TREĆE OKO

Sin: „spiritualno oko" Sansk. diyacakSu = božje oko.

Treće oko je suptilni organ, korespondentno je đjhđcakri tantrista. Smješteno je između obrva, ono je osjetilo vječnosti, prikazuje se kamenom što ga Šiva nosi na čelu kao ukras ili pripisivanjem jednookosti (Odinu u Skandinaviji, kiklopima u Homera, Koklu u Rimu).

„Još jedno oko... se nalazi na sjecištu dvaju pravaca, pravca što povezuje oba uha i pravca što povezuje korijen nosa sa zatiljkom. Upravo se na tom mjestu nalazi mistično oko kojim sve možemo vidjeti... Fizičke oči i treće oko tvore prizmu... Iz trećeg očišta stvari se vide istodobno iznutra i izvana. Nutarnje oko gleda istodobno obje strane: ono je intuicija." (O. M. Aivanhov, Amour, Sagesse, Viriti, str. 69-71, izd. Izgrev, 1946).

V. cakra, udžat, suptilna fiziologija.

B. T. Lobsang Rampa, Le troisižme oeil (1955), prij. s engl, izd. J'ai lu, A 11, 1957, 369 str. („tibetanski" roman).

TRENUTAN

Izraz svojstven Tch'anu i Zenu. Na kineskom: touen.

Riječ podrazumijeva sintetičnu i apsolutnu spoznaju stečenu u jednom trenutku (premda to zahtijeva dugotrajan raniji rad).

Struja unutar Tch'an-budizma južne škole zasnovana na tom načelu naziva se subitističkom, a glavni joj je predstavnik Houei-neng (t 712. g). Cilj je „steći uvid u vlastitu prirodu", a smatra se da Probuđen je nastupa trenutnom intuicijom.

Opreka: postupan (gradualistička struja).

V. intuicija, Probuđenje, prosvjetljenje, šatori, Tch'an, Zen.

B. Houei-neng, Discours et sermons (oko 734. g), prij. s kineskog, izd. A. Michel.

TRIGRAM

Et: grč. TpeCg = tri; yQ&iux = slovo. Kineski: koa.

Trigram u Yi kingu je lik sastavljen od tri reda i tri stupca crta (monograma), bilo u neprekinutom nizu, tj. yang (—), ili u isprekidanom nizu, tj. vm (-- ). Na taj način dobiva se osam hijeroglifa točno utvrđenog redoslijeda. Prema legendi, oni su djelo Fou-hija (2852. g. pr. n. e.).

OSAM TRIGRAMA (Yi king. Knjiga promjena, dodatak V: Chouo kua. Rasprava o trigram i ma, 7—11)

trigram ime simbol porodica smjer atribut Životinja

1. Kien

Nebo  Otac S-Z stvaralaštvo konj

2. K'ouen

Zemlja  Majka J-Z prijemljivost govedo

3. Tch'en

Grmljavina Najstariji sin S-I kretanje zmaj

4. Siuan

Vjetar (Drvo) Najstarija kći J-I prodiranje ptica

5. K'an

Voda (Mjesec) Najmlađi sin Sjever opasnost svinja

6. U

Vatra (Sunce) Najmlađa kći Jug počasti fazan

7. Ken

Planina  Mezimac Istok odmor pas

8. Touei

Jezero  Mezimica Zapad blaženstvo ovca　

"Nebo i Zemlja određuju smjer. Planina i Jezero sjedinjuju svoje snage. Grmljavina i Vjetar uzajamno se podstiču. Voda i t Vatra se ne bore. Tako se vjenčava osam trigrama." (Yi king,

dodatak V: Chouo koua. Rasprava o trigramima; prij. na franc. Et. Perrot, bibl. Mćdicis, 1968, sv. I, str. 305; izd. J. Legge, str. 424). v. arhetip, heksagram, Univerzizam, vang, yin.

B. Yi king, prij. na engl. str. VTI-DC, XXVTI-XXVni, XXXV-XXXVI, XLTV-XLVI, 11. sq, 32. sq, 422. sq (1882, pon. izd. University books, 1964, N. Y) ili prij. Philastrea, 1885-1893, pon. izd. A. Maisonneuvc, 1975, ili prij. Et. Perrota na osnovi R. VVilhemovog prijevoda na njemački (1924),  libr. de Mćdicis, 1968.

TULKU, TULKOU, TRULKOU, SPRUL-SKU

Tibetanski iamaistički izraz, točno se piše sprul-sku, a znači „oblik stvoren magijskim postupkom, emanacija". Potječe iz škole Karma-pa osnovane 1189. g.

Ova riječ nije naziv za reinkarnaciju lame ili „živog buddhe", ili avatdre Buddhe Šakhvamunija, kako se tvrdi u nekim suviše popularnim djelima. Najčešće je posrijedi Iamaistički vjernik, rijetko laik, svetac, mudrac, učenjak ili bog, demon, boginja, bajoslovno biće čiji duh (u širem smislu puta ili načela, što ne isključuje prenošenje drugotnih svojstava, npr. ćudi) ulazi u čovjeka. Moguće je dakle postojanje istovremenih tul-kua (x, yiz su istodobne emanacije A), tulkua živućeg bića (x je emanacija A koji postoji u sadašnjosti) i dvostrukih tulkua (x je emanacija i A i B).

„Tulku je jedna od najsamosvojmjih posebnosti lamaizma. (...) Aristokracija tulkua razvila se u svojem današnjem obliku tek nakon 1650. godine. U to doba, peti veliki lama sekte gelugspa [Dre-lugs-pa], Lobsang Gvatso (...) sam je sebi pripisao tu najvišu čast proglasivši se emanacijom, tj. tulkuom Tchenrezgisa, jedne od najviših ličnosti mahayanističkog panteona." (Alexandra David-Neel, MM. T, str. 117) Dakle, Da-40g laj lama je tulku Tchenrezgisa (Bodhisattve Avalokitešvare), a —— Trashi lama je tulku Eupagmeda (Buddhe Amitabhe) i Subhu-tija (učenika Šakhvamunija). (v. Da laj lama).

Tulku

se prepoznaje po znakovima na pokojniku koji će emanirati, savjetovanjem s lamom astrologom ili vidovnjakom, izjavom državnog proročišta, promatranjem ponašanja djeteta koje je pretpostavljeni nosilac tog naslova dajući mu određene predmete.

R. isti pojam - tibetanski i Iamaistički - nalazimo u drugačijim vidovima u različitim kontekstima; npr. Faraon je utjelovljenje boga Amona.

B. R. E. Huc, Souvenirs d&n voyage dans la Tartarie, le Tibet et la Chine pendant les annees 1844-1845-1846,1850, XII. izd, sv. I, str. 279. sq; E.M, sv. IV, str. 9-12.

TRUBADUR

V. truver.

TRUVER

Et: lat. tropare = skladati trope (napjeve).

TRUBADURI iz južne Francuske (Pays d'oc, jezik = lan-gue d'oc) od 1110. g. (Guillaume IX od Akvitanije) do 1280. g. Bilo ih je 450. „Katari" su među njima bili Pierre Rogier de Mirepoix, Bernard Mir i Guilhem de Durfort.

truveri iz sjeverne Francuske (Pays d'ofl, langue d'o'il), od 1164. godine (Chrćtien de Troves).

truveri iz Španjolske, Italije, Engleske, Portugala.

minnesAngeri,

1170. do 1340. g.

5) pjesnici dolce stil nuovo (Dante, Cavalcanti).
Truveri (neke od njih ubrajamo medu najveće ezoteriste,

npr. Chrćtien de Troves, oko 1135. do oko 1183. g. i Dante, 1265. do 1321. g) zastupali su dvorsku ljubav.

B. H. L Marromc, Les troubadours, izd. Seuil, II. izd, 1971; (antologije) J. Roubaud, Les troubadours, izd. Seghers; A. Moret, Anthologie du minne-sang, 1949.

TUMO, GLUMO, GTUM-MO

Tibetanska riječ (najispravnije je pisati gtum-mo), znači „toplina".

„Respas

(...), 'obučen u pamuk': ras. Tako se nazivaju oni koji su posebni stručnjaci za umijeće tumoa.^u (Alexandra David-Neel, M.M.T, str. 226).

Tumo

u Tibetu znači „mistična toplina". Postiže se ili spontano, ili inicijacijski, zadržavanjem daha, vizualizacijom vatre i koncentracijom. Posvećenik je sposoban proizvesti u sebi takvu toplinu da na njega više ne utječe vanjska hladnoća: ako se umota u ponjave namočene u ledenoj vodi, one će se na njemu osušiti, pod njim će se topiti snijeg itd. Međutim, cilj je isključivo inicijacijski.

„Svo mu tijelo obuzme blaženstvo kad se upali nutarnja vatra. Blažen je kad pranični [prđna = životno načelo] tokovi Pirigđla i I4& [v. kanali, kozmički tokovi] prodru u Su šumnu [kičmena os duž koje se uzdiže kundalini]. Osjeća radost u višim središtima svojega tijela [v. cakra] pod naletom stvaralačke snage..." (Milarepa, Mgur-hbum. Stotinu tisuća pjesama, poč. XII. st: prij. na engl. C. C. Chang, The hundred thousand songs of Milarepa, New York, 1962, u 2 sv).

V. kundalini, magična toplina.

B. Alexandra David-Nccl, M.M.T, str. 223-236.