Tradicionalna tibetanska medicina o zdravlju i liječenju

Tibetanski medicinski sustav jedan je od najstarijih u svijetu. Razvijao se tijekom mnogih stoljeća, ali je na njega bitan utjecaj izvršio budizam. Naš je um (točnije misli) taj koji vodi tijelo prema zdravlju ili bolesti.

 

“Život i smrt postoje u umu i nigdje drugdje. Um je univerzalna baza svih iskustava – tvorac sreće i tvorac patnje.”

Kao i budizam, i tibetanska medicina polazi od toga da bol može biti ublažena ili izliječena samo kroz poznavanje prirode bolesti i njenih uzroka. Zato na tibetanskom dijagnoza kaže ngozen što značiraspoznati ili identificirati.

Četiri tantre

U tibetanskoj medicini postoje Četiri tibetanske tantre, a pokrivaju područje fiziologije, patologije, dijagnostike i liječenja.

Prva je Korijenska tantra i opisuje tijelo kao rezultat ravnoteže između triju tjelesnih sokova ili sila ravnoteže.

Druga je Tantra objašnjavanja koja tumači kako pristupiti uzrocima u tijeku bolesti, na koji način ona nastaje, o prirodi triju sokova te primjeni terapijskih pristupa.

Treća je Tantra usmene predaje koja predstavlja različite vrste poremećaja, njihove uzroke, stanja i smptome, kao i tehnike liječenja.

Četvrta, Posljednja tantra obuhvaća dijagnostičke metode poput analize urina, mjerenja pulsa te pripremu lijekova.

Medicinske tantre govore o četiri kategorije bolesti.

1. kategorija bolesti: karmičke bolesti koje su posljedica lošeg djelovanja u prošlim životima

2. kategorija: bolesti koje su izazvali duhovi

3. kategorija: bolesti koje nastaju spontano

4. kategorija: ukazuje na bolesti koje su posljedica neravnoteže između triju tjelesnih sokova i sila uslijed nepravilne prehrane i nepravilnog načina života.

Liječnička obuka

Liječnička se obuka sastoji od pet i dvanaest godina rigoroznog srudija. Učenik najprije uči napamet stigove Četiriju tantri i stječe osnovno znanje  o ljekovitom bilju. U prvoj godini proučava Prvu tantru, drugoj Drugu itd.

Tibetanska medicina vjeruje, da sve patologije nastaju zbog tri takozvana otrova: neznanja, vezanosti i averzije. To su tri emotivna faktora koja, prema Tibetancima, narušavaju energetsku ravnotežu između četiri elementa od kojih se sastoje čovjek i univerzum (zemlja, voda, vatra i eter), na taj način razbijajući našu sposobnost odbrane i samoizlječenja.

Tibetanska dijagnostika obično uključuje analizu pulsa, jezika i urina. Duhovni element je također prisutan u tibetanskoj medicini, s time da se puno pažnje posvećuje osobnosti pacijenta.

Liječenje je specifično za svakog pacijenta, no ono što mu se prvo govori je da je bolest u njegovu umu. Tu se ne misli da je on tu bolest umislio već da je njegov način života pogrešan te da bi se trebao bolje posvetiti svome tijelu. Tako se preporučuju promjene načina života koje uključuju duhovnu praksu, vježbanje, reorganiziranje životnih sposobnosti kao što je spavanje, hranjenje te raspored dana. Preporučuje se i meditacija koja uključuje jednostavne vježbe disanja te kontrola uma. Isto tako preporučuje se posebna prehrana, doktor savjetuje pacijentu koju hranu ne bi trebao jesti, a koja mu je posebno od koristi.

Preporučuje se i biljna medicina. Tibetanski lijek može sadržavati do 150 sastojaka. U tibetanskoj medicini se prije svega koriste lijekovi na bazi bilja: komprese od trava, bobica, lisca i korijena koji rastu na specifičnim mjestima i koji se beru u određeno vrijeme dana i godine. Godišnje doba, mjesto rasta, klima i raspored zvijezda u momentu berbe utiču na energiju ljekovite biljke i određuju joj veću ili manju efikasnost. Stoga su lijekovi prirodni u punom smislu riječi. Fizičke terapije se primjenjuju u obliku akupunkture, masaže i inhalacijske terapije. Koriste se i komprese na bazi bilja i minerala, puštanje krvi, ljekovite kupke i oblozi.

Tibetanska akupunktura razlikuje se od tradicionalne kineske akupunkture: uglavnom se koristi samo jedna zlatna igla na čakrama, osnovnim energetskim centrima, a posebno na sedmoj čakri, koja se nalazi na vrhu glave.

Izvor: alternativa-za-vas.com