Danas sam tražila tekstove o Tibetanskoj zdjeli..

evo što sam pronašla..

 

 

Općenito o tibetanskim pjevajućim zdjelama

Tibetanske pjevajuće zdjele povijesno možemo pronaći na raznim geografskim lokacijama koje uključuju Tibet, Nepal, Indiju, Butan, Kinu, Japan te Koreju. Također ih je moguće pronaći na području Himalaje, te su zbog toga poznate pod nazivom himalajske ili tibetanske pjevajuće zdjele. Danas se proizvode na području Nepala, Indije, Japana i Koreje.
Iako su ih tradicionalno u Aziji koristili budisti i tantristi, danas se pjevajuće tibetanske zdjele koriste kao pomagala u širokom području koje obuhvaća spiritualnu praksu, religijske rituale, za osobno zdravlje, opuštanje, čisćenje prostora, u zvukoterapiji itd.
U budističkoj praksi, tibetanske zdjele koristile su se u meditacijama i molitvama za prizivanje stanja transa i slično. Npr. kineski budisti koristili su pjevajuće zdjele kao pratnju drvenoj ribi tijekom pjevanja ili izgovaranja pojedinih rijeci iz sutra, mantri ili himni. U Japanu i Vijetnamu zdjele se koriste u slične svrhe ili za određivanje određenog vremenskog perioda te kao znak za promjenu aktivnosti.

Korištenje pjevajućih zdjela u Tibetu tema je o kojoj se često razgovara. neki kažu da su se zdjele koristile za meditacije, dok se u drugim pričama zdjele spominju kao čaroban alat za osobnu preobrazbu kao i preobrazbu stvarnosti. No, službeno u Tibetu nigdje ne postoje zapisi o korištenju zdjela u religijske svrhe osim zdjela za pohranu religijskog sadržaja.

Prema posljednjim informacijama iz 2006. koje su objavljene na
www.himalayanbowls.com, a koje je objavio Joseph Feinstein, slikovni zapisi o postojanju pjevajućih tibetanskih zdjela, datiraju još od pradavnih vremena. Obzirom da se za broncu znalo još prije vise od 3000 godina prije nove ere, teško je utvrditi koliko su točno stari ovi instrumenti. Rijetki su sretnici koji u svojim privatnim kolekcijama posjeduju zdjele iz 10 i 12 stoljeća, što znači da su minimalno danas stare oko 800 godina.

Kako svirati zdjelu:

Tibetanske pjevajuće zdjele sviraju se laganim okretanjem drvene, plastične ili palice obložene kozom kako bi se dobio kontinuiran vibracijski zvuk, te popratni harmonijski tonovi.
Također ih je moguće svirati palicom čija je glava obložena mekom tkaninom kako bi se dobio efekt zvona. Zdjele po tonskim karakteristikama spadaju u grupu polifonih instrumenata, što znači da istovremeno mogu proizvesti nekoliko harmonijskih tonova zajedno s osnovnim tj. baznim tonom. Polifone karakteristike postižu se kombinacijom više metala od čega svaki metal dodaje svoj harmonijski ton. Neke od zdjela, ukoliko su napravljene od visoko kvalitetne bronce, također mogu imati dobre polifone karakteristike, no danas vrlo često možemo pronaći zdjele koje su napravljene od jednostavnih legura koje tonski proizvode samo jedan harmonijski ton uz svoj osnovni.
Iako se vjeruje da su tehnike proizvodnje starih i antiknih zdjela izgubljene, još i danas postoje majstori koji ručno kuju zdjele prema drevnim i tajnim kovačkim receptima, uz razliku da danas koriste nešto drugačije vrste legura. No kao i kod ostalih instrumenata, za zdjele također vrijedi pravilo "čim starije tim bolje". Stare ili antikne zdjele proizvode vrlo topao i ugodan zvuk tj. bogate harmonije zvukova koje u pojedinim slučajevima jednim udarom palice mogu trajati i nekoliko minuta.

Oko izrade samih zdjela

Stare tj. antikne pjevajuće zdjele izrađivale su se po pravilu "panchaloha" što prema Sanskrtu znači "5 metala". To su bili, bronca, te legure sastavljene od kositra, bakra, željeza i cinka, ali i ostalih metala. Također većinu antiknih zdjela čine i dodatni plemeniti metali poput zlata, srebra ili vrlo skupog nebeskog željeza, dobivenog iz meteorita i tektita.
Antikne zdjele odlikuju se vrlo bogatim multifonijskim i polifonskim tonalnim karakteristikama. Čim bolja kvaliteta bronce i ostalih legura, tim bolje tonalne karakteristike same zdjele.
Danas se vjeruje da su načini proizvodnje antiknih zdjela izgubljeni, no tu i tamo se još u kojem kutku Nepala i Indije pronađe majstor koji je u stanju iskovati zdjelu prema starim receptima. No neosporna je činjenica da je danas vrlo teško pronaći zdjele s komponentama nebeskog željeza te slobodno možemo reći da je veliki sretnik onaj tko ih ima u svojoj kolekciji.
Antikne zdjele čine podskup zdjela koje su se u širokoj upotrebi koristile na područjima sjeverne Indije, Nepala, Butana i Tibeta za jelo, kuhanje ili čuvanje hrane. Jedan od bitnih razloga zašto su se i antikne pjevajuće zdjele koristile u ovakve svrhe je sastav pojedinih metala koji posjeduju jaka antibakterijska svojstva poput bakra ili srebra.
Prema informacijama od "Himalayan sounds" iz 2008. tijekom proteklih stoljeća napravljeno je na milijune zdjela od kojih samo manji dio posjeduje kvalitetne tonske karakteristike poput medicinskih zdjela u kojima su se čuvale mandale biljnih sastojaka, zdjela s ravnim dnom te zdjela koristenih u raznim ceremonijama poput lingam zdjela koje u sredini imaju ugraviran simbol muškosti.
Antikne tibetanske pjevajuće zdjele možemo prepoznati i po izgledu tj. njihovim ukrasima poput crta, krugova ili prstenja ugraviranog na površinu zdjele. Dekoraciju je moguće pronaći i na vanjskom rubu, unutrašnjosti dna, gornjem vanjskom rubu ili vanjskom dnu zdjele.

Pjevajuće tibetanske zdjele proizvode se i danas, od čega su neke ukrašene, a neke dolaze bez ukrasa. Danas na zdjelama možemo pronaći razne religijske ikonografije, spiritualne motive i simbole poput najpoznatije tibetanske mantre "Om mani padme hum", slike Buddhe i slično.
Nove zdjele rade se od bronce i drugih legura kao i kod antiknih zdjela, s tim da u današnjim zdjelama ne možemo pronaći srebro ili zlato. Vrlo kvalitetne zdjele dolaze iz Nepala i Indije. Također kvalitetne i dobre zdjele izrađuju se u Japanu i Koreji međutim teško ih je uvesti, te su stoga teško dobavljive i malo zastupljene.

Kupovina i odabir zdjele

U današnje vrijeme popularnosti new age pokreta, razvoja razlicitih tehnika meditacija, masaža i slično, paralelno raste i potražnja za većom proizvodnjom pjevajućih tibetanskih zdjela. Tako danas na tržištu zaista možemo pronaći vrlo dobre, srednje kao i vrlo lose zdjele koje se prodaju po vrlo visokim i nerealnim cijenama, kako u Hrvatskoj tako i u okolini.
Potrebno je istaknuti da cijenu zdjele određuje njezina težina te da za ručno kovanu zdjelu cijena po kilogramu ne bi smjela biti veća od 80 eura. Ukoliko zdjela nije ručno kovana, već je serijski proizvedena, tada cijena po kilogramu mora biti znatno ako ne i u pola jeftinija.
Ručno kovane zdjele mogu se prepoznati po neravnoj površini izrade budući da će metal na sebi posjedovati različita mala udubljenja, dok će serijski tj. strojno iskovana zdjela po cijeloj površini biti potpuno ravna.
Tonske karakteristike, kako strojno tako i ručno kovanih, zdjela mogu jako varirati što djelomično ovisi i o njenom porijeklu i načinu proizvodnje, te činjenica da je neka zdjela ručno kovana ne mora ništa značiti. Osobno sam imao priliku vidjeti zdjelu koja je bila ručno kovana, ali kada bi se svirala, proizvodila bi vrlo iritirajući i titrav zvuk. Također sam imao priliku vidjeti zdjele ručno kovane s vrlo kratkim tonskim odzivom koje su davale vrlo mali polifoni odziv što ih je samo svrstalo u skupinu ukrasnih primjeraka s kojim se nikako ne moze ništa korisno napraviti, a najmanje očistiti prostor ili koristiti ih u svrhu liječenja zvukom. A da o cijenama niti ne govorim. U Hrvatskoj je također vrlo loša ponuda palica za sviranje zdjela od čega ćemo najčešće pronaći palicu obloženu kožom, vrlo loše dizajniranu i ergonomski neupotrebljivu, dok drvene ili palice obložene tkaninom uopće ili jako malo imaju zastupljenost u nekim dućanima. Tako se u jednom od vrlo poznatih dućana za prodaju etno artikala i raznih tradicionalnih instrumenata nalaze i tzv. tibetanske zdjele koje Tibeta nisu niti vidjele, iako nam se prodavačice kunu u njihovu tibetansku autentičnost. A cijene su da te zaboli glava. Npr. najskuplja zdjela koja po mojoj procjeni ne tezi vise od 3.5 kg tamo stoji oko 4500 kn, što je više nego duplo koliko bi takva zdjela uistinu trebala koštati, usprkos njenim ugraviranim simbolima koje možemo pronaći i na strojno kovanim zdjelama.
Zdjele se danas prodaju u setovima od 3 na više, što znači da je svaka predviđena za određenu čakru, no isto tako moguće ih je kupiti i po komadu. Ukoliko je zdjela zaista dobra te ako njene tonske performanse daju najmanje 3 tona tj. osnovni + 2 harmonijska, tada ih već možemo koristiti kao pomagala za čišćenje prostora, meditaciju ili zvukoterapiju, sredstvo za punjenje kristala, energiziranje vode itd. Osobno sam također imao priliku čuti i svirati zdjele s polifonim peformansama koje su odjednom davale od 5 do 9 tonova, a s jednom takvom zdjelom moguće je odraditi masažu cijelog tijela ukoliko znamo kako raditi s njom te koje palice koristiti za proizvodnju određenih harmonijskih tonova.

Danas je tibetanske pjevajuće zdjele moguće naručiti i preko interneta s različitih online shopova, no poučen svojim ali i iskustvom svojeg učitelja zvukoterapije, moram priznati da sam vrlo skeptičan, te da je zdjele najbolje osobno izabrati kako bi direktno osjetili i čuli njezine performanse. Stoga ukoliko bilo tko želi sebi nabaviti zdjelu, a nije siguran u odabir, neka mi se slobodno obrati. Bit će mi drago pomoći kako sa preporukama tako i s konkretnim ponudama oko moguće nabave i slično.

Autor: Mario Perčinić

Indigo svijet

 

Kupila sam jednu u Indiji,u tibetanskoj trgovini za 110 e, i činilo mi se puno( jer uopće nisam znala kakva joj je vrijednost).S obzirom da je ručno rađena, d 9 metala,težina 2kg- kupovina se" isplatila"..

No mene nije priuvukla ni veličina, ni težina.. nego njen očaravajući zvuk..

Jednostavno sam se raspametila..

               

U sredini zdjele, na dnu nalazi se ugravirani crtež tibetanske božice Tare.. 

išla sam na tečaj sviranja,kod Tibetanca 2x po 1h :)),

Sada želim naučiti nešto više..

nadam se nekom tečaju kod nas.