Broj: 3267.                  

Godina: XI                

26. srpnja (jula)  2015.

"IZA SVIJETA KOJI IMENIMA OPISUJEMO NALAZI

SE NEIMENOVANO: NAS ISTINSKI DOM I IZVOR".  

Rainer Maria Rilke

Dragi prijatelji,

U nekoliko navrata spominjali smo se studije Martina Bubera JA I TI jer se tice fenomena zrcaljenja - upoznavanja sa sobom kroz druge. Vazna spoznaja koja nam stoji na pladnju poruke pjesme iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje je da DOBU ISTINE NECE ODOLJETI SLIKA NI JEDNE PRILIKE. A mi danas prolazimo kroz doba u kome ima puno oholih, a oholi malo mare za pucko zrcalo - BRITKU SABLJU ZRAKA.:

44. TOGA SAM VAM COVJEKA DAO

        Toga sam vam covjeka dao kao ogledalo. Prolazili ste mimo njega odvracena pogleda i okrenute glave. Niste htjeli sebe u njemu vidjeti, sa sobom se u njemu upoznati.

        Pa dobro, ako necete ovo ogledalo, ima drugih, od kojih nema mimogleda.

        Na jednomu od zidova u odajama vase otmjene kuce, visi jedno staro i zamagljeno zrcalo. Mnogi su se narastaji vasega grba u njemu gledali. U njemu su vase crte mekse, vase oci ljepse, vase rijeci sladje, vase strasti mladje. Tuda cesto prolazite, smijeseci se sebi u mutnini, zasticeno plemstvo i svesenstvo, mrznja puka.

        Ali dobu istine nece odoljeti slika ni jedne prilike. Iz pozlacenoga, skupocjenoga okvira bljesnut ce jednoga jutra nebruseno, nezamagljeno, pucko zrcalo. Necete imati vremena okrenuti glavu. Necete imati kud svrnuti pogledom. Nece biti nezrcalnoga mjesta, neodraza nigdje ni za lijek - svuda bljesnuca, britke sablje zraka.

"Bijela kula", knjiga 59. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa