Uklonimo otpor i dopustimo duši da nas iscijeli!
Da bi se mogli iscijeliti, potrebno se “prebaciti” na mjesto gdje iscjeljenje jest, a bolest nije.
Bolest je samo djelomično uzrokom nekih okolnosti koje nas okružuju, a daleko više navire iz sjećanja, misaonog kaosa i implantirane svijesti koja nam ju neprestano prepričava. Namjeravati iscjeljenje znači poticati energiju kojom ćemo se izbaciti iz kolosjeka gotovo sigurne bolesti od ovoga i onoga, jer je ovo ili ono.
Potrebno je razumjeti da su sva živa bića puno više do ovog fizičkog dijela. Mi posjedujemo više tijela od kojih je najvažnije ono nevidljivo – svjetlosno tijelo, energetsko polje koje informira fizičko i uvjetuje njegovu snagu, zdravlje, njegovo opće stanje bivanja. Sva sjećanja, podaci, svi otisci koji su se utisnuli u našu osobnu povijest se nalaze tu, u svjetlosnom tijelu. Mi možemo ukloniti bolesno tkivo, ali time nećemo ukloniti te energetske pečate, otiske koji paraju naše svjetlosno tijelo i vrlo brzo bolest će se ponovno pojaviti.
Dakle, potrebno je učiniti nešto više da bismo se iscijelili. Iscjeljenje se odvija kada očistimo te energetske ogrebotine, rane i blokade u našem svjetlosnom polju. Kada to učinimo, onda fizičko tijelo samo organizira pravilan i uravnotežen energetski ustroj koji će hraniti kvalitetan život oslobođenog od teških i nasljednih bolesti.
Anita Moorjani kaže da su duhovnost i energetska čistoća zapravo naše Božansko nasljeđe i trebamo to samo osvijestiti, ipak, najveći je rad upravo u ovome “samo”! Prihvatiti sebe kao dio Izvora čiste Bezuvjetne Ljubavi je proces otapanja čvrstih naslaga nagomilanog drvlja i kamenja koje je kazivalo da mi to nismo, nego strah i patnja. To znači da ćemo čvrstom odlukom preuzimanja odgovornosti načiniti energetsku prenamjenu koja više neće održavati tu gomilu svojim vjerovanjem da je ona istinita.
Dakle, moramo dobrovoljno (jednako onako dobrovoljno kako smo i pristali na to vjerovanje) odustati od toga, otpustiti i dopustiti onom “samo” da se manifestira u ono što Anita Moorjani zove autentično sebstvo. Zato se i kaže da čišćenje mora biti dobrovoljno, radije nego iz panike i straha.
Isto tako, kaže se da u biti, i nismo mi ti koji čistimo, nego viši aspekt Sebstva (božanski), onaj koji ima moć da to očisti na način energije, jer um to ne može. No opet, onaj koji je stvorio sjećanja, koji je pristao na podatke, mora dati dopuštenje!
Dakle, čišćenje se odvija na energetskoj razini koju um ne može razumjeti, ali um mora odabrati tu razinu da čisti za njega. Mora dobrovoljno reći “Volim te, Hvala ti” i imati povjerenje.
Mi svi savršeno poznajemo Ljubav, ona je naše Izvorno stanje, temelj svega. Ipak, ne razumijemo je baš posve, jer nam je preostala samo interpretacija kojom tumačimo kako voljeti. Pa tako ulažemo ogromne napore da volimo sve što mislimo da bi trebali, ali sebe zanemarujemo. To je zanimljiv paradoks, jer Sebstvo je puno čiste Bezuvjetne Ljubavi i vrišti tamo negdje iz dubina takozvanog nesvjesnog da je prigrlimo, prepoznamo – a mi bi ga kao trebali voljeti!?
Istina je da ne možemo intelektualno shvatiti što to znači voljeti sebe, kako ćemo to učiniti! Jedini način jest – pustiti da Sebstvo voli! To znači biti autentičan, biti svojstven sebi – dopuštanje da unutrašnja vatra Voli, umjesto da um interpretira.
Kako to dopuštamo? Pa tako da propuštamo! Da uklonimo otpor! Ako je energija tamo gdje je pažnja, onda ćemo s Ljubavlju kretati na put iscjeljenja. Podesit ćemo pažnju na Ljubav dugmetom “Volim te”, baš kao na radiju i hrabro krenuti u područje gdje bolesti i patnja nisu.