UDŽAT, UDJAT

U Egiptu, „namazano oko nebeskog boga potcrtano neobičnom mrljom što krasi obraz sokola, a znači potpuni vid, fizičku puninu i sveopću plodnost." (J. Yoyotte)

UM

Lat. inlellectus.

Riječju „um" ponekad se označuje sposobnost poimanja, spoznaja putem pojmova, pojmovima posredovana spoznaja. U tom slučaju, „um" je suprotan „razumu", kako označavamo spoznaju načela, izravnu, neposredovanu spoznaju. Cf. J. Bohme, Mysterium magnum, LXVIII, 19.

Obrnuto, „umom" se ponekad naziva ne posredovan a, intuitivna moć duha. I ovdje se „um" suprotstavlja „razumu" kako se u ovom slučaju naziva diskurzivna, neizravna sposobnost duha. a. C.H, IV, 3.

UMIJEĆE, UMJETNOST

1) Umijeće.

Priroda kao načelo života, morala ili magije.

2) Konjekturalna umijeća.

Cjelina mantičkih znanja i vještina primijenjenih na društvo, na Čovjeka promatranog unutar zajednice (Louis XIV kao kralj Francuske, a ne kao pojedinac), na svijet i bogove. Za razliku od gatalačkih umijeća, konjekturalna umijeća su univerzalne mantije. Glavna konjekturalna umijeća su astrologija, haruspicij, geomantija, ciklologija. v. gatanje, mantija, proricanje, proročanstvo, viđenje.

B. A. Caquot i M. Leibovici, La divination, P.U.F, 1968, u 2 sv, 944 str.

3) Gatalačka umijeća.
Cjelina mantičkih znanja i vještina primijenjenih na čovjeka

kao pojedinca i kao predmet psihologijskog istraživanja. To ujedno objašnjava zašto je takva praksa novijeg porijekla (prva astrološka karta neba u trenutku pojedinačnog rođenja potječe iz 250. g. pr. n. e). Gatalačka umijeća bave se čovjekom shvaćenim kao prirodno biće (tjelesno biće: liziognomo-nija; živo biće: geneth'alogija; djelatno biće: palmomantija), ili kao kulturno biće (misaono, osjećajno, obdareno govorom: ominalno gatanje, pismeno biće: glifomantija; koje sanja: oniromantija...). Ovakva podjela osniva se na predmetu tumačenja. S obzirom na metodu, gatalačka umijeća dijele se ovisno o sredstvima na koja se oslanjaju: karte (kartom anti-ja), nebeska tijela (astrologija), ruka (hiromantiia), broj (nu-merologija), ponašanje bolesnika (ijatromantija).

B. Papus, Les arts divinatoires, Graphologie, chiromancie, morphologie, astrologe, physiognomonie, astrosophie (1895), pon. izd. Dangles, 224 str, 1977.

4) Ezoterična umjetnost.

Smatra se umijećem utoliko što počiva na ezoteričnim načelima i ima inicijacijsku svrhu. Ta vrsta umjetnosti ne prikazuje ono što jest, nego predstavlja ono što postoji. Drugim riječima, teži ka sudjelovanju subjekta u biti stvari i sebe samoga, teži komunikaciji između Ja i stvari, nastoji prenositi spi ritualni utjecaj, ostvariti sjedinjenje, i to uspostavljanjem korespondencije između različitih elemenata (npr. crna boja i četverokut u slikarstvu, okret ruke lončara i čin Božjeg stvaranja). Ezoterična umjetnost ima svoja ostvarenja {mandala, hijerodrama, kromleh...), vještine (Zlatni broj, upotreba šestara i trokuta, vizualizacija...), ideje (simbolizam tvari i pribora...), svoje organizacije (npr. društvo tehnita, dionizijski umjetnici iz IV. st. pr. n. e), teoretičare (na Zapadu Platon, Vitruvije, Diirer, L. da Vinci, Steiner,

Ghyka i dr), svoje predstavljače (bardi, grioti...).

R. mediumnička umjetnost, sakralna umjetnost (religijska umjetnost).

B. A. K. Coomaraswaniy, Figures ofspeach orfigures ofthought, 1946, London, izd. Luzac, 246 str; T. Burckhardt, Principes et mćthodes de lan satrt, izd. Dervy.

5) Hijeratsko umijeće.

a) teurgija (Haldejskaproročanstva, franc. prij. 1971, Belles Lettres, str. 47).

aleksandrinska alkemija, „četiri plemenita umijeća" prema Zosimu (pravljenje zlata, novca i dragog kamenja, bojenje tkanina i kovina). R. kraljevsko umijeće. U

umjetnost, ukoliko je hijeratska (V).

6) Slobodna umijeća (Artes liberales)

Sustav nastavnih disciplina u Srednjem vijeku na pravnim ili filozofskim fakultetima koji je, s jedne strane, obuhvaćao tri-vium (gramatika, retorika, logika), a s druge, quadrivium (aritmetika, glazba, geometrija, astronomija). Slobodna umijeća ulaze u pojam ezoteričnog zbog toga što, prvo, podjela quadriviuma (raskršće, četiri puta) vuče porijeklo iz Pitagorej-stva i od Platona {Država, 522c-535a). Drugo, zbog toga što ezoteristi uspostavljaju korespondenciju između umijeća i planeta: Mjesec / gramatika, Merkur / dijalektika, Venera / retorika, Sunce / aritmetika, Mars / glazba, Jupiter / geometrija, Saturn /astronomija (Dante, Gozba, II, 13).

B. Arts libiraux et philosophie au Moyen Age, izd. Vrin.

7) Mediumnička umjetnost.

Umjetnička djela što ih proizvode mediji, odnosno špiriti ili, Šire, osobe u transu, ekstazi ih pod hipnozom, a koje u budnom stanju ne znaju slikati, skladati i si. „Osnovna obilježja mediumničkog slikarstva: simetrija, naročita sklonost za geometrijske oblike koji se pretapaju, pojavljivanje tajanstvenih lica" (Chr. Delacampagne, Psychologie, prosinca 1979, br. 119, str. 36). Primjeri: slike Augustina Lesagea (1876-1954), skladbe Rosemarv Brown počevši od 1970. g. (En communication avec l'au-delč, izd. J'ai lu, A 293), romani „Patience Worth" (Mrs. Curran, 1913), plesovi posjednutih osoba.

8) Okultna umijeća.

Praktična primjena okultizma. Najčešće se navode tri okultna umijeća: alkemija, astrologija, magija, no tome valja pridodati i okultnu medicinu (i magnetizam), mantiku, talismani- 413 ku... Prema Pliniju {Naturalis historia, XXX, 1, 2): magija, ~~ medicina i astrologija, a prema H.P. Blavatskom {Collected Writings, Los Angeles, 1950. ss, sv. IX, str. 252), alkemija, astrologija, okultna fiziologija i hiromantija.

v. okultizam, okultne znanosti, tradicijske znanosti.

B. Dom Nćroman, Grande Encyclopidie des sciences occuUes, 1947, izd. Argentor, u 2 sv.

UMIJEĆE, UMJETNOST • UZNESENOST, UZNOS

Rječnik ezoterizma

9) Kraljevsko umijeće.

„Kraljevsko umijeće. Slobodnozidarstvo (stara oznaka)" (J. M. Ragon, Rituel de Mattre, 1859, str. 68). Smatra se „kraljevskim" jer je u vezi s kraljem Salomonom (?).

alkemija kao usporedno obnavljanje materije i čovjeka (shvaćanje razvijeno od XV. st. naovamo), sin: Ars magna (11b).

putovi inicijacije.

10) Tradicijska umijeća (ne u smislu folklora).
Oblici umjetnosti ih umijeća svojstveni tradicijskoj kulturi ih

ezoteričnom mišljenju i praksi. Npr: tradicijska umijeća Žena su aranžiranje cvijeća, ratne vještine, umjetnost vrtova, pjesništvo, slikarstvo, čajna ceremonija, vještina gađanja lukom i strijelom; tradicijska umijeća Azteka su pisanje piktoideogram-skim pismom, graditeljstvo, kiparstvo, tkanje, lončarstvo.

B. Les Muses. Encyclopidie des arts, AJpha pour tous, 1969-1974,260 araka.

11) Veliko umijeće.

a) logika što se sastoji u predstavljanju nekog člana ih poj
ma slovom, u njihovom kombiniranju u dvočiane, tročlane ili
Četveročlane sklopove tako da se uspostave odnosi nužnosti iz
među njih. Veliko umijeće (Ars magna) razradio je Raimon-
dus Luli us 1274. g. u svojoj Ars inventiva veritatis gdje sustav
gradi od 9 slova, pitanja (Tko?...), 4 geometrijska lika, 18 de
finicija i 10 pravila.

„Onaj tko žeh tragati za istinskim umijećem i ići putem kojim će mu otkriti istinu ih pogrešku, neka si predoči osjetilne likove s kojima će moći prikazati likove uma." (Libre de con-templacid, na katalonskom, pogl. 364) (1275).

B. A. Llinares, Raymond Lulle, 1963, P.U.F, str. 181-256.

b) alkemija u smislu kraljevskog umijeća (v).

UNIVERZALNI DUH

1) (alkemija)

„Veliki rozikrucijanci znaju kako se pripravlja tekućina što je zovu 'univerzalni duh'. Ta se tekućina izlučuje iz atmosfere, snijega, kiše i rose. Ona je zgusnuti duh prirode koji sve oživ-ljuje." (O. M. Aivanhov, Amour, Sagesse, Vćriti, 1946, izd. Izgrev, str. 149). v. astralna svjetlost, palingenezija.

B. Armand Barbault, L'or du milliime matin (1969), izd. J'ai lu, 1970, a 242.

2) (metafizika) u

v. Svjetska duša.

UNIVERZIZAM

Naziv za tradicijsku kinesku religiju da bi je se razlikovalo od Vuizma (šamanstva), Konfučijevstva, Taoizma i kineskog Budizma.

B. J. M. de Groot, Universismus, 1918, Berlin, izd. Reimer, VIII - 404 str; The religious system of China, 1892-1921, izd. Brill, u 6 sv.

URGRUNĐ

v. Grund.

UZAŠAŠĆE (nebesko uzašašće)

v. anabaza.

UZNESENOST, UZNOS

Mistično stanje smatrano višim od ekstaze.