Delia Steinberg Guzmán
Iz: časopisa Nova Akropola, broj 7

 

http://www.nova-akropola.hr/

 

 

U ovom trenutku postoje mnoge stvari koje nam nedostaju. Zapravo, siromašni smo i usred izobilja i komoditeta koje nam donosi tehnika u službi stvarnih ili pretpostavljenih potreba ljudskog bića. Potvrđuje se ipak, da što više imamo, više toga i trebamo te to čini zatvoreni krug kojega je teško zaustaviti, ukoliko ne ostvarimo ono što nam je istinski potrebno.

Zbog toga kažemo: potrebno nam je više filozofije.

Kada objašnjavamo svrhu Nove Akropole, ističemo predavanja iz filozofije, koja se objašnjava na klasičan način. Upravo to “na klasičan način”, je ono što naglašavamo, što znači da filozofija u najširem smislu obuhvaća sve aspekte života i pokušava odgovoriti na sve njegove nepoznanice, bez zatvaranja u krute okvire koji je danas ograničavaju.

FILOZOFIJA POSTOJI, ALI…

Mogli bi se zapitati: zar možda danas nema filozofije, pa se mora pribjegavati klasičnom načinu?

Ima je, ali…

Nećemo detaljno zalaziti u široke univerzitetske programe, niti u programe srednjih škola. Postoji nastava filozofije, ali ova nastava i ispunjava, i ne ispunjava živote onih koji joj prisustvuju; ne toliko zbog samog programa, već i zbog profesora koji je predaju. Samo oni koji osjećaju istinsku sklonost prema svojoj zadaći, uspijevaju postići da ih učenici razumiju i probuditi u njima osjećaj za traženje i pronalaženje odgovora. Ostali zapravo stvaraju jedan tužni mentalni kaos, koji završava u poznatim formama kojima se kvalificira filozofija: ogromna zbrka riječi, te neshvatljivi i nekorisni koncepti.

Ovo je teška i nepravedna osuda koju podnosi filozofija: biti nekoristan. Ne služi ničem praktičnom, niti donosi novac, što bi značilo da je danas, kako bi se zaradilo za život, potrebno posvetiti se ili znanosti (ne uvijek s dobrom voljom), ili izdati, uz nevjerojatnu sreću, kakvu knjigu koja će se čitati i biti prihvaćena.

Još uvijek odjekuje eho polemika započetih u Španjolskoj kada je bilo odlučeno da se ovaj predmet ukloni iz srednjih škola. Nije bilo izravno izrečeno, ali se mogla nazrijeti ideja “nekorisnosti”. Mnogi su se uzbudili, protestirali su profesori i đaci, i to je rezultiralo time da su se neki odvažili ustvrditi kako bez filozofije mladi ne bi mogli naučiti razmišljati. Nije li to možda bit problema? Ne nalazi li netko interes u tome što mladi ljudi ne razmišljaju i prepuštaju se zatupljućim modnim strujama?

Nije li možda puno teže manipulirati mladima koji imaju sposobnost razmišljanja?

U kojem se položaju nalaze oni koji uspiju privesti kraju svoj univerzitetski i filozofski put? Nakon nekoliko godina rada, u glavi im samo ključaju stotine kontradiktornih ideja mislilac iz različitih epoha, te nitko ne može pronaći nit koja bi povezala povijesne periode i mišljenja koja su iz njih proistekla. Današnji mladi filozof (može li se filozofom nazvati onoga koji završi ovaj studij?) živi zbunjen ili se priklanja onim doktrinama koje su mu vješto prezentirane kao “najbolje”; ili se osjeća nemoćnim pred tolikim sadržajima, koji mu ne nude rješenje problema s kojima se svakodnevno sučeljava.

Zbog toga ne bismo mogli reći da uopće nema filozofije, ali… nedostaje…

ALI, ŠTO JE TO FILOZOFIJA?

Čitali smo tolike definicije iz mnogih izvora i nije jednostavno zadržati se samo na jednoj. Ne želimo se ni zaplesti u polemike u koje se međusobno upuštaju različiti autori, niti u sporove koje pokreću oni koji se ograničavaju samo na funkciju kritičara.

O filozofiji se razmišlja kao o znanosti koja je odvojena od ostalih, ili o znanosti svih znanosti, ili o ne-znanosti. Suvremeni koncepti toliko su zamršeni da, nažalost, daju za pravo onima koji smatraju da filozofija nije povezana sa samim životom i da, k tome, ne nudi ništa korisnije od čiste intelektualne vježbe.

Ne želimo ovdje govoriti ni o čitavom nizu situacija koje su promijenile koncept i svrhu filozofije. Smatramo dovoljnim ukazati na to da, iako ona danas može izgledati nepristupačna i sterilna, u klasičnim vremenima Istoka i Zapada, filozofija je nastojala proniknuti u bit velikih pitanja o univerzumu i čovjeku, a nadasve, pokušala je postati dio života, važan pomoćnik čovjeku kao dijelu univerzuma.

Ako se prisjetimo grčke tradicije koja stvaranje ovog termina pripisuje Pitagori, vidjet ćemo da se navodi kako on nije bio mudrac (sophos), već jednostavno onaj koji voli mudrost, “philosophos”. Ovo je najjednostavnije i najdublje objašnjenje koje pronalazimo. Ljubav prema mudrosti je ono što pokreće ljude, ona upravlja pogled ka svijetu, ona ih izbavlja iz egoistične izoliranosti, ona je to što im donosi zdravi nemir traganja i pronalaženje istina koje koriste njihovoj egzistenciji. Ljubav je moćni pokretač. Kada ljubav vodi prema mudrosti, mnoštvo unutarnjih vratiju, prije nedostupnih i nepoznatih, tada se otvara.

Ne traži se “Istina”, ona velika i jedinstvena istina, jer je znano da ljudi mogu pogriješiti. Ali svaki posebno, svaki filozof na svoj način, pokušao je omogućiti (svim ljudima – a ne samo sebi individualno), pristup jednom dijelu, jednoj nijansi istine.

Usuđujemo se reći da ovako shvaćena filozofija posjeduje nešto bezvremeno, nešto što je imalo vrijednost stoljećima, nešto što nas nastavlja dirati danas, te i ubuduće može dati sigurnost da će se onaj koji teži za dubinom spoznaje i traži je s poštovanjem, transformirati na taj način u filozofa.

ČEMU SLUŽI?

Kako su nas godinama pokušavali uvjeriti da filozofija ne služi ničemu praktičnom, i da nema veze sa stvarnim životom, teško je prihvatiti ideju njene korisnosti.

Očito je da ona, promatrana kao vježbanje prodornosti uma, ne služi ničemu osim razvijanju intelektualnih “mišića”, oštrenju jezika ili pera, ili tome da se može izraziti ili pisati sve zamršenije, iako prividno učeno. Ova forma filozofije ne može nam pomoći kao ljudskim bićima.

Ali vratimo se toliko cijenjenoj realnosti i praktičnosti koju pokušavamo postići u životu. Tko od nas nije postavljao pitanja u djetinjstvu, adolescenciji, u mladosti i čak u zrelosti, čineći to ponekad i krišom, ne želeći pokazati slabost ili neznanje? Koliko li su puta ova pitanja ostala lebdjeti oko onih koji su se osjećali nemoćnima? Koliko smo se puta mučili susrećući rođenje i smrt, bolest i starost? Koliko smo puta tražili odgovor o svijetu i o našoj prisutnosti u njemu? Nismo li toliko puta kružili oko ideje Boga, ponekad negirajući je zbog složenosti, ponekad priznajući je kao neobjašnjiv osjećaj?

Nismo li toliko puta zatrebali filozofiju kao pomoć u sumnjama i tjeskobi?

Znamo da filozofija ne služi tome da nas pretvori u mudrace, niti da nam pruži ključeve svih misterija univerzuma. Ali znamo da nam može poslužiti u razjašnjavanju nekih dvojbi, da nas potiče na korištenje vlastitog uma tako da sebi postavljamo ne samo pitanja, već da se odvažimo davati i odgovore. Mi znamo da ne znamo, kako je to dobro rekao Sokrat, ali nas zato filozofija postavlja na put spoznaje. Malo po malo, bez žurbe, bez tjeskobe, prihvaćajući beskonačnu promjenjivost stvari koje nas zaokupljaju, uživajući u malim djelićima pouzdanja koje stječemo.

Filozofija služi življenju. To je dosta teška umjetnost kojom se nitko ne bavi, čiju tehniku izgleda, nitko ne poznaje. Mi jednostavno dolazimo na svijet i dopuštamo da instinkt diktira pravilima igre ili sama ta pravila deformiramo slijedeći ono što je prolazno. Ali Živjeti (pisano velikim slovom) znači nešto drugo. To znači znati tko smo, znači znati da nismo jedini, da situacije koje nam izgledaju kao bolna iskušenja i poteškoće nisu ništa drugo nego stepenice pomoću kojih učimo koristiti se vlastitim snagama. To znači intuitivno spoznavati odakle dolazimo i isto tako, intuitivno spoznavati da idemo prema jednom drugom vremenu-prostoru, koji nije onaj kojeg sada poznajemo. To znači shvatiti da postoji nit koja povezuje sve, koju možemo (ako tako želimo), nazvati vječnost.

Filozofija služi određivanju vrijednosti života, umjesto da mu se samo prepuštamo. Služi uočavanju vrijednosti svih živih bića, a ne samo ljudi.

Služi promatranju neba i zemlje, služi nam da dodirnemo dubinu zemlje i dospijemo do dubine neba, da gledamo oko sebe, služi nam da osjetimo, razmišljamo. Služi tome da postanemo filozofi svjesni vlastitih pitanja i odgovora koji nisu konačni, ali vode ka postupnom poimanju Istine.

Za ovo nam nitko neće platiti, time nećemo ništa dobiti u ekonomskom smislu, ali dobit ćemo spoznaju kako živjeti i bit ćemo dovoljno plaćeni vlastitom nutarnjom sigurnošću.

KOME JE POTREBNA?

Svima. Filozofija nije vlasništvo onih koji mogu stvarati teorije, više ili manje dobro izložene, služeći se jezikom koji nije pristupačan onima koji nisu završili poseban studij.

Filozofija, ukoliko predstavlja način života, nemir traganja za znanjem, namijenjena je svima. Svima je potrebna ova mogućnost slobodnog postavljanja pitanja sebi o različitim aspektima bića i svijeta.

Pitati se predstavlja način života. Tražiti odgovore je način života. I ako pronađemo odgovore, koje prilagodivši ih našim potrebama možemo svakodnevno primijeniti, tim bolje. To je ono što nas svih pretvara u filozofe, a ne akademske titule, koje samo potvrđuju da smo pohađali studij, ali ne i da smo naučili razmišljati i živjeti.

Također, ne možemo tvrditi da je filozofija samo ono što pripada odraslima. Ukoliko ona znači životno izražavanje, tada se manifestira i kod djece, u njihovom prvom “zašto”. Manifestira se kod mladih koji su puni nedoumica i straha pred vlastitim razvojem, pred okolinom koja ih privlači i zbunjuje.

Ispit ove mnogostruke vrijednosti filozofije ogleda se u uspjehu kojeg je postiglo djelo “Sofijin svijet” Josteina Gaardera, zauzimajući više od četrdeset tjedana (barem u Španjolskoj) prvo mjesto među najtraženijim knjigama. Zanimljivo je da su knjigom najoduševljeniji adolescenti i mladi ljudi, koji su pronašli sličnost sa sobom u ovom romanu o tajanstvenom traganju za vrijednostima koje svih zanimaju.

Moguće je da je ova novela, kako je to protumačio sam autor, uklonila pretjerano ozbiljnu sliku filozofskih doktrina ili sliku o nerazumljivosti jezika kojeg koriste mislioci i profesori. Tu leži ključ njegovog uspjeha: moći odgovoriti na pitanje na način da to bude jednostavno i korisno, kao što to samo može filozofija.

“Tko si?”, “Odakle svijet?” Tko ne bi tražio odgovor koji će ga potaknuti da nastavi tragati.

POTREBNO NAM JE VIŠE FILOZOFIJE

Zaista, potrebno nam je više filozofije, ali istinske filozofije, toliko jednostavne i toliko prirodne kao što je to i sam život. Nisu nam potrebna neprirodna kompliciranja, niti kritike onoga što su jedni ili drugi izlagali kroz povijest. Tko posjeduje toliku mudrost da može kritizirati velike mislioce u ime izvjesne Istine koju ni sam nije dosegnuo? Jedno je jednostavna dubina univerzuma i ljudskog bića (da ne spominjemo misterij božanskog), a nešto potpuno drugo je komplicirana mreža teorija koje ne vode ničemu, niti rješavaju prirodan nemir svih nas kojima je potrebna filozofija.

Filozofija mora biti prirodna, kao što je prirodno sve što postoji. Ona se treba prilagoditi prirodi, ne samo kao ambijentu, već zakonima koji prožimaju sve, od Boga do mikroba.

Danas problem leži u zatvaranju ideja u ključeve razumljive samo malobrojnima koji su upućeni. Tako filozofija postaje lažno ezoterična i daje za pravo onima koji napadaju ezoterizam kao formulu okultizma. Ezoterično je sve ono što ne poznajemo, i uloga filozofije sastoji se u postupnom smanjivanju mraka neznanja da bi se ono pretvorilo u svjetlo znanja.

Nadilazeći sve mode, veliki filozof Platon rekao je u svom djelu “Parmenid”: “Zacijelo je lijepa i božanstvena, znaj, gorljivost koja te podstiče na ova ispitivanja. Ali se napregni i, dok si još mlad, vježbaj se više u onoj vještini koja se smatra nekorisnom i koju prosti ljudi nazivaju brbljanjem, – jer, ako tako ne radiš, izmaći će ti istina.”

Nema ništa novog pod suncem… Ni vrijeme koje prolazi ne može iskriviti onaj iskonski duh koji nas čini sklonima filozofiji i koji, kad se manifestira, govori jasno o mladosti ovog duha, bez obzira kojem godištu pripadali. Zbog toga su stari Grci govorili da “zlatna Afrodita” ili vječna mladost, kuca u srcima koja se nikad ne zatvaraju pred nepoznanicama Života, koja, naprotiv, spremno kreću u njihovo osvajanje.