Pise:  Predrag Matvejevic
Objavljeno:  prije 8 h i 39 min
Titova licnost bila je jaca od kulta

Brzo su prosla ta tri desetlje´ca nakon njegove smrti. U njima se svasta dogodilo. Propala je Jugoslavija. Raspala se tako da se vise ne moze sastaviti. Na <nostalgijom. Na samoga Tita takoder. Pogledi su najces´ce pristrani bez obzira na to kako se opredjeljuju.

  VEZANE VIJESTI Vijesti

   
U njegovo vrijeme <je posla za svel, <obitelji zavrsavala su visoke skolel , <zajamceno svimal, <isticu takve ocjene, drugi ih nastoje opovr´ci. Ovo nije prilika ni za jedno
ni za drugo. Godine koje su za nama omogu´cuju da se drukcije, objektivnije
vidi Titov lik i ocijeni njegovo djelo. Stanje u raznim dijelovima bivse
Jugoslavije otezava takve pokusaje, ponegdje ih onemogu´cuje.

Post-titoizam je zapravo zapoceo za Titova zivota. Tesko je tocno odrediti
razdoblje u kojem se javio i nacin na koji se najprije ocitovao. Sam
titoizam, ako se tako moze nazvati, nije bio doktrina, pa cak ni ideologija
u pravom smislu te rijeci - on se cesto nastojao opravdati ideologijom,
ponekad prikriti doktrinom. Bio je vise praksa nego teorija. Tito je
poznavao marksizam ili lenjinizam u njihovim vulgariziranim ili
mumificiranim varijantama. Znao je ono sto je mogao nauciti u skromnom
sindikalistickom pokretu, u ilegalnom partijskom radu, na besprimjernim
kursovima Kominterne u Sovjetskom Savezu. Bio je <

revolucionarl, kako se neko´c govorilo, a ne ideolog. Odlikovao se darom
takticara i stratega, isticao sposobnos´cu i spretnos´cu covjeka od akcije i
pokreta. Hitler je, na vrhuncu svoga ludila, navodio njegov primjer
vlastitim oficirima predbacuju´ci im sto ne uspijevaju uhvatiti takva
protivnika. Churchill je, u jeku rata, poslao misiju (u kojoj se nasao i
njegov sin) da provjeri tko se doista bori na Balkanu protiv divizija
Wehrmachta: drzavnik koji sigurno nije volio komuniste priznao je i
prihvatio Tita kao saveznika odbacivsi i ponizivsi pritom generala Drazu
Mihailovi´ca i njegov posrnuli cetnicki pokret. Staljin se nije okomio na
Tita zbog razlika u ideologiji ili doktrini ni uslijed poimanja ili primjene
marksizma i lenjinizma - paranoicni je tiranin vidio u njemu mogu´cega
suparnika u komunistickom pokretu koji se sirio svijetom.




Titova sposobnost nije se potvrdila samo u pretvaranju bratoubilackoga
sukoba u partizanski pokret. Stvorio je vojsku koja je na kraju okupila pola
milijuna boraca pod oruzjem - o takvoj brojci francuski ili talijanski,
grcki ili poljski pokreti otpora nisu mogli ni sanjati. Nacin na koji se
odupro samome Staljinu, nakon 1948, po mnogo cemu je jedinstven: to
potvrduju tragicni neuspjesi Imrea Nagya u Madarskoj 1956. ili pak Dubceka u
Cehoslovackoj 1968. godine, kad Josifa Visarionovica vise nije bilo medu
zivima. U krizi oko Trsta, Tito je uspio zadobiti stanovit pristanak Zapada
koji mu je omogu´cio da pripoji Jugoslaviji Istru i dijelove hrvatskog i
slovenskog primorja. Tragican izgon gradana talijanske nacionalnosti s toga
podrucja prosao je U tadasnjoj Evropi gotovo bez protivljenja. Togliattijeva
karizma u talijanskom i evropskom komunizmu bila je preslaba u odnosu na onu
koju je stjecao Tito. Okrutan obracun s onima koji su se opredijelili za
Sovjetski Savez i staljinsku Rezoluciju Informbiroa nije potamnio marsalovu
sliku - unatoc Golom Otoku i strahotama koje su se na njemu zbile. Sukob sa
Dilasom nije umanjio njegov ugled, premda ga je na trenutak uzdrmao.
Odbacivanje sovjetskoga modela donijelo mu je simpatije u samoj Jugoslaviji
te pribavilo podrsku Evrope i Amerike. Stvaranje pokreta nesvrstanih, koji
je pridonosio ravnotezi medu suprotstavljenim blokovima i popustanju
napetosti medu drzavama koje su ih tvorile, proslavilo je Tita u tre´cem
svijetu. Priblizavaju´ci se kraju puta, uspio je u Havani zadrzati nesvrstane
da ne pridu sovjetskom bloku, navesti ih da sacuvaju koliko god je to mogu´ce
neutralnost ili samostalnost. Zahvaljuju´ci njegovoj spretnosti i umjesnosti,
juznoslavenski Balkan, sklon drzavnim, nacionalnim i vjerskim sukobima,
prozivio je nekoliko desetlje´ca u miru i relativnom blagostanju. Danas
vidimo bolje nego jucer kako to nije bilo lako.

Tito je umro 4. maja 1980. godine. Pogreb mu je bio mozda najve´ci koji su,
prije i poslije njegove smrti, vidjeli Evropa i svijet: vise od stotinu
svjetskih lidera poklonilo se njegovim sjenama. Talijanski predsjednik
Pertini zaplakao kraj odra. Vode crne Afrike ostavljali su stihove na lijes
svoga saveznika i zastitnika. Beograd je organizirao najve´cu ceremoniju u
svojoj povijesti. Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Skopje, Titograd i Pristina
bijahu zavijeni u crno. Zemlja je proplakala u casu kad se zacula pjesma
popularna u Hrvatskome zagorju: <hvalal





Ne zaboravimo ni stanovite nedostatke Tita i njegove vladavine. Vladao je
predugo a da ne bi pocinio stanovite greske. Koristio je svoju mo´c da duze
ostane na vlasti. Guse´ci nacionalizam - ne razlikuju´ci uvijek njegove blaze
oblike od onih opakih - narusavala su se stanovita ljudska prava. U boci, u
kojoj se nastojalo po svaku cijenu zadrzati duhove proslosti, nasle su se
ponekad, pod cepom, gradanske slobode kakve su zajamcene u razvijenijim
dijelovima svijeta. Stvarna je legitimnost je u nekim slucajevima bila puka
zelja malih grupa, ciji je glas jedva dolazio do javnosti. Na zalost takvih
je bilo premalo, ne slucajno. Tito je smijenio na pocetku sedamdesetih
godina zastupnike reformi u Hrvatskoj uvidjevsi da se u populizam koji ih
prati uvlace i sve brojniji separatisti. Zatim je otpustio i srpske
liberale, najbolje u tome casu, otvorivsi vrata politikantstvu poslusnika i
mediokriteta. Dopustio je na kraju negativnu selekciju kadrova u samoj
partiji kako bi sacuvao u njoj odlucuju´cu prevlast. Pisali smo mu da
<nacin. Da ne prihvati <ulizice. Nije pristao ni na nas prijedlog da Socijalisticki savez postane
alternativom Savezu komunista, da sto vise bude partijom a ne samo
stjecistem odanih i odsluzenih partijskih kadrova. Ni taj prijedlog nije
prosao. U Srbiji su mu napose zamjerali na Ustavu iz 1974, koji je dao
veliku samostalnost pojedinim republikama i autonomnim pokrajinama. Ali
ukidanje odredbi toga Ustava pridonijelo je raspadu zemlje, srpsko-hrvatskom
ratu, lomljenu povijesnih veza izmedu same Srbije i Crne Gore, progonima
bosnjaka. Ta je istina tragicna.

Tito je volio zivot i, nakon godina zatvora, ilegalnog rada, partizanskoga
rata, zivio je lagodno . Nije stekao niti ostavio nasljednicima nikakva
imutka - sve je prepustio <je sama licnost bila jaca od kulta. Jugoslavensko drustvo nije postalo,
unatoc svemu, totalitarnim. Dolazili su nam u posjete prijatelji iz Poljske,
Ceske, Madarske, iz <za njih slucajeva bio zanemariv. Autocenzura je na trenutke bila prisutnija i
djelatnija od cenzure. Ovu smo posljednju cesto uspijevali nadmudriti i
izigrati. Sankcije su ipak ostajale bez posljedica, osim u najtezim
slucajevima. U nasim prilikama, u Titovo doba, stvorena je literatura koja
se moze mjeriti s nacionalnim literaturama zemalja bogatijih i sretnijih od
nase.

Svi nacionalizmi nemaju isti odnos prema Titu. Postoje ponekad i osjetne
razlike unutar svakog od njih. Srpski ga nacionalisti danas radije odbacuju
i podcjenjuju nego sto su to ranije cinili - prije svega zato sto je
porijeklom Hrvat. Hrvatski ga pak nacionalizam optuzuje da je, kao
Jugoslaven, favorizirao Srbe kako bi dobio podrsku najbrojnijeg naroda u
drzavi. Jedan od starih clanova Mlade Bosne i sudionik partizanskoga rata,
pokojni Vasa Cubrilovi´c, poznat kao istaknut Srbin, <je da nikad u povijesti, ni jedan srpski vozd, knjaz ili kralj nije uspio
posti´ci ono sto je Titu poslo za rukom: digao je ustanak najprije u samoj
Srbiji da bi, na kraju rata, trijumfalno prosao njome s vojskom u kojoj su
Srbi bili najbrojniji, napreduju´ci od juga ka sjeveru i zauzimaju´ci grad za
gradom - Uzice, Kragujevac, Krusevac, Nis, Vranje, Smederevo - sve do sama
Beograda u kojem su se njegovi vojnici susreli s ruskom vojskom i zajedno
nastavili pobjedonosni pohod.


Da je kojim slucajem bio Srbin porijeklom ili pravoslavac po vjeri,
njegovoj slavi ne bi bilo kraja u srpskoj historiografiji, sklonoj velicanju
svojih vojskovoda i velmoza. Sudbina nije podarila Hrvatskoj povijesnu i
politicku figuru medunarodnoga znacenja usporedivu s Titom. Zahvaljuju´ci
njemu i partizanima koje je digao na noge u samoj Hrvatskoj kao i drugdje, s
obraza nacije skinuta je ustaska ljaga. Povratio je Dalmaciji i Istri otoke
i gradove koje je Paveli´c podlo prepustio Mussoliniju. Nakon strahotnih
zlocina kakve su pocinile <koje su uslijedile nakon rata, tko zna koliki bi dio Hrvatske dozivio
blajbursku tragediju da Tito nije poveo zajedno narode s Balkana i Jadrana u
obracun s fasizmom. Bosanskim Muslimanima i Makedoncima nitko prije Josipa
Broza nije priznavao identitet i nacionalnost. Kosovski su Albanci do
posljednjega casa nosili njegove slike na protestnim skupovima, u
Jugoslaviji koja je naglo tonula.

U stanovitim razdobljima bilo je nuznije isticati Titove nedostatke nego
uspjehe. Poslije svega sto je propalo, valja podsjetiti na ono sto je,
unatoc svemu, bilo pozitivno i povijesno opravdano. Previse smo izgubili da
bismo se iceg sto vrijedi odricali.

Vrativsi se nakon dugoga izbivanja po svijetu, saznah da u Beogradu i
Sarajevu postoje grupe djevojaka i mladi´ca koje isticu svoju 'titostalgiju'
- upravo tako je zovu. Takve nostalgije nemaju mnogo izgleda u okruzenju u
kakvu danas nastaju i u kojem se gase. Nije posrijedi trazenje da se
novonastale drzave ponovo ujedine u jednu jedinu, zajednicku, nego potreba
da se razumijemo i suradujemo jedni s drugima ostaju´ci pritom svatko na
svome, s odgovornos´cu koja svakome pripada. Stekao sam dojam da takve
stavove opstruira u Hrvatskoj antititoisticka propaganda na filmu i
televiziji, u raznim medijima i glasilima.

Zelio bih da u ovim retcima citatelj prepozna drukciji stav - postivanje
kojem je strana pristranost.

------------------------

--- On Thu, 5/6/10, Lora Dober wrote:

From: Lora Dober
Subject: Predrag Matvejevic: Titova licnost- jaca od kulta
To: borivojbukva@yahoo.com, "Jadran Zalokar" , "Vedran"
Date: Thursday, May 6, 2010, 5:11 PM

Dragi moji, Evo nesto vrlo interesantno! Misli na vas i voli vas, vasa Lora P.S. Mislim da dijelim misljenje autora izrazeno u poslednjoj recenici teksta! -----------------------------   http://www.sarajevo-x.com/bih/sarajevo/clanak/100504082      ---------------------------- pozdrav našoj dragoj lorici od njenih karolinaca. volimo te! boro http://budan.blog.hr/