TEOFANIJA

Et: grč. daćg = bog; <pe(vu> = pokazivati (se), očitovati.

Osjetilno očitovanje Boga ili božanstva u čovjekolikom vidu ili u vidu prirodne pojave (oluje, vatre, vjetra i si).

Teofanija može biti (Th. Hopfner, Greiechisch-Aegyptis-cher Offenbarungszauber, Leipzig, sv. II, 1924): teurgijska (ekstaza: duža uzlazi u nebo i gleda Boga; autofanija: Bog se pokazuje čovjeku za vrijeme spavanja ili na javi), magijska (Bog se pojavljuje u medija u stanju posjednutosti ili ekstaze), goecijska (Bog oživljuje predmet dajući mu sposobnost pokretanja; Bog oživljuje predmet mijenjanjem njegovih svojstava).

R. hijerofanija („sveto" ima obuhvatniji smisao nego ,,božansko"), mistično sjedinjenje, prikazanje (neosjetilno).

TEOGONIJA, TEOGENEZA

Et: grč. Oeog = bog; yovr = rod. porod; porijeklo.

Mitska pripovijest o porijeklu (nastanku) bogova. Opreka: (antonimi) antropogonija, kozmogonija; (komple ment) teozofija; (recipročno) eshatologija.

B. Heziod, Teogonija, prij. B. Glavičić, V. Masleša, Sarajevo. 1975; Orac-les sibyllins (160. g. pr. n. e. do 80. g. n. e) (misterijske teogonije), djel. prij, ..R.H.R", 1883-1884.

TEOKRACIJA

Vrsta vladavine gdje vlast obnaša svećenička kasta ili vladar za kojeg se smatra da je Božji predstavnik ili božanstvo, ili da je u vezi sa svetim načelom iz kojeg emanira legitimitet i moć njegove vlasti.

Povijesna ostvarenja teokracije: Tibet počevši s V. Dalaj Lamom (1617-1682. g); Kelti (u doba Druida); Izrael (zakonodavni tekstovi: Deset zapovjedi, cf. Izl, 20, Ponovljeni zakon, cf. Pnz, 12-24, Zakon svetosti, cf. Lev, 17-26, Upute o svetištu i bogoslužju, cf Lev, 25-31,, Br, 1-10, Lev, 1-17).

Islam je, kako tvrdi L. Massignon, bio laička (bez svećeničke službe) i egalitarna („svi su vjernici braća") teokracija.

Moderne doktrine o teokraciji: J. V. Andrae (Reipublicae christianopolitanae descriptio, 1619, Strasbourg: rozikrucijan-sko shvaćanje), L. Cl. de Saint-Martin (Pismo... o francuskoj revoluciji, godina III = 1795, zalaže se za „prirodnu i spiritual-nu teokraciju"), Geothe (Umjetnost i Antika, 1816-1832. g)...

v. duhovna vlast, Kralj, zemaljska vlast.

B. Frazer. Le Rameau d'or, sv. I (Le roi magicien dans la societi primitive, 1890), prij. na franc. izd. R. Laffont, 1981; R. A. Schwaller de Lubicz, Le roi et la thćocratie pharaonujue, izd. 1-lammarion; G. Coedes. Le culte de la royaute divinLće, (u Kambodži), Rim, 1952; R. Guenon. La Grande Triade. 1946, izd. Gallimard

TEOZOFIJA

Et: grč. d«6g = bog; acnpLa = mudrost.

teozofija.

Opća doktrina definirana kao ezoterična spoznaja Boga, božanskog, bogova, Deiteta i božanstava.

Teozofija.

Kršćanska doktrina iz XVI. i XVII. st, ponekad se pojavljuje u popularnijem i mističnom vidu, a ponekad kao filozofija ograničena na uži krug znalaca. Glavni su joj zastupnici Paracelzus, Bohme, Wiegel, Fludd i dr. Obilježja: a-nalogijska refleksija ili unutrašnje prosvjetljenje, spiritualno iskustvo, pojmovi „emanacije, iskonskog pada, androginata, soffje, obnove, aritmozofije, a naročito dvostruke sile" (A. Faivre, apud E.U, sv. XV, str. 1095).　

B. A. Faivre. Eckharishaussen et la thćosophie chritienne, izd. KJincksieck. 1969, 788 str; S. Hutin, Theosophie. A la recherche de Dieu, izd. Dangles, 144 str. t

2) Teozofizam. Riječ je stvorio R. Guenon da bi njome o-značio Teozofiju, a naročito „tajnu doktrinu" i društvo Helene Petrovne Blavatskv (1831-1891) osnovano 1875. godine.

„Čemu 'teozofizam', a ne 'teozofija'? Zbog toga što, kako mi mislimo, te dvije riječi označuju dvije posve različite stvari... Službena doktrina teozofizma sve u svemu nije ništa drugo do zbrkana mješavina neoplatonovstva, gnosticizma, jevrejske kabbale, hermetizma i okultizma." (R. Guenon, Teozofizam, str. 7)

B. (tekstovi) H. P. B. La Doctrine secrete (6 sv. od čega tri objavljena post-humno, u preradbi Annie Besant), 1888-1897, prij. s engl. izd. Adyar (Abre-gć, 1923, XIV - 595 str); La Socičtć Thćosophiaue, brošura, 1979, izd. Adyar, 31 str; (osporavanje) R. Guenon, Latheosophisme. histoire d'unepseudo-reli-gion (1921), izd. Traditionnelles.

TEOZOFSKO SVOĐENJE (teozofska redukcija)

Okultna operacija, „svođenje brojeva sastavljenih od dvije ili više znamenki na jednoznamenkasti broj, i to tako da se zbrajaju znamenke od kojih se broj sastoji sve dok ne ostane samo jedna znamenka. Primjerice: 10=1+0=1, ... 666= =6+6+6=18=1+8=9." (Papus, T.E.S.O, str. 47-48)

V. aritmomantija, broj, gematrija, numerologija, teozofsko zbrajanje.

Napomena: R. Abellio rezultat ove ili analogne operacije naziva „tajnom vrijednošću" (La Bible, document chiffre, izd. Gallimard, 1950).

TEOZOFSKO ZBRAJANJE

Sin: „trigon" (rezultati su trojni brojevi: 1, 3, 6, 10, 15...).

„Teozofsko zbrajanje: ova se radnja, čiji je cilj utvrditi teo-zofsku vrijednost nekog broja, sastoji u tome da se aritmetički 396 zbroje sve znamenke počevši od jedan pa do zadanog broja. Na taj način, znamenka četiri u teozofskom zbrajanju ima vrijednost 1+2+3+4=10." (Papus, T.E.S.O, str. 58).

Napomena: Odgovarajući postupak sa slovima naziva se izop-sefija, gdje se upotrebljava trojna vrijednost slova (d = četvrto slovo= 1+2+3+4=10).

V. aritmomantija, broj, gematrija, teozofsko svođenje, znanost o brojevima.