Nitko od nas ne može reći da nije vidio alkoholiziranu osobu, kao niti to da ne poznaje nijednog alkoholičara. Broj kafića i različitih ugostiteljskih objekata koji iz dana u dan niću na svakom uglu, govori da alkoholizam ne jenjava, a sve nas to upozorava na činjenicu koliko je zapravo prisutan u našem društvu. Bilo da tjera ljude da se opuste ili pomaže u zaboravljanju problema, ono što alkoholu najbolje uspijeva jest da natjera svog potrošača da se vrati po "još jednu čašicu".

Tko je alkoholičar?

U društvu u kojem je normalno da prilikom nekog slavlja čovjek malo više popije te da se čaša vina popije poslije ručka, kao i to da se pivom utaži žeđ nakon nekog fizičkog posla, malo je osoba koje uopće ne piju, no neki piju "malo više" od drugih. Postavlja se pitanje gdje je granica između "uživanja" u alkoholu i alkoholizma. 

Prof. dr. sc. Danijel Buljan, v.d. predstojnik Klinike za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice" Zagreb kaže: 
"U našem društvu, u općoj populaciji, u odnosu na pijenje alkoholnih pića postoje tri skupine osoba: jedna skupina osoba su trezvenjaci koji nikada nisu popili ni najmanju količinu alkoholnih pića i apstinenti koji zadnju godinu dana nisu popili ni najmanju količinu alkoholnih pića. Ta skupina predstavlja otprilike jednu trećinu našeg pučanstva. Druga skupina su umjereni ili kontrolirani potrošači alkoholnih pića. Za tu skupinu bi mogli reći da predstavlja stalni izvor novih prekomjernih potrošaća s nizom problema povezanih s pijenjem alkoholnih pića i novih ovisnika o alkoholu. Smatram da je ta skupina također približno jedna trećina našeg pučanstva. Treća skupina su ovi koji prekomjerno piju, nekontrolirano i na štetu svog zdravlja i ponašanja, te oni koji su već ovisnici o alkoholu. Ta skupina predstavlja također jednu trećinu našeg stanovništva. Iz ove treće skupine proizlazi najveći problem glede pijenja alkoholnih pića, i zdravstvenih, i što se tiče poremećaja ponašanja. Tako je poznato da poremećaji prouzročeni pijenjem alkohola predstavljaju treći po redu zdravstveni problem iza bolesti srca, krvnih žila i malignih bolesti".
Alkoholičari razvijaju snažnu otpornost na alkohol, a sami često nisu svjesni da imaju problem te u kojoj mjeri alkohol utječe na njihov život. Stoga piju redovito i bez granica. 

"Kada bi trebalo definirati što je to alkoholičar onda zapravo moramo znati da su alkoholna pića dopuštena, ona nisu zakonom zabranjena. Praktički čovjek od svoje prapovijesti je u kontaktu s alkoholnim pićem i zapravo je sasvim sigurno da kada ljudi piju određenu manju količinu alkoholnih pića, da se onda to može zvati umjerenom potrošnjom ili društvenom potrošnjom. Ili društveno prihvatljivom potrošnjom alkoholnih pića ili kako to danas stručnjaci, kad hoće definirati taj fenomen i taj odnos prema alkoholnom piću među ljudima, kažu da je to kontrolirano pijenje i pod tim uglavnom stručnjaci smatraju pijenje ne više od jednog i pol pića za žene i tri pića za muškarce, s tim da jedno piće definiraju kao količinu od 8 do 12 grama alkohola što bi bila približno protuvrijednost decilitra vina, za pivo je to 3 decilitra ili 0,3 decilitra žestokog alkoholnog pića. Smatra se da dnevno pijenje te količine predstavljala vrlo mali rizik i za žene i za muškarce. Dakle ovisnost o alkoholu, odnosno osobu ovisnu o alkoholu bi mogli definirati kao osobu koja dugotrajno tj. najčešće godinama pije prekomjerno dakle veće količine alkoholnih pića. Kod nje se razvija tolerancija prema alkoholu i potreba za sve većom količinom alkohola, a kada se koncentracija alkohola u krvi smanjuje, nastaju apstinencijski simptomi", tvrdi dr. Buljan. 

Simptomi i problemi vezani uz alkoholizam

Pijanu osobu lako je prepoznati, uz karakteristično teturanje i probleme u komunikaciji i ponašanju, pa sve do povraćanja i niza drugih simptoma. No ponekad nas i osobe koje imaju problema s alkoholom znaju zavarati, budući da ne samo da ne priznaju da imaju problem, nego ga često i kriju, a zbog otpornosti prema alkoholu koju su razvili, ponekad nas mogu i zavarati kad je riječ o alkoholiziranosti. Budući da pijana osoba nije nužno alkoholičar, oni se prepoznaju po još nekim dodatnim simptomima.

Naime alkoholičari pate od apstinencijskog sindroma ukoliko ne konzumiraju alkohol, napominje dr. Buljan i objašnjava: 
"Apstinencijski sindrom obuhvaća vegetativne simptome kao što su ubrzan puls, povišen tlak, crvenilo u licu, povišenu anksioznost i na kraju želju da ponovno počne piti alkoholna pića, jer iz dosadašnjeg iskustva zna da mu alkoholno piće otklanja te neugodne apstinencijske simptome. Kod težih alkoholičara kojima je značajnije oštećeno zdravlje u takvom apstinencijskom sindromu mogu se javiti i epileptički napadaji i "delirium tremens" kada su ugrožene i životne funkcije i život."

Alkoholizam također prate i depresija, sklonost suicidu, agresivnom ponašanju, a javljaju se i bolesti poput malignih bolesti, te bolesti jetre i srca. Alkoholizam je bolest koja nažalost pogađa cijelu obitelj, pa od njezinih posljedica ne pati samo alkoholičar. 
"Također poznato je da se uz alkoholizam veoma često javljaju sljedeći psihijatrijski poremečaji: ovisnost o drugim psihoaktivnim sredstvima (18%), antisocijalni poremečaj osobnosti (14%), poremečaj raspoloženja (13%), anksiozni poremečaji (19%) i shizofrenija (4%). Također, mnogobrojna istraživanja pokazuju da je suicidni rizik i učestalost suicida puno veća u skupini ovisnika o alkoholu, nego u pučanstvu. Učestalost suicida među alkoholičarima iznosi čak 10 do 15% . Ne smije se zaboraviti da ne samo ovisnost o alkoholu, nego i umjereno pijenje već povećava suicidni rizik", kaže dr. Buljan.

Statistike

Iako se danas sve više pokušava educirati javnost o posljedicama konzumacije alkohola, potrošnja istog se ne smanjuje. Štoviše, dobna granica u kojoj se počinje s potrošnjom alkohola sve je niža i niža, o čemu dr. Buljan kaže sljedeće: 
"Alkoholna pića nažalost počinju se piti već u dobi od 12 do 17 godina, pa i ranije u zadnje vrijeme u zemljama zapadnog svijeta. Pretežno se piju, i u največoj količini, u mlađoj dobi od 20 do 35 godina. Ono što treba posebno istaknuti je da oko 50% adolescenata, u dobi od 12 do 17 godina, je kušalo alkoholno piće najmanje jedanput, a 25% pije redovito. Ovi podaci ukazuju na veliki rizik i opasnost u kojem se nalazi naše društvo i mogućnost da ubuduće budemo opterećeni sa sve više problema s pijenjem alkoholnih pića ukoliko se ne budu poticali i oblikovali posebni programi prevencije problema povezanih s pijenjem alkoholnih pića u skupini mladih osoba u našem društvu."

Adolescenti nisu jedini koji sve češće piju, naime taj je trend sve izraženiji i kod žena. Dr. Buljan o tome kaže: 
"U ne tako davnoj prošlosti broj muškaraca koji je pio alkoholna pića bio je 7:1, a danas mogli bismo reći negativnom emancipacijom žena taj omjer je približno dva muškarca naprama jedna žena. Opčenito bismo mogli reći da muškarci počinju piti i zlorabiti alkohol ranije nego žene, a razlozi za to su i sociokulturni i biološki, mogli bismo reći seksistički, jer pijenje alkohola oduvijek predstavlja muško ponašanje. Biološki razlozi zašto žene oduvijek, i sada piju manje od muškaraca, su zaista opravdani jer žene su i fizički slabije konstitucije, a i zbog određenih bioloških i genetskih razloga metabolizam i razgradnja alkohola je takva da slabije podnose alkoholna pića, brže ulaze u akutno pijano stanje i puno manje vremena, mjeseci ili godina je potrebno da žena, u odnosu na muškarca, postane ovisna o alkoholu. Značajni razlozi zašto žene kroz povijest pa i sada manje piju su i to što alkohol izrazito štetno djeluje na plod djeteta u vrijeme trudnoće. U povijesti kada su žene rađale više djece to je bio ozbiljan i opravdan razlog, što su one u svojoj generativnoj dobi puno manje pile ili gotovo uopće nisu pile alkoholna pića."

Mnogo je spekulacija vođeno oko činjenice koliko su geni povezani s pojavom alkoholizma. Neka istraživanja zaista pokazuju da kod ljudi čiji je roditelj alkoholičar postoje veće šanse za razvoj alkoholizma, no neki ta istraživanja osporavaju zbog činjenice da se to može objasniti i npr. sredinom u kojoj su odrastali, a ne genima. 
"Što se tiče biologije alkoholizma i genetske uvjetovanosti ovisnosti, danas još uvijek nemamo sigurnih i preciznih znanstvenih otkrića, međutim zna se da neke rase, kao što je žuta rasa (azijati), imaju slabije razvijen enzimski sustav za metabolizam alkohola koji je genski kontroliran i tako su skloni težim intoksikacijama alkohola i bržem razvijanju ovisnosti o alkoholu od bijele rase", kaže dr. Buljan.

Bez obzira na to tko pije, prekomjerne količine alkohola imaju jednako štetan utjecaj na sve svoje potrošače, a njihove su posljedice jednako grozne. 
"Oko 50% prometnih nesreća, i oko 50% ubojstava i 25% samoubojstava povezano je sa zlouporabom alkohola. Zlouporaba alkohola i ovisnost o alkoholu skraćuju očekivano trajanje života za oko 10 godina. Zbog svega toga smatram da je potpuno jasno da alkoholizam predstavlja veliki javnozdravstveni problem", ističe dr. Buljan.

Liječenje

Prvi korak u liječenju alkoholizma jest priznavanje problema. Pijenje da se zaborave problemi, laganje o navikama konzumiranja alkohola, pijenje kad je čovjek sam, gubitak apetita, osjećaj nezadovoljstva i razdražljivosti kad se ne pije, te gubitak pamćenja dijelova određenih događaja, neki su od očitih znakova da postoji problem s alkoholom. 

Liječenje alkoholičara zavisi o više faktora. Kako se liječi alkoholizam objašnjava dr. Buljan: 
"Posebno treba istaknuti da akutno opito stanje ili intoksikacija alkoholom, pogotovo kada se radi o djeci ili mladeži, može biti pogubno za zdravlje. U takvom stanju može doći do niza ozbiljnih ozljeda, naročito ozljeda glave i mozga, a ukoliko je visoka koncentracija alkohola u krvi iznad 2,5 pa sve do 5 promila, može doći do poremećaja svijesti sve do najtežeg stupnja kada nastupa komatozno stanje i zatajenje disanja, pa tako može nastupiti smrtni ishod. Posebno je opasna intoksikacija alkoholom u kombinaciji sa sredstvima za smirenje kao što su benzodijazepini i anksiolitici. I ilegalne droge, što se u zadnje vrijeme dosta često događa, kao što su opijati, psihostimulansi i slično, što može uzrokovati posebno teško stanje, pa i smrtni slučaj. Takvo stanje intoksikacije alkoholom, ako je komplicirano s ozljedama, treba liječiti na kirurgiji, a ako je komplicirano s internističkim bolestima ili nekim drugim sredstvima intoksikacije, u jedinicama intenzivnih skrbi internističkih odjela. Ukoliko se radi o jednostavnoj intoksikaciji alkoholom, takvi bolesnici se mogu započeti liječiti na psihijatrijskim odjelima specijaliziranim za liječenje alkoholizma."

Problem koji se javlja kod alkoholičara jest da se određen broj liječenih ovisnika o alkoholu i nakon liječenja vraća svojem poroku, te nastavlja sa starim životom. Kod liječenja bitna je volja samog pojedinca, potpora okoline te kontinuiran trud oko izbjegavanja ponovnog opijanja. A kakve su statistike izlječenja? 
"Prema dosadašnjem iskustvu i istraživanjima, uz dugotrajno ambulantno praćenje i liječenje u klubovima liječenih alkoholičara, u prvoj godini dana je uspješno u 60-70% ovisnika. Dakle oko 70% njih tijekom godine dana održi apstinenciju i puno kvalitetnije živi. Kada bismo gledali na period od 5 godina od uspostavljanja apstinencije, se kreće od 20 do 35% što se smatra dobrim rezultatom", zaključuje dr. Buljan.

www.funkyMEM.com