TRADICIJA, PREDAJA

1) (egzoterični smisao) tradicije, predaje. Usmeno ili pismeno prenošenje činjenica i tekovina kroz društveni život. Elementi što se na taj način prenose (sin. „fol

klor") su: pjesme i plesovi, priče i legende, vještine, obredi, načini izražavanja i praznovjerja.

Mnoge pučke tradicije sadrže i ezoterične elemente: određene priče (cf. Ezoterizam u bajkama; l'Esotirisme des contes de fćes, izd. Mame, 1974), igre (cf. T. Burckhardt, Simbolizam šaha, 1954), jezici (v. žargon).

B. A. Varagnac i M. Chollot-Varagnac, Les traditions populaires, P.U.F, Q.S.J? br. 1740.

2) (ezoterični smisao) Tradicija, Predaja.

„Cjelina načela što posjeduju neosporivu normativnu vrijednost i metafizičku prirodu. Skup takvih načela možemo nazvati Tradicijom." (J. Evola, 1970).

Može se reći da postoji i jedinstvena Tradicija izražena kroz različite Tradicije (hinduističku, islamsku itd).

v. Ezoterizam 3, Otkrovenje 2, tradicionizam.

B. R. Cmćnon, Fonnes traditionnelles et cycles cosmiques, izd. Gallimard; (osporavanje) A. Danićlou, Essaisur le mystere de l'histoire, izd. Seuil, 1953, 352 str.

TRADICIJSKA METODA

„ /Tradicijskom metodom' nazivamo otkrivanje jedinstva ili suštinske korespondencije simbola, oblika, mitova, dogmi, disciplina i si. iza raznovrsnih izražaja što ih korespondentni značenjski sadržaji mogu imati u pojedinoj povijesnoj tradiciji." (J. Evola, 1977).

v. analogija, ciklus, ezoterizam, ezoterologija, ezoterozofi-ja, okultne znanosti, suglasje.

B. R. Guenon, I.G.E.D.H, 1921, izd. Vega, str. 1-148.

TRADICIJSKE ZNANOSTI

Tradicijske znanosti su sva znanja i prakse što svoju vrijednost duguju, ne objektivnosti ili erudiciji, nego činjenici da su univerzalne i da postoje odvajkada, da su istodobno narodna tekovina i tajna, da se njihovo ustrojstvo zasniva na simbolizmu koji teži učinkovitosti, ukratko činjenici da se prenose i kroz ezoterične krugove i kroz folklorna strujanja kao opći ključevi svemira shvaćenog poput svete nedjeljive, značenjske i analogijske cjeline.

Različite tradicijske znanosti mogli bismo, samo za radne svrhe, svrstati ovako:

TRADICIJSKE ZNANOSTI: OKULTIZAM, EZOTERIZAM　

OKULTIZAM: okultna umijeća: alkemija, astrologija, magija, manuka, okultna medicina okultne znanosti: hermetizam (kozmologija), tradicijske I „kabala"...

 

EZOTERIZAM : ezoterične discipline: znanost o slovima,o imenima, brojevima, zvukovima...
ezoterične grane: inicijatika, hermeneutika,
simbolika gnoza...

 

_{R. okultne znanosti, profane znanosti (npr. rizika, astronomija).}

B. R. Guenon, R.Q.S.T; Sciences traditionnelles etsciencesprofanes, 1974, izd. Berg, Cahiers de l'Universitć Saint-Jean-de-Jćrusalem (ur. II. Corbin).

TRADICIONALIZAM - TRADICIONARIZAM -TRADICIONIZAM

1) (filozofija) tradicionalizam je doktrina što uči da se istine, vrijednosti, norme i ustanove ne temelje na razumu ili vjeri, odnosno na iskustvu ili prosvjetljenju, nego na tradiciji, na sveopćem konsenzusu temeljenom na jedinstvenoj prvobitnoj objavi ili na jedinstvenom ustrojstvu čovjeka.

Joseph de Maistre je bio tradicionalist i ezoterist (Večeri u Saint-Pitersbourgu, 1821; O papi, zaključak, 1819).

R. konzervativizam, kontrarevolucija, reakcija.

B. Th. Molnar, La contre-rtvolution, prij. s engl, 10/18, 315 str; E. Der-raenghcm. Joseph de Maistre mystique (1923), La Colombe, 1946.

2) (religija) TRADICIONARIZAM je znanost o usklađenosti istraživanja i tumačenja s tradicijom: o pravovjernosti vjerovanja^ ispravnosti obreda.

Tradicionalizam se primjerice u Islamu sastoji u istraživanju i spoznaji hadisa (v): u načinima njihova prikupljanja, svrstavanja, prosudbe njihove vjerodostojnosti, kako se ostaje vjeran Kur'anu i Sunni (svi hadisi), kako se u Kur'anu otkrivaju stihovi kojima ih je moguće osporiti... Najveći sunitski tradi-cionari bili su al-Bukhari (t 870. g), Muslim, Abu Dawud, Tir- _AtYX midhi, Nasa'i, Ibn Maja. _

v. hadis, lanac.

B. G. Lećom te. Le trčite des divergences du hadtth d'ibn Qutyaba (t 899), Damask, 1962.

3) (ezoterizam) tradicionizam je vjerovanje u jednu
„vječnu i jednodušnu Tradiciju objavljenu kako kroz dogme i
obrede pravovjernih religija, tako i kroz univerzalni jezik inicijacijskih simbola" (R. Gućnon, cf. S.F.S.S, str. 18). Metahi-storijski izvor takve jedinstvene Tradicije je Objava, a metafizički njezin izvor je ustrojstvo čovjeka, svijeta iii mišljenja. Ovisno o vremenu, mjestu i kulturi ona može poprimiti razne oblike („tradicijske forme").

Najveći zapadni tradicionisti bili su: Platon, Numenije i Klement Aleksandrijski (cf. J. Danićlou, Evanđeoska poruka, str. 50-72), R. Gućnon i J. Evola. U suvremenoj Indiji to su A. K. Coomaraswamy (1877-1947) i B. G. Tilak (1856-1921. g: Polarno porijeklo vedske predaje, cf. Origine polaire de la tradition vidujue, 1903, prij. s engl, izd. Archč, Milano). Kon-fučije je tradicionalist i tradicionar, ali ne i tradicionist.)

v. Ezoterizam 3, hiperborejski, Pol 3 i 3', suglasje, Tradicija 2, tradicijska metoda.