potiče lijenost, um postaje bešćutan, trom i beskoristan a da bi mogao uzdići čovjeka.

        Sāttvika se hrana prema nekima sastoji od mlijeka i voća. Ali ona je puno više od toga; čak ne mora biti to. Jer, kalorije koje čovjek uzima kroz usta, tek su mali dio onoga što unosi u sebe. Ono što unosi pomoću osjetila dio je hrane koja izgrađuje pojedinca. Zvuk koji sluša, prizori koje gleda, dojmovi koje doživi dodirom – traženi ili pretrpljeni, udahnuti zrak, okolina koja primorava na pozornost, poštovanje i prihvaćanje – sve je to hrana koja ima značajan utjecaj na karakter i uspon čovjeka.

 

        Danas smo svjedoci brzih i temeljitih promjena na gotovo svakom području života – u politici, gospodarstvu, društvu, znanosti. Međutim, mentalne, etičke ni duhovne preobrazbe nema jer se nitko ne trudi shvatiti prirodu i ulogu ljudskog uma. Hrana što je čovjek pojede opskrbljuje sâm izvor uma, održava ga i razvija. Nakon probavljanja,         najgrublji dio hrane izbacuje se kao otpad.

        Suptilni dio hrane postaje krv i meso, a

        najsuptilniji dio oblikuje um.

Stoga priroda uma ovisi o kvaliteti i kvantiteti hrane koja se jede. Dok fizičko tijelo ili omotač hrane – annamayakośa, uglavnom nastaje iz hrane, suptilni dio vode koju pijemo pridonosi životnom omotaču – prānamayakośi. Grublji dio vode izlazi iz tijela kao urin. Omotač hrane i životni omotač osiguravaju osnovu za ostala tri omotača što pokazuje vrhovnu važnost hrane i pića u oblikovanju i razvijanju ljudske osobnosti.

 

        Kvaliteta hrane koju unosimo kroz usta, određena je vibracijama kojima se ispunila preko misaonog procesa osobe koja ju je dodirivala dok ju je pripremala i servirala. Društvo u kojem hranu konzumiramo, mjesto, posuda u kojoj se kuha, emocije koje pokreću um osobe koja kuha i poslužuje hranu – sve to ima suptilni utjecaj na narav i emocije osobe koje uzimaju konačan proizvod.

        Obzirom da su mudraci Indije spoznali sve to, mogli su donijeti mnoga pravila koja važe u procesu jedenja – što činiti, a što ne – obzirom na različite nivoe duhovnog napretka.

 

        Shvativši da je čovjekova moralna slabost u porastu zbog pogrešaka u ishrani, naši su nam preci savjetovali jednostavne ali svete putove i načine za pročišćenje hrane prije jela. Obično bi poprskali hranu s nešto vode pjevajući mantru –

"annam brahmā raso višnur bhokta maheśvarah"

"Kruta hrana je Brahmā (Bog), voda koju pijemo i tekućina što se nalazi u hrani je Višnu, a onaj koji uživa obrok je Maheśvara (ime za Śivu; Svevišnji Gospod)."

        Obavljajući taj obred pročišćavanja, onaj koji će uzimati hranu moli sveto trojstvo (Brahmā, Višnu, Maheśvara)  da ga zaštiti Istinom i Božjim poretkom. Prizivanje tih božanstava je molba za trostrukom čistoćom misli, riječi i djela. Tim je obredom hrana posvećena i postaje prasāda – Božja hrana.

 

        Kada govorimo o konzumiranju hrane, uvijek pomislimo na hranu koju uzimamo kroz usta. Ali, mi imamo pet različitih osjetilnih organa.

 

 

Ljudi se čude odakle im loše misli premda konzumiraju samo čistu sāttvika hranu. Postoji nešto čemu morate posvetiti posebnu pozornost. Sve što unesemo u sebe, ulazi u naše tijelo preko jednog od pet osjetilnih organa; uha, kože, oka, jezika i nosa – zvuk, dodir, oblik, okus i miris. Površno gledajući, čini nam se kao da hranu unosimo u tijelo samo kroz usta i ne pada nam napamet da promotrimo hranu koju unosimo u naše tijelo preko ostalih organa. Kad se kaže da čovjek treba uzimati samo sāttvika hranu, to se odnosi na hranu koju konzumira preko svih pet osjetilnih organa.

       

        Pri procesu slušanja, hranu primamo ušima. Ne bismo smjeli učestvovati u okrivljavanju drugih, kritiziranju, ismijavanju, niti slušati nepotrebne razgovore. Uho treba biti spremno poslušati jedino svete priče o Gospodu. Naše misli slijede smjer koji je određen zvukovima koji dopru do uha. Kada ti zvukovi prenesu zamjerku ili pohvalu, laskanje ili napad, misli odgovaraju istom mjerom. Kada zvukovi ulijevaju pojmove istine, ljepote ili dobrote, um također traži tišinu istine, slatkoću ljepote i sklada, snagu dobrote. Uputio sam vas da trebate započinjati dan sa nagarasankirtanom (uličnim pjevanjem duhovnih hvalospjeva Bogu) jer je to najveće dezinfekcijsko sredstvo atmosfere, kako pojedinca tako i zajednice. Pūjā (bogoštovni obred uz recitiranje odgovarajućih mantri) pred kućnim oltarom, recitiranje hvalospjeva Gospodu, pjevanje bhajana – sve to odašilje snažne vibracije koje profinjuju i pročišćavaju atmosferu i tako dezinficiraju "hranu" koju konzumiramo. Parikšit je slušao priče o Božanskoj slavi i na taj način ubrzao put k oslobođenju tijekom sedam sudbonosnih dana.

 

        Jednako tako, pogled na hramove, crkve, đamije i građevine prepune Božanskog naboja, idoli i skulpture koji zorno dočaravaju tajanstvenost i veličanstvenost Boga u Njegovim različitim Oblicima, prizori koji ulijevaju u vaše umove neznatnost čovjeka pred silinom Božjeg Rada – sve to ima ljekovit efekt na oblikovanje vašeg karaktera i usmjeravanje navika i stavova. Naše oči trebaju uvažavati i prihvaćati samo svete prizore. Samo zato što ih imamo ne znači da ih trebamo koristiti za promatranje svega i svačega.

 

        Zatim slijedi proces mirisanja u kojem hranu uzimamo kroz nos. Trebamo udisati jedino svete mirise koji su povezani s Božanskim aspektom. Dobar miris ne označava miomiris ili parfem. On označava miris koji povezujemo s Bogom.

 

        Zatim slijedi osjetilo dodira. Naši preci su propisali da kontakt smije biti ostvaren jedino ako ga dovodimo u vezu s Božanskim aspektom. Savjetovali su nam da treba doticati stopala svetih i starijih ljudi kako bi se svetost koja je sadržana u njima prenijela na nas.

 

        Jedino kada ograničite uzimanje hrane kroz sve svoje osjetilne organe na svete stvari, to će značiti da je vaša prehrana sāttvika.

 

Ako jedete voće i pijete mlijeko a istovremeno gledate loše prizore nećete imati nikakve koristi od takvog djelomičnog ograničavanja unosa hrane.

       

        Osjetila moraju biti strogo kontrolirana, prvenstveno zato što ona slijede pogubne utjecaje koji neprestano salijeću i uznemiravaju čovjeka te ga vode u propast. Unutarnji mir je izgubljen kada se čovjekova osjetila hrane uzavrelim htijenjima i jalovim željama. Za sādhaku, duhovnog aspiranta – a tko može izbjeći da bude sādhaka? – "hrana" koju uzima mora uvijek biti čista i besprijekorna – sāttvika: zvukovi, pogledi, utisci, zamisli, pouke, kontakti, dodiri i doticanja – sve mora poticati i podupirati štovanje, skromnost, ravnotežu, smirenost i jednostavnost. Ako su utisci rājasika, um će se uznemiriti, postati osvetnički, zaslijepljen i užasan.  Ako su utisci tāmasika, u njemu se neće potaknuti čak niti svijest o vlastitim urođenim manama.

        Samo će sāttvika "hrana" držati um podjednako uronjenim i potpuno usmjerenim na ātmana, o kojem čovjek mora kontemplirati kako bi stekao mir.

 

        Uzimanje prevelike količine hrane je štetno. Samo zato što je ukusna hrana dostupna i ponuđena, čovjek se dovodi u iskušenje da se prejede. Zrak se nalazi svugdje oko nas, ali ga ne udišemo više nego što je potrebno. Jezero je puno vode, ali pijemo samo toliko koliko to žeđ od nas traži. Prejedanje je postalo društveno zlo, pomodna navika. Želudac viče "dosta!" ali jezik uporno zahtjeva još i, čovjek postaje bespomoćna meta bolesti.

        Umjerena hrana je najbolji lijek ako želimo živjeti oslobođeni lažne svijesti da smo tijelo. Idealan odnos uzimanja hrane je;

        2 dijela ispuniti krutom hranom,

        1 dio ispuniti tekućinom te

        1 dio ostaviti prazan.

 

        Čovjek učini dosta propusta, svjesno ili nesvjesno, ne samo u ovom već i u prethodnim životima. Otiske tih djelovanja nosi citta – asocijativno sjećanje, i to kroz mnoge živote. Ogledalo uma je uprljano tim uspomenama te um ne može zapaziti ništa u svom pravom svijetlu. Iz tog razloga čovjek ne uspijeva prepoznati svoju pravu prirodu. Stoga je neophodno očistiti nečistoće s tog ogledala.

        Kako to postići? Reguliranjem vlastite prehrane i odmaranja.

        Neophodno je osigurati da je hrana koju konzumiramo dobivena na ispravan način. Mnoge bolesti od kojih čovjek danas pati potječu od konzumiranja hrane koja je postignuta na neispravan način. Stoga je prvi preduvjet za pročišćenje uma, čista hrana. Međutim nije uvijek moguće osigurati takvu čistoću, u svakom pogledu i u svim prilikama. Postoji način kojim možemo prevladati te poteškoće a to je da ponudimo hranu Bogu i promatramo ju kao Božji Dar.

Na pitanje "tko je Bog?" odgovor pruža stih u Giti koji objavljuje da Gospod boravi u svim bićima kao Vaiśvānaro, i probavlja hranu  koju konzumiramo. Kada je hrana prije konzumiranja ponuđena Bogu, ona postaje Božji dar – prasāda. Sve nečistoće iz hrane su s time otklonjene. To pomaže pročišćenju uma. Taj običaj treba stalno održavati.

 

Izvor: Božanski govori Sathya Sai Babe

 

Pripremio Stjepan Žagar zahvaljujući sestri Jasni