TAROT

Etimologija nepoznata. Riječ nastala u XV. st. Okultna etimologija u vezi s rola = kotač (lat).

Karte (ili. u eliptičnom smislu, igra karata) nazvane ARKANAMA kojih ima ukupno 78, 22 velike i 56 malih.

Na kartama se nalaze simbolični crteži što služe za meditaciju ili za mantiku.

Poznate su od XIII. st. Iza broja (od I do XXII), imena (I = Mag), teme (I = stvaralačka moć), nacrtanih likova (na Ar-
kani I: stol, kocke za igru itd), boje, u odnosu spram ostalih
Arkana tokom izvlačenja, te prema prenesenom smislu (Arkana I predstavlja sefirah Keter u Kabali, slovo alef hebrejskog
alfabeta, konstelaciju Oriona, cf. O. Wirth, op. cit, str. 119), svaka Arkana sadrži ezoteričnu pouku izuzetno bogatog sadržaja.

V. Kotač Sreće, Svijet II 2.

B. Ancient Tarot de Marseille 78 cartes avec livret explicatif (osuvremenjena Fautrierova. marsejska inačica Tarota iz 1761. godine), izd. Grimaud, 1977; (studija). G. van Rijnberk, La Tarot. Histoire, iconographie, esottristne, 1947, izd. Derain, Lvon; (o praksi) O. Wirth. Le Tarot des imagiers du Moyen Age, 1927, izd. Tch'ou, 1966. 375 str.

ezoterizma

broj	ime	značenje	mje-inost	način prikazivanja
I	Batler (Mag, Čarobnjak)	spasonosno znanje	1	čarobnjak za stolom
II	Papisa (Velika svećenica)	čista sreća	2	žena s tijarom i knjigom
III	Carica	plodnost	3	žena s krunom i žezlom
11II	Car	zaštita	4	muškarac s krunom i žezlom
V	Papa (Veliki svećenik)	vladanje	5	muškarac s tijarom i biskupskim štapom
VI	Zaljubljenici	oklijevanje	6	Kupidon. mladić
VII	Bojna kola	pobjeda ■	7	kralj, dvopreg
VIII	Pravda	ravnoteža	8	žena s mačem i vagom
VIIII	Pustinjak	razboritost	9	starac sa svjetiljkom
X	Kotač Sreće	promjena	10	kotač sa šest paoka
XI	Snaga	uzdanje	20	žena i lav
XII	Objese nik	ispaštanje, žrtva	30	glavačke obješen čovjek
XIII	Smrt	preobrazba	40	kostur s kosom
XIIII	Umjerenost	strpljenje	50	žena s dva ćupa
XV	Đavo	fatalnost	60	tri demona
XVI	Hram gospodnji	katastrofa, rušenje	70	toranj što se ruši
XVII	Zvijezda	nada	80	zvijezde, žena. dva ćupa
XVIII	Mjesec	obmana	90	mjesec, dva psa (vuka), rak
XVIIII	Sunce	sreća	100	sunce, mladić i djevojka
XX	Sud	prilagodba	200	anđeo smrti, kupka
XXI	Svijet	radost, uspjeh	300	kruna, četiri Amblema
(XXII) (0)	Luda	nedosljednost	0	lakrdijaš, mačka, put

Četiri niza (boje) Malih arkana

Ime	red	vladar	simbol	suvrem. oblik
Štapovi	niz 1. od 14 karata	Papa (V) i Svijet (XXI)	Vatra	karo
Kupe	2.	Đavo (XV) i Svijet	Voda	srce
Mačevi	3.	Kotač Sreće (X)	Zrak	pik
Dinari	4.	Sud (XX)	Zemlja	tref

16 Slika + 40 Brojaka = 56 Malih arkana

16 Slika + 40 Brojaka = 56 Malih arkana

 

            

razred	ime	značenje	raspodjela
Slike	Kraljevi	muškarci	4 kralja: štapova, kupa, mačeva, dinara
Kraljice	žene	4 kraljice:    "       "
Vitezovi	događaji	4 viteza:       "        "
Sluge	mladi	4 sluge:        "       "
Brojke	1	inteligencija	4 jedinice: štapova, kupa, mačeva, dinara
2	dvojnost	4 dvojke:    »
3	plodnost	4 trojke:      »
4	novost	4 četvorke: "
5	vlast	4 petice:      "
6	prepreke	4 šestice:     "
7	pobjeda	4 sedmice:   "
8	patnja	4 osmice:    "
9	obaveza	4 devetke:   B
10	promjena	4 desetke:   "

TCH'AN (imenica i pridjev)

Kineska riječ, „kratica od tch'an-na, fonetski transkribiranog sanskrtskog dhvdna (meditacija) = postupne vježbe vještine mcditiranja.

Sin: „Škola unutrašnje Svjetlosti".

Kineska grana Budizma nastala u IV. st. proizašla iz indijskog Dhy£na-budizma (začetnik Kašyapa 522. g. pr. n. e) iz koje je pak potekao japanski Zen (806. g). Temelji se na meditaciji.

Obilježja: v. Zen.

Škola Tch'ana: a) indijska, mahayanistička škola Bodhid-harme (520. g); b) sjeverna, gradualistička škola (v. stupnjevit); c) južna, subitistička škola (Houei-neng, 671. g, Lin-tsi i dr); d) T'ien-t'ai škola (osnivač Tche-yi, 580. g) (cf. Tendai Zen); Cheng-yen ili Mi-tsung škola (osnivač Houei-kouo 804. g) (cf. Shingon Zen (v. Vajray&na).

v. Buddhinski ezoterizam, postupan, trenutan, yoga 3, Zen.

B. (tekstovi) Hermes, sv. 7, izd. Minard, 1970: „temeljni kineski tekstovi"; (studija) H reli, sv. I, str. 1292-1314; (umjetnost) D. Seckel. Artdu Bouddhi-srne, izd. A. Michel, bibl. Arts du monde. 1962.

TELESTIKA

Et: grč. TfXerr| = posvećenje u Misterije.

Dio teurgije što se bavi izradom i posvećivanjem magičnih kipova koji će ili oživjeti zbiljskom prisutnošću božanstva koje ujedno može davati proročanstva, ili služe kao simbolični prikazi Svjetske duše i bogova.

„Naši najraniji preci (...) izumili su umijeće pravljenja bogova; poslije toga otkrića pridodanu tome primjerenu vrlinu izlučivši je iz materijalne prirode; i miješajući tu vrlinu sa supstancijom kipova, budući da nisu mogli uistinu stvarati duše, prizivali su duše demona ili anđela i uvodili ih u svoje idole pomoću svetih i božanskih obreda tako da su rečeni idoli imali moć da čine dobro ili zlo." {Corpus Hermeticum, XIX: Ascle-pius, 37 = sv. II, str. 347)

Napomena: Definicije telestike razlikuju se od autora do autora. Ponekad je se poistovjećuje s ceremonijalom inicijacije, s tehnikom pročišćcnja duše i si.

B. (studija) P. Bovance. „Thćurgie et telestique neoplatoniciennes" R.H.R. 1955, sv. 147. str. 189-209; (tekst) Proclos, Commentaire sur le Timie (440. g), prij. A. J Festugiere, izd. Vrin. sv. III, 1968.

TELEZMA, TELEMA

Et: grč. teXctoc, = savršen, dovršen (V. talisman).

„I kako su sve stvari proizašle i postale po Jednom, tako su sve stvari rođene u toj jedinstvenoj stvari prilagodavanjem. Sunce je njegov otac, Mjesec majka, vjetar ga je nosio u svojoj utrobi, zemlja ga hranila. Otac svega, Telema svekolikog svijeta je ovdje; njegova je snaga potpuna kad se pretvori u zemlju." {Smaragdna ploča, hermetični arapski i latinski tekst iz XII, st) (cf. J. Ruska, Tabula smaragdina. Ein Beitrag..., Winter, Heidelberg, 1926).

Prema Eliphasu Lćviju, Telezma je „supstancija što se širi u beskonačnost" {Ključ velikih misterija, str. 117), ujedno i nebo i zemlja,, „Astralna svjetlost" (v.).

TEMPLAR, HRAMOVNIK

1) Vitez ili vojnik, član Reda Vitezova Vojske Hrama što su ga 1118. g. osnovali Hugues de Payns, Geoffroy de Saint--Omer i još sedam plemića u Jeruzalemu. Red je zatrt 1314. g. kad je smaknut njegov 22. Majstor, Jacques de Molay. Templar je redovnik-vojnik koji brani putove do „Svetih mjesta" (Betlehema, Svetoga Groba).

U kolikoj je mjeri templarski red ezoteričan? Dokazi u prilog tomu ne postoje, raspolažemo tek naznakama: središnji simbolizam obrane Jeruzalema, borba protiv zla, pretpostavljeni Bafomet (demon)*, moguće veze s Graalom i „Ubojicama", zagonetno poricanje Isusa izraženo pljuvanjem po križu, „natpisi pripisani templarima na zidinama dvorca Chinon" (cf. L. Charbonneau-Lassay, Le coeur rayonnant du donjon de Chinon attribue aux Templiers, pon. izd. Arche, Milano). Ova pretpostavka vjerojatno potječe od Ramsaya {Rasprave, 1737. = Ligou, str. 86), a neosporno je nalazimo u F. von Schlegela.

B. (tekst) Regledu Temple (1128. g), prij. s lat. H. de Curzon, 1886; (dokument) Le dossier de l'affaire des Templiers, izd. i prij. G. Lizerand, pon. izd 1964, Belles Lettres; (studije) J. Loiseleur, La doctrine secrele des Templiers (1872). izd. Slakine, Zeneva, 1975. 230 str; A. Ollivier. Les Templiers, Izd. Seuil, 1958. (protiv teze o ezoteričnosti); (umjetnost) L. Dailliez. La France des Templiers, Guide Marabout, br. 5, 1974, 192 str.

2) Neotemplar: član profanog društva ili inicijacijske organizacije koja se predstavlja (s pravom ili ne) kao preživjeli, obnovljeni ili prilagođeni nastavak Reda Hrama.　

Npr. Red Krista u Portugalu 1317. g, Red Hrama Istoka (OTO) u Njemačkoj, 1905, s Th. Reussom, Red Hrama u t Francuskoj 1808. g. s Fabre-Palapratom. 3) Masonski čin (od 1760. g).

B. P. Naudon, Les origines religieuses et corporatives de la Franc-Maconne-rie. L'influence des Templiers, izd. Darvy-Livres, 1953.

TEMURIJA, TEMURA

Et: hebr. temurak (u Kabali).

Biblijski i kabalistički postupak, dio metode kombiniranja slova. Sastoji se u tome da se svako slovo u riječi ili u skupini riječi zamijeni nekim drugim slovom, u skladu sa sustavom zamjene (npr. u atbash-sustavu posljednje slovo hebrejskog alfabeta -tav-stavlja se umjesto pretposljednjeg -šin- i tako redom; na taj način, Bavel, Babilon daje Šešak, (cf. Jr, 25, 26; 51,41).

B. I. A. de Goulianov, Quelques mots sur la Cabale des Rabbins, Pariš, 1827.