U POTRAZI ZA SAVRŠENIM IZGLEDOM

Broj estetskih operacija diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, svake godine raste sve više. Zahvati koji se najviše traže su smanjivanje i povećanje grudi, korekcija nosa, liposukcija i uklanjanje bora. Podaci govore da se svake godine više od 3000 Hrvata odlučuje na odlazak na estetsku operaciju. Razlozi su najčešće ti da su nezadovoljni svojim izgledom zbog čega imaju manjak samopouzdanja. Činjenica je da društveni stereotipi današnjice utječu na ljude, a pogotovo žene, u velikoj mjeri. Nametnuti ideali ljepote čine žene nesigurnima u svoj izgled zbog čega ga one žele mijenjati. Sklad, ljepota i savršenstvo visoko su na listi prioriteta kad se govori o izgledu. Stoga niti ne čudi što statistički podaci govore da čak 83% Hrvatica želi promijeniti svoj izgled. Uzimajući u obzir svjetske podatke, oni pokazuju da bi čak devet od deset žena promijenilo nešto na svom tijelu. Ovakav stav je posebno izražen kod mladih žena, a čini se da neprihvaćanje vlastitog izgleda postaje norma ponašanja.

Istraživanje provedeno od strane GfK, Centra za istraživanje tržišta, na temu stava Hrvatica o ljepoti donijelo je zanimljive podatke. Istraživanje je vršeno u sklopu "Kampanje za stvarnu ljepotu" pod pokroviteljstvom Dovea i Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" te je njime obuhvaćeno 300 žena od 15 do 64 godine. Rezultati istraživanja su pokazali da nezadovoljstvo svojim izgledom pokazuje velika većina žena, a ne samo adolescenti. Naime, Hrvatice su iznimno nezadovoljne svojom težinom, a takav stav prati i nezadovoljstvo s oblikom tijela, kosom te visinom. Također, istraživanje je pokazalo da je svaka druga Hrvatica na dijeti ili je već bila, a 4% žena u Hrvatskoj poseže za ekstremnim mjerama kao što su povraćanje i prejedanje što je posebno izraženo kod djevojaka u pubertetu. Da bi stvar bila još zanimljivija, poželjno je napomenuti da Hrvatice zbog nezadovoljstva svojim izgledom imaju sklonost izbjegavanju nekih svakodnevnih i bitnih aktivnosti. U ovom pogledu, po najvećem postotku, koji iznosi 25%, treba izdvojiti odlazak na plažu, bazen ili saunu, dok najmanji postotak (11%) predstavlja izbjegavanje odlaska na posao. U istraživanju je dobiven podatak da je 1% žena bilo na estetskoj operaciji, a da bi se svaka peta žena upustila u takvu vrstu operacije. Podaci koji ne oduševljavaju stručnjake su ti da dio Hrvatica utjehu zbog nezadovoljstva izgledom pronalazi u prejedanju, čime uvelike ugrožavaju svoje zdravlje. Ovakvom obliku utjehe najizloženije su srednjovječne i starije žene. Istraživanje je za cilj imalo i usporediti stav Hrvatica prema ljepoti s onima koji prevladavaju u svijetu. Iako situacija u Hrvatskoj nije sjajna, ipak Hrvatice su u boljoj poziciji od žena u svijetu. Naime, Hrvatice su sklonije uobičajenim načinima dotjerivanja više od ostalih žena u svijetu. Pozitivna stvar je i ta da manji postotak Hrvatica traži utjehu u frižideru za razliku od žena na svjetskoj razini. U Hrvatskoj taj postotak iznosi 5%, a u ostalim zemljama 11%. Najveću utjehu Hrvaticama daje razgovor s članovima obitelji i prijateljima (27%). Žene u svijetu su, kao i Hrvatice, najnezadovoljnije svojom težinom, ali Hrvatice ipak imaju viši stupanj samopouzdanja.

No, bez obzira što Hrvatice pokazuju bolje rezultate po pitanju stava o ljepoti u odnosu na žene u svijetu, činjenice govore da se sve više Hrvata ide pod nož zbog ljepote. Hrvatski kirurzi smatraju da će broj tih operacija rasti, jer je potreba za ljepotom iznimno jaka. Koliko su ideali ljepote jaki u današnjem društvu pokazuje i činjenica da frazu "prava ljepota dolazi iznutra" mali broj ljudi danas prihvaća i mali broj ljudi živi iz te pozicije. Ideali ljepote idu do te mjere da si neki čak umišljaju da su ružni, što ih navodi na to da se zbog jedva primjetnih nesavršenosti podvrgavaju estetskoj operaciji. Žene koje se odvaže na estetsku operaciju, navodno, nakon nje osjećaju veću razinu samopouzdanja i sigurnosti u sebe. U Hrvatskoj se osim klasičnih zahvata, kao što su korekcija nosa, grudi, liposukcija i slično, obavlja i himenoplastika iliti vraćanje nevinosti te kirurgija spolovila, koja uključuje podebljanje ili produženje muškog spolovila te korekcija usmina i sužavanje vaginalnog kanala kod žena. U Hrvatskoj se također može izvršiti promjena spola. Što se tiče muškaraca i njihovog posjeta estetskim kirurzima i taj postotak je u porastu. Iako se u ne tako dalekoj prošlosti mjesecima čekalo na muškarce na estetskim zahvatima, danas je situacija znatno drugačija. Estetskim kirurzima dolazi otprilike 80% žena i 20% muškaraca. No, bez obzira što se postotak muškaraca na ovom području povećava, prema riječima kirurga, žene su ipak puno zahvalniji pacijenti zato što su kritične prema sebi pa stoga i znaju što žele. Također, nisu rijetki slučajevi da se estetskim kirurzima u Hrvatskoj obraćaju stranci poput Talijana, Austrijanaca i Slovenaca. Razlog toga su jeftinije usluge uz istu kvalitetu.

Trenutno po broju estetskih operacija prednjači Amerika. Zarada koju estetski kirurzi u SAD-u ostvaruju u jednoj godini iznosi 15 milijardi dolara. Amerika je u potpunosti zaražena epidemijom uljepšavanja. Što se tiče Europe, Britanci troše daleko više od bilo koje druge europske nacije na estetske zahvate. Da bi se bolje prikazao ovaj podatak, poželjno je napomenuti da su 2006. godine potrošili gotovo 5 milijardi kuna na uljepšavanje, dok su ih s puno manjim svotama pratili Talijani s 1,5 milijardi kuna te Francuzi s 1,3 milijarde kuna. Ovu trojku slijede Nijemci, Španjolci, te Nizozemci i Šveđani. Ali to nije ništa, kad se uzmu u obzir predviđanja za drugo desetljeće 21. stoljeća. Potpuni boom na tržištu predviđa se za botox injekcije koje već unazad nekoliko godina ostvaruju veliki uspjeh u svijetu. Mnogi kirurzi u svijetu uviđaju veliki porast potražnje za estetskim operacijama. Estetski kirurg iz Toronta i predsjednik Društva za estetsku kirurgiju u Kanadi, dr. Frank Lista, smatra da se na estetske operacije sve više gleda kao na nešto normalno i uobičajeno, dok su prije nekoliko godina ljudi tajili takve zahvate te su oni bili dostupni isključivo iznimno bogatim ljudima. Toronto je šesto najveće tržište estetske kirurgije po ostvarivanju prihoda na području Sjeverne Amerike, a porastu na američkom tržištu ide u prilog fasciniranost s ljepotom, pogotovo u populaciji koja je počela stariti. S obzirom da su brojna istraživanja pokazala da su atraktivni ljudi uspješniji, od društvenog, poslovnog, pa sve do seksualnog života, mnogi pacijenti odlazak na estetsku operaciju smatraju najboljom investicijom u životu. Ovu činjenicu potvrdio je iz vlastitog iskustva dr. Peter Adamson, koji je specijaliziran za estetsku kirurgiju lica. Ako ljudi nakon odlaska na ovakvu vrstu operacije dobiju sliku o sebi onakvu kakvu su godinama zamišljali, tada to možda niti nije toliko upitan izbor. Međutim, ako se na sve ovo pogleda iz kuta perfekcionizma, tada situacija postaje nešto drugačija. Istraživanje vršeno na University of British Columbia s Perfectionism and Psychopathology Labu pokazalo je da je 79% ekstremnih perfekcionista bilo na estetskoj operaciji. Stvar je u tome da oni koji rade na navedenom Sveučilištu perfekcionizam klasificiraju kao neprilagođenu osobnost ljudi koji imaju brojne društvene i osobne probleme koji mogu dovesti do samoubojstva. Mnogi stručnjaci diljem svijeta svjesni su činjenice da ljudima koji imaju problem s perfekcionizmom estetska operacija neće nimalo pomoći. Naime, ljudi koji se suočavaju s problemom perfekcionizma imaju duboko ukorijenjen osjećaj da su neadekvatni i da nisu dovoljno dobri te putem estetske kirurgije traže brza rješenja, koja u većini slučajeva nisu efikasna koliko oni žele da jesu.

NEPRIHVAĆANJE STARENJA

U današnjem društvu postoji kulturna fiksacija na mladost i obustavljanje starenja, zbog čega standardi ljepote postaju znatno viši. Ono što su ljudi koji stare nekada smatrali normalnim danas je u potpunosti neprihvatljivo. Strah od starenja, bore te promjenu strukture tijela, rijetko tko danas prihvaća, točnije rijetko tko prihvaća sebe. U kulturama današnjice starenje se ne poštuje. Psiholozi smatraju da se starijim ljudima koji se okreću estetskoj kirurgiji psihološko stanje s vremenom pogoršava. S vremenom oni žele potisnuti naznake starenja te teže sve češćem odlasku na neku od kozmetičkih operacija. Podaci iz Credit Medical Corporationa, kanadske kompanije koja ljudima daje novac za kozmetičke operacije, govore da se 15% njihovih mušterija vrati po još novca za operacije. Također, dr. Frank Lista naglašava da je odlazak na višestruke estetske operacije rizičan za tijelo zbog vremena provedenog pod anestezijom, zbog čega smatra da bi svaka operacija koja traje duže od pet sati trebala biti obavljena u bolnici.

Sve veće prihvaćanje kozmetičkih procedura te unaprjeđivanje tehnologije, s vremenom će dovesti do toga da će većini ljudi ponuda estetske kirurgije biti kao odlazak u dućan. Dr. Peter Adamson smatra da želja za odlaskom na estetsku operaciju ima biološke temelje. Naime, dr. Adamson smatra da bi želja za ovakvom vrstom operacije mogla biti dio evolucijske borbe i primjer preživljavanja najprilagođenijih. Odlazak na neku od operacija pojedincu povećava šanse za prenošenjem gena, za razliku od ljudi koji su manje atraktivni. Stoga, dr. Adamsona zanima odražava li hrabrost potrebna za ovakvu vrstu operacija pojedince koji imaju pozitivniju genetičku pozadinu? Da ne bi cijela priča otišla predaleko, neki se pitaju kolika je hrabrost potrebna za ne odabiranje estetske operacije kao rješenja u svezi izgleda? Čak i neki vlasnici kompanija koji ljudima pozajmljuju novac za estetske operacije smatraju da neki od njih idu predaleko s izmjenama u izgledu. Budući da se posjeti estetskim kirurzima sve više prihvaćaju, mnoge zabrinjava potencijalna činjenica da će buduće generacije s iznimnom lakoćom prihvaćati i odlaziti na estetske operacije.

Postavlja se pitanje donosi li estetska kirurgija dugoročnu dobrobit za mentalno zdravlje pojedinca? U Americi je čest slučaj da se na TV ekranima uz veće grudi, ravniji trbuh, ljepši nos, manja bedra i slično, propagira i bolje psihološko stanje pojedinca. Činjenice govore da kad ljudi ne bi vjerovali da će im kozmetička operacija povećati samopouzdanje i dovesti ih u poziciju da vole sebe, to tržište ne bi imalo toliko uspjeha u svijetu. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su se podvrgnuli kozmetičkoj operaciji imaju puno negativniju sliku o svom izgledu nego oni koji to nisu učinili. David Sawer (Center for Human Appearance u Philadelphiji) je u svojem istraživanju došao do podatka da ukupno 18% ljudi koji su bili na estetskoj operaciji konzumiraju tablete za liječenje određenog psihijatrijskog stanja, a najčešće se radi o antidepresivima. Od ljudi koji se ne podvrgavaju estetskim operacijama, njih samo 5% konzumira takvu vrstu lijekova. No, Sawer ni u kojem slučaju ne želi s ovim podatkom reći da je odlazak na estetsku operaciju loša ideja. Brojna istraživanja su pokazala da su pacijenti kratkoročno zadovoljni s rezultatima operacije, do dvije godine, te da su nakon nje poboljšali sliku o sebi. Kad se govori u terminima dugoročnog zadovoljstva s promjenama izvršenim na izgledu, ono nije potvrđeno, ali ne zato što ne postoji, već su takvi podaci nepoznati. Studije pacijentovog samopoštovanja, razine depresije i percipiranja kvalitete života nisu do kraja razjašnjene.

S druge strane, podaci dobiveni u epidemiološkim istraživanjima vršenim na temu povezanosti između estetske kirurgije i samoubojstva 2006. godine začudili su stručnjake. Rezultati tih istraživanja su pokazali da žene koje imaju implantate u grudima dva do tri puta češće od ostalih žena izvrše samoubojstvo. Iako je ovaj podatak pretenciozan, on je začudio i stručnjake koji su sudjelovali u istraživanju. Međutim, najveće istraživanje vršeno u Kanadi na temu stope smrtnosti također je potvrdilo da je rizik od smrti dvostruko veći za žene s implantatima u grudima, a jednaki podaci dobiveni su i u danskim istraživanjima. No, nisu jedino žene te koje su izložene riziku. U rizičnu skupinu ulaze i mladi muškarci nad kojima je vršena operacija nosa ili penisa. Uzrok koji stoji iza povećane stope samoubojstava u navedenim slučajevima je upitan. Neki smatraju da poveznica leži u tome što podaci povezuju žene koje imaju umetke u grudima sa sklonošću k povećanom konzumiranju alkohola i droga. Dakle, postoji mogućnost da žene s umetcima u grudima umiru zbog uzroka povezanih s upotrebom droge i alkohola. Objašnjenje koje se znatno više prihvaća je to da te žene imaju određene psihijatrijske poremećaje, koji nisu detektirani od strane kirurga ili su ignorirani, te da ih ti problemi navode na samoubojstvo. Stanje koje se često nalazi kod pacijenata koji se podvrgavaju kozmetičkim operacijama je "umišljena ružnoća". Čak ljudi s ovim stanjem odlaze estetskim kirurzima, a korist koju imaju od ovakve vrste operacija je mala. Ovi ljudi nikada nisu zadovoljni svojim tijelom, a kad i jesu, što je vrlo rijetko, tada svoje komplekse premještaju na drugi dio tijela. Prema riječima stručnjaka, ovaj problem je unutrašnje prirode i nikakva vanjska promjena ga ne može iskorijeniti. Postoji vjerojatnost da upravo žene s ovim poremećajem predstavljaju mali dio postotka žena koje ima umetke u grudima, a koje su sklonije samoubojstvu.

LJUDI ŽELE BITI PREPOZNATI

Sve poznatija estetska kirurgija daje puno više od dobrog izgleda. Odlazak pod nož ljudima daje šansu da ih svijet vidi na način kako oni vide sami sebe. Početkom 20. stoljeća sociolog Charles Cooley napisao je da je vlastiti osjećaj sebe formiran kroz vlastitu imaginaciju onoga kako nas drugi doživljavaju. Prema njegovim riječima, drugi ljudi predstavljaju refleksiju pojedinca te daju prosudbu o vrijednosti te refleksije. Na taj način se ljudi osjećaju prepoznatima. Ako je slika koju drugi imaju o nama dobra, tada ćemo biti zadovoljni, a ako nije nećemo. Danas ljudi iznimno cijene da ih se prepozna i da ih se poštuje zbog onoga što jesu. Izgrađivanjem vlastitog identiteta u današnjem svijetu, koji uključuje mnoštvo faktora, čovjek prezentira sebe drugima. Zbog toga niti ne čudi da estetska industrija ostvaruje toliki uspjeh na tržištu, jer današnju prezentaciju sebe uvelike određuju ideali ljepote koji postoje u društvu.

Kako bismo dobili uvid s psihološke strane vezano uz tu tematiku intervjuirali smo mr.sc. Anitu Lauri Korajliju, profesoricu na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koja na istoimenom fakultetu predaje kolegij Perfekcionizam u doživljavanju i ponašanju. Evo što nam mr.sc. Lauri Korajlija u ima za reći.

UTJECAJ NA ŽELJU ZA PROMJENOM

Broj estetskih zahvata u Hrvatskoj i u svijetu ubrzano raste. Sa psihološkog stajališta gledano, što mislite koji su razlozi tog uzlaznog trenda te što ljude motivira na takvu odluku?

- Postoji više razloga takvom uzlaznom trendu. U medijima se servira ideja da svi mogu biti lijepi i izgledati kao s naslovnica. Time dodatno svjedoče i razni show-ovi u kojima se ljude iz ružnih pačeta pretvara u princa ili princezu i time potvrđuju ideju. Osim toga ljudi vjeruju da će promjenom izgleda riješiti svoje probleme i osjećati se bolje, a i tu pomažu mediji koji nameću sliku da su lijepi ljudi sretniji i uspješniji. Još jedan razlog koji svakako nije za zanemariti je činjenica da su estetske operacije, barem one manje, financijski dostupnije širem sloju ljudi.

S obzirom na razvikane ideale ljepote koji postoje u društvu, mislite li da je Hrvaticama moguće oduprijeti se porivu za savršenim izgledom?

- Vrlo teško, s obzirom da se radi o globalnim idealima. Ne gledaju Hrvatice programe ili čitaju novine koji su univerzalni samo za nas. Kao što znate većina članaka u npr. Cosmopolitanu su prevedeni čime se čitateljice u RH ne razlikuju od onih u Americi. Poruka koja se šalje je ista, a razlika koja eventualno postoji u kulturi i vrijednostima sve se više gubi.

Prema Vašem mišljenju, kako je moguće ostati psihički netaknut i distanciran od ideala ljepote koje društvo nameće?

- Ideale nije moguće izbjeći. To je kao da pokušavate izbjeći udisanje smoga, a živite u gradu. Postoje osobe koje neće ili će teže podleći tom pritisku iz brojnih razloga, a najjednostavnije bi ih mogli opisati kao nekonformiste.

Što mislite na koji način i u kojoj mjeri su kultura i mediji doprinijeli težnji za savršenim izgledom?

- Kultura i mediji igraju značajnu ulogu. Kroz medije se prenosi svojevrstan negativan stereotip o svima koji imaju i najmanje nesavršenstvo. Promiče se ideja da je svaki problem tog tipa rješiv, a onda nam se kao primjer tog uspjeha pokazuju osobe koje taj problem nikad nisu ni imale. Najbolji primjer su trenutno aktualne kreme za celulit i osobe koje ih reklamiraju. Imputira se ideja da je problem rješiv snagom volje i brigom o sebi, a u tome pomažu farmaceutski i prehrambeni preparati. Zapravo se plasira ideja da oni koji problem imaju ne vode brigu o sebi.

Smatrate li da neki ljudi imaju veće predispozicije za težnju za savršenim izgledom? Zbog čega je tome tako i što je uzrok tih predispozicija kod nekih ljudi?

- Postoji cijeli niz osobina koje osobu čine ranjivijom i prijemčivijom za takve poruke. U prvom redu tu je negativna slika o sebi, a u cjelini možemo govoriti o niskom samopouzdanju koje se želi "popraviti" s gubitkom kilograma, estetskom operacijom ili kozmetičkim zahvatima.

(NE)PRIHVAĆANJE SEBE

Težnja za savršenim izgledom sigurno ne prolazi bez posljedica. U skladu s tim, kakve posljedice na osobi može ostaviti ova težnja?

- Težnja za savršenstvom ili perfekcionizam povezana je s velikim brojem psihičkih poteškoća. Kad govorimo konkretno o težnji za savršenim izglednom tada je osoba prvenstveno ranjiva na razvoj poremećaja hranjenja.

Psihološki gledano, smatrate li da ljudima koji teže savršenstvu, točnije savršenom izgledu, estetske operacije donose psihičko olakšanje tj. čine ih osobama koje više cijene sebe i svoju vrijednost ili je za to potrebno ipak napraviti određenu unutarnju promjenu?

- Ukoliko se radi o manjim "jednokratnim" promjenama kao što je npr. operacija klempavih ušiju pod uvjetom da je to predstavljalo izvor nezadovoljstva, ali nije bilo odraz preokupacije sobom i vlastitim izgledom. U tom slučaju možemo očekivati pozitivne emocionalne promjene nakon zahvata. Ako nakon prve operacije osoba izvor nezadovoljstva premješta na druge dijelove tijela tada možemo posumnjati da se radi o poremećaju sheme tijela i kod takvih su osoba ponovljene operacije češće. Radi se o trenutnom olakšanju, ali za stvarno poboljšanje potrebne su promjene u vidu psiholoških intervencija. Stoga bi bilo vrlo važno da estetski kirurzi u svom timu imaju psihologa koji bi radio psihološku procjenu pacijenata i njihovih očekivanja promjena nakon operacije.

U današnjem društvu postoji kulturna fiksacija na mladost i obustavljanje starenja, koja pogađa i starije generacije ljudi koji na određene načine žele prikriti činjenicu da stare pa se nerijetko okreću estetskim zahvatima. Kakve posljedice na starije ljude i na društvo može ostaviti ovakva vrsta fiksacije i koje je Vaše mišljenje, općenito, o tome?

- Žene imaju potrebu izgledati mlađe (najpoželjniji izgled za žene je onaj između 20.-30. godine života), ali ni muškarci ne trebaju izgledati staro, već ozbiljno i zrelo (najpoželjnija dob je između 35. - 45. godine). Činjenica je da ljudi nikada nisu živjeli duže, ali ne žive beskonačno. Sve se češće umire od kroničnih bolesti, koje se javljaju radi produženja životnog vijeka, te radi stila života. Nameće se pravilo koje glasi "svatko tko se brine dovoljno dobro o svom zdravlju će doživjeti duboku starost". Ovo pravilo jednostavno nije točno. Ljudi su samo djelomično odgovorni za svoje zdravlje, jer ipak u sebi nose genetski materijal koji ih predisponira za obolijevanje od neke bolesti i u konačnici za smrt, ali im je nametnut dojam da su potpuno odgovorni.

Smatrate li da podvrgavanje estetskim zahvatima dovodi do odbacivanja vlastitog, prirodnog izgleda te da se na takve poduhvate ljudi odlučuju da bi bili bolje prihvaćeni i prilagođeni okolini?

- U modernom zapadnom društvu nameće se ideal ljepote koji samo donekle prati "biološke zakonitosti ljepote". Evulacijske preferencije se prate u slijedećem: mlada i glatka koža, bijeli zubi, duga sjajna kosa. Zapadno je društvo svakodnevno "bombardirano" medijskim porukama koje kažu kako postići i dostići ove ideale. Razvijaju se kozmetički i ostali preparati koji imaju za cilj postići navedeno i u tome se zaista uspijeva. Današnje žene iz zapadne kulture, u usporedbi s pretkinjama, imaju ljepše i kvalitetnije zube, koža im je njegovana do duboko u starost. Možemo zaključiti kako je stvorena sinergija između prirodne potrebe i napretka znanosti i tehnologije, što je urodilo u prosjeku zdravijim i mlađim izgledom. Čak i kada se prate prirodne potreba kao što je u slučaju kože i kose dolazi do psiholoških poteškoća, jer objektivno ljudi žive sve duže, pa je sve teže doseći ideal mladolikog izgleda. Kozmetička i farmaceutska industrija, fitness centri, new age pokreti i ostali nalaze u toj diskrepanci izvrstan izvor zarade. Stoga se i dalje podržava mladost kao imperativ jer je dugoročno financijski "bunar bez dna".

www.funkymem.com