Tea (čajavke)
Original tea ružama smatraju se Hume's Blush ili Rosa odorata; uvedena 1808. Te Park's Yelow; uvedena 1825.
Francuzi su zaslužni za kasnije širenje tea ruža jer su nakon uvođenja prvih tea ruža intenzivno radili na stvaranju novih sorti.
Spiralna forma današnjih modernih ruža zapravo vuče porijeklo od tea ruža. Razlog naglog širena tea ruža jest njihov miris kao i pogodnost za rez.
Istovremeno na tržištu je bila sve veća potražnja za rezanim cvijetom ruže, pa je tako npr. 1871. u New Yorku cijena jednog cvijeta ruže dosegla jedan dolar. I inače bile su simbol bogatstva i blagostanja.
Problem kod tea ruža bio je taj što su u klimatskim uvjetima Engleske i Francuske cvjetovi bili krhki i izuzetno osjetljivi na loše vremenske uvjete. Zbog toga ih većina vrtlara i selekcionara počinje uzgajati u staklenicima. Drugi su pak križanjem pokušavali dobiti otpornije hibride.
U povijesti tea ruža značajno je bilo i križanje s bourbon ružama, što dovodi do stvaranja novih tipova tea ruža.
Većina ih izgledom nije nimalo podsjećala na starinske ruže; cvjetovi krupni, grmovi bujni, zdravi, lišće prekrasno kožasto. Sorte su obuhvaćale spektar svih boja koje su imale i ranije grupe ruža.
No što se boje tiče, tea ruže su značajne po tome je što se kod njih prvi puta javlja zlatnožuta i grimizna boja.
Tea ruže još uvijek su najbolje ruže za vruće klimate kao što su Kalifornija, Argentina ili Australija.
Svakako bi trebale biti više zastupljene i kod nas u Dalmaciji i Primorju.
Mnogi uzgajivači smatraju da su najljepše kad se uzgajaju na vlastitom korjenu i bez ikakve rezidbe uopće.
Najpoznatije sorte tea ruža: Adam, Fortune's Double Yellow, Mme de Tartas, Roi de Siam, Rosabelle, Hume's Blush, Duchesse de Brabant, Archiduc Joseph, Mme Joseph Schwartz…
1852. g. Jacotot, cvjećar iz Dijona u Francuskoj, stvorio je najpopularniji hibrid, penjačicu koja se i danas smatra najpopularnijom i najljepšom starinskom penjačicom uopće – Gloire de Dijon.
Ova tea ruža proširila se po cijelom svijetu jer najviše od svih tea ruža podnosi hladnoću. I pedeset godina nakon pojave Gloire de Dijon se intenzivno umnožavala, a također je poslužila kao majčinska linija za mnoge kasnije hibride tea i hibrid perpetual penjačica.
Značajno je da je Gloire de Dijon kasnije poslužila kod stvaranja prve žute hibridne čajevke (Gottfried Celler).
Također korištena je u selekciji prve krupnocvjetne penjačice crvene boje.
U stvaranju novih hibrida koristeći liniju Gloire de Dijon sudjelovale su vodeće rasadničarske kuće u to doba; Levet, Guillot, Scwartz, Pernet, Ducher, Bernaix, Drögemuller, Nabonnand, i dr.
Stari Noisette hibridi bili su potisnuti od strane tea-noisette hibrida zbog krupnih cvjetova.
Između 1890. i 1900. javljaju se prve hibrid tea ruže, a već 1910. ne samo da su bile dominantan tip vrtne ruže, već se i većina selekcionara počela baviti isključivo njima.
Hibridne čajevke imale su sve karakteristike tea-noisette hibrida , ali su za to trebale manje prostora, stvarale su više cvjetova i bile su otpornije na zimu.
Slijedeći razlog jest pojava novih penjačica – wichurana ramblera koji su preplavili svijet između 1900. i 1910. i preko noći potisnuli tea-noisette climbere.
Pojava hibridnih čajevki i wichurana ramblera nevjerojatnom brzinom je potisnula tea-noisette hibride. Ne samo da su pali u zaborav, već su mnogi hibridi zauvijek izgubljeni jer se nijedan rasadnik njima nije bavio.
Velik utjecaj na to imale su i stručne knjige o ružama od strane engleskih autora koji su tea i noisette ruže definirali kao ruže koje je jako teško uzgojiti.
Činjenica je da one najbolje uspijevaju u toplijim krajevima, no vremenom su se stvorili hibridi koji jako dobro uspijevaju i u hladnijim krajevima.
S druge pak strane tea i noisette ruže najviše razvijaju Francuzi i Amerikanci, što je vjerojatno pobuđivalo zavist kod Engleza.
1. Sombreuil
Tekst: http://www.virag-roses.hr
Slike: Internet
FOTOGALERIJA
Adam
Fortune's Double Yellow
Mme de Tartas
Roi de Siam
Rosabelle
Hume's Blush
Duchesse de Brabant
Archiduc Joseph
Mme Joseph Schwartz
Sombreuil