TAI CHI CHUAN, DREVNA KINESKA VJEŠTINA ČIJIM PRAKTICIRANJEM SE ODRŽAVA PSIHOFIZIČKA RAVNOTEŽA
STARA TAOISTIČKA METODA OPUŠTANJA
U rekreativnom Tai Chiju borilački aspekt se zanemaruje, a glavni cilj je opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem postići ravnotežu Yin i Yang energija, odnosno ostvariti sklad tijela i uma
Karmen BOSNIĆ
Tijekom osnovnog tečaja vježba se ispravno izvođenje svih pokretaKroz ljudsko tijelo prolaze razne vibracije, odnosno energije iz zemlje i svemira, a koje, ukoliko dođu u stanje neravnoteže mogu naškoditi zdravlju. Izbacivanju tijela iz takta uveliko doprinosi stil života, primjerice način prehrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, a da ta dva faktora mogu znatno doprinijeti razvoju zdravstvenih poremećaja poznato je već tisućljećima.
O korisnosti umjerene tjelovježbe pisalo se prije skoro pet tisuća godina u drevnoj Kini, za vladavine Žutog cara Huang Dija. U tim se zapisima spominje posebna vrsta gimnastike za disanje čijim vježbanjem se povećava duhovna i fizička energija, održava snaga i vitalnost ili se, ukoliko je narušena, ponovno uspostavlja psihofizička ravnoteža.
»Kineska gimnastika« nalik polaganom plesu zove se Tai Chi Chuan, a zapravo je riječ o borilačkoj vještini kojom je potrebno uz što manje napora neutralizirati protivnikov napad. Međutim, u rekreativnom Tai Chiju, taj se borilački aspekt zanemaruje. Na prvom mjestu je sklad tijela i uma, te je glavni cilj opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem izbalansirati Yin i Yang energije.
Boksanje sa sjenom
Tai Chi ili »boksanje sa sjenom«, stara je taoistička metoda opuštanja kroz pokret, cilj koje je oslobađanjem od napetosti uspostaviti prirodni tok vitalne energije u organizmu. Vježbe su ustvari splet harmoničnih i fluidnih pokreta koji se izvode u kombinaciji s abdominalnim disanjem. Najvažnije je energiju skupiti u točki abdomena zvanoj Tan Tien jer se tada njome može upravljati.
Tai Chi mogu vježbati svi, bez obzira na uzrast, a vježbe se mogu izvoditi čak i u stanu pod uvjetom da je vježbač neometan, no najbolje je Tai Chi prakticirati u prirodi, na svježem zraku. Postoji nekoliko stilova, a najstariji je Cheng koji je naziv dobio prema kineskoj obitelji koja se već dvadeset generacija bavi podučavanjem Tai Chija. Taj je stil kompliciran i težak za usavršavanje jer u njemu ima mnogo eksplozivnih pokreta i skokova, te nisu prikladni za rekreaciju. Yang Lu Chan je pojednostavio pokrete, te je tako nastao Yang stil prikladan za široku populaciju.
Početnici uče kraću formu koja traje od tri do pet minuta, ovisno o brzini izvođenja pokreta. Dulja Yangova forma traje od 15 do 20 minuta, s time da se u njoj ponavljaju neki elementi. Tijekom osnovnog tečaja koji traje tri mjeseca vježba se tehnički ispravno izvođenje svih pokreta. Na naprednom tečaju, tijekom šest mjeseci, svladavaju se i tehnike disanja, a za asistenta pri treningu potrebno je završiti visoki tečaj od devet mjeseci u koji su uključene i takozvane vježbe gurajućih dlanova, Nei Dan Chi Kung. Instruktor Tai Chija postaje se nakon dvanaest mjeseci, kad se usvoji kompletna forma i njezina primjena, te nakon određenog iskustva u radu s početnicima. Ipak, majstorom Tai Chi Chuana može se smatrati tek onaj tko poznaje medicinu, odnosno anatomiju ljudskog tijela, akupunkturu.
Tjelesna budnost i umijeće samoobrane
Povijest Tai Chija obavijena je brojnim legendama. Jedna od njih veli da su se redovnici, poznavatelji ove vještine, mogli obraniti od napadača ne prekidajući meditaciju. Premda apstraktna, ova priča otkriva pravu prirodu Tai Chija za koji se može reći da je više stanje tjelesne budnosti koje doprinosi umijeću samoobrane, nego vještina. Tijelo uči odgovarati bez predumišljaja ili plana, premda vrlo točno i svrsishodno. Povećava se osjetljivost na vlastite energetske promjene i tada se tijelo može upotrijebiti za neposredno proučavanje Chija.
Prema nekim legendama, Tai Chi je oduvijek bio i postojao, a neki zasluge za otkriće te tehnike pripisuju taoističkom svećeniku Čang San Fengu čiji dan rođenja, 9. travnja, obilježavaju uz druženje i vježbanje. Feng je rođen 1247. godine, živio je na svetoj planini Wudang, a legenda kaže da je doživio više od dvije stotine godina.
»Strujnim udarom« po napadaču
Kineski znanstvenici utvrdili su da su vježbači prilikom izvođenja Tai Chija u nekoj vrsti meditacije i da se pažnja uma usredotočuje uglavnom na zbivanja unutar tijela. Instrumenti su pokazali pojačano elektromagnetsko polje oko praktikanata. Također je dokazano da iskusni majstori Tai Chi Chuana mogu u samo jednoj točki tijela koncentrirati ogromnu snagu koja će, ako se koristi u svrhu samoobrane, na napadača djelovati poput udara struje.
editaciju, masažu, ljekovite biljne pripravke, zdravu prehranu i taoizam kao nauku na kojoj se bazira cjelokupni sistem vježbanja Nei Chi Kunga.
Pravilno disanje
Prije početka vježbanja potrebno je opustiti se, stvoriti osjećaj da se poput lutke visi na koncu što je važno za pravilno držanje tijela. Izuzetno je važno da se disanje izvodi iz dijafragme jer energija, Chi, koja podržava životne funkcije ulazi u tijelo udahom. Kad je protok energije kroz četrnaest meridijana u tijelu normalan, čovjek je zdrav, a bolest je pokazatelj da je slobodan tijek energije kroz tijelo prekinut.
Da bi se osjetile brojne blagodati Tai Chija dovoljno je vježbati dva, tri puta tjedno. Nakon nekog vremena dolazi do poboljšanja u oboljelih od bolesti kardiovaskularnog sustava, središnjeg živčanog sustava, artritisa, slabokrvnosti, a vježbe osobito povoljno djeluju na organe trbušne šupljine. Vježbanjem se masiraju jetra, bubrezi, želudac, a budući da u treningu sudjeluje i um koji utječe na pokretanje tijela, postiže se gracioznost pokreta i pojačava opuštenost do koje dolazi već i samim abdominalnim disanjem koje čovjeka čini staloženijim i sabranijim. Djeca dišu na taj način, no s vremenom ga zaboravljavaju i stječu nezdravu naviku površnog plućnog disanja. Tai Chi povoljno djeluje na koncentraciju, snagu i mirnoću, jača unutarnju snagu, mišiće, živčani sustav, otklanja stres i napetost, probleme s cirkulacijom, a općenito budi sposobnost samoiscjeljenja. Energija osoba koje se godinama bave vježbanjem Tai Chija toliko je snažna da njezino ugodno strujanje i opuštajući učinak mogu osjetiti i oni koji su u njihovoj blizini.
STARA TAOISTIČKA METODA OPUŠTANJA
U rekreativnom Tai Chiju borilački aspekt se zanemaruje, a glavni cilj je opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem postići ravnotežu Yin i Yang energija, odnosno ostvariti sklad tijela i uma
Karmen BOSNIĆ
Tijekom osnovnog tečaja vježba se ispravno izvođenje svih pokretaKroz ljudsko tijelo prolaze razne vibracije, odnosno energije iz zemlje i svemira, a koje, ukoliko dođu u stanje neravnoteže mogu naškoditi zdravlju. Izbacivanju tijela iz takta uveliko doprinosi stil života, primjerice način prehrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, a da ta dva faktora mogu znatno doprinijeti razvoju zdravstvenih poremećaja poznato je već tisućljećima.
O korisnosti umjerene tjelovježbe pisalo se prije skoro pet tisuća godina u drevnoj Kini, za vladavine Žutog cara Huang Dija. U tim se zapisima spominje posebna vrsta gimnastike za disanje čijim vježbanjem se povećava duhovna i fizička energija, održava snaga i vitalnost ili se, ukoliko je narušena, ponovno uspostavlja psihofizička ravnoteža.
»Kineska gimnastika« nalik polaganom plesu zove se Tai Chi Chuan, a zapravo je riječ o borilačkoj vještini kojom je potrebno uz što manje napora neutralizirati protivnikov napad. Međutim, u rekreativnom Tai Chiju, taj se borilački aspekt zanemaruje. Na prvom mjestu je sklad tijela i uma, te je glavni cilj opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem izbalansirati Yin i Yang energije.
Boksanje sa sjenom
Tai Chi ili »boksanje sa sjenom«, stara je taoistička metoda opuštanja kroz pokret, cilj koje je oslobađanjem od napetosti uspostaviti prirodni tok vitalne energije u organizmu. Vježbe su ustvari splet harmoničnih i fluidnih pokreta koji se izvode u kombinaciji s abdominalnim disanjem. Najvažnije je energiju skupiti u točki abdomena zvanoj Tan Tien jer se tada njome može upravljati.
Tai Chi mogu vježbati svi, bez obzira na uzrast, a vježbe se mogu izvoditi čak i u stanu pod uvjetom da je vježbač neometan, no najbolje je Tai Chi prakticirati u prirodi, na svježem zraku. Postoji nekoliko stilova, a najstariji je Cheng koji je naziv dobio prema kineskoj obitelji koja se već dvadeset generacija bavi podučavanjem Tai Chija. Taj je stil kompliciran i težak za usavršavanje jer u njemu ima mnogo eksplozivnih pokreta i skokova, te nisu prikladni za rekreaciju. Yang Lu Chan je pojednostavio pokrete, te je tako nastao Yang stil prikladan za široku populaciju.
Početnici uče kraću formu koja traje od tri do pet minuta, ovisno o brzini izvođenja pokreta. Dulja Yangova forma traje od 15 do 20 minuta, s time da se u njoj ponavljaju neki elementi. Tijekom osnovnog tečaja koji traje tri mjeseca vježba se tehnički ispravno izvođenje svih pokreta. Na naprednom tečaju, tijekom šest mjeseci, svladavaju se i tehnike disanja, a za asistenta pri treningu potrebno je završiti visoki tečaj od devet mjeseci u koji su uključene i takozvane vježbe gurajućih dlanova, Nei Dan Chi Kung. Instruktor Tai Chija postaje se nakon dvanaest mjeseci, kad se usvoji kompletna forma i njezina primjena, te nakon određenog iskustva u radu s početnicima. Ipak, majstorom Tai Chi Chuana može se smatrati tek onaj tko poznaje medicinu, odnosno anatomiju ljudskog tijela, akupunkturu.
Tjelesna budnost i umijeće samoobrane
Povijest Tai Chija obavijena je brojnim legendama. Jedna od njih veli da su se redovnici, poznavatelji ove vještine, mogli obraniti od napadača ne prekidajući meditaciju. Premda apstraktna, ova priča otkriva pravu prirodu Tai Chija za koji se može reći da je više stanje tjelesne budnosti koje doprinosi umijeću samoobrane, nego vještina. Tijelo uči odgovarati bez predumišljaja ili plana, premda vrlo točno i svrsishodno. Povećava se osjetljivost na vlastite energetske promjene i tada se tijelo može upotrijebiti za neposredno proučavanje Chija.
Prema nekim legendama, Tai Chi je oduvijek bio i postojao, a neki zasluge za otkriće te tehnike pripisuju taoističkom svećeniku Čang San Fengu čiji dan rođenja, 9. travnja, obilježavaju uz druženje i vježbanje. Feng je rođen 1247. godine, živio je na svetoj planini Wudang, a legenda kaže da je doživio više od dvije stotine godina.
»Strujnim udarom« po napadaču
Kineski znanstvenici utvrdili su da su vježbači prilikom izvođenja Tai Chija u nekoj vrsti meditacije i da se pažnja uma usredotočuje uglavnom na zbivanja unutar tijela. Instrumenti su pokazali pojačano elektromagnetsko polje oko praktikanata. Također je dokazano da iskusni majstori Tai Chi Chuana mogu u samo jednoj točki tijela koncentrirati ogromnu snagu koja će, ako se koristi u svrhu samoobrane, na napadača djelovati poput udara struje.
editaciju, masažu, ljekovite biljne pripravke, zdravu prehranu i taoizam kao nauku na kojoj se bazira cjelokupni sistem vježbanja Nei Chi Kunga.
Pravilno disanje
Prije početka vježbanja potrebno je opustiti se, stvoriti osjećaj da se poput lutke visi na koncu što je važno za pravilno držanje tijela. Izuzetno je važno da se disanje izvodi iz dijafragme jer energija, Chi, koja podržava životne funkcije ulazi u tijelo udahom. Kad je protok energije kroz četrnaest meridijana u tijelu normalan, čovjek je zdrav, a bolest je pokazatelj da je slobodan tijek energije kroz tijelo prekinut.
Da bi se osjetile brojne blagodati Tai Chija dovoljno je vježbati dva, tri puta tjedno. Nakon nekog vremena dolazi do poboljšanja u oboljelih od bolesti kardiovaskularnog sustava, središnjeg živčanog sustava, artritisa, slabokrvnosti, a vježbe osobito povoljno djeluju na organe trbušne šupljine. Vježbanjem se masiraju jetra, bubrezi, želudac, a budući da u treningu sudjeluje i um koji utječe na pokretanje tijela, postiže se gracioznost pokreta i pojačava opuštenost do koje dolazi već i samim abdominalnim disanjem koje čovjeka čini staloženijim i sabranijim. Djeca dišu na taj način, no s vremenom ga zaboravljavaju i stječu nezdravu naviku površnog plućnog disanja. Tai Chi povoljno djeluje na koncentraciju, snagu i mirnoću, jača unutarnju snagu, mišiće, živčani sustav, otklanja stres i napetost, probleme s cirkulacijom, a općenito budi sposobnost samoiscjeljenja. Energija osoba koje se godinama bave vježbanjem Tai Chija toliko je snažna da njezino ugodno strujanje i opuštajući učinak mogu osjetiti i oni koji su u njihovoj blizini.
-------------
To moram naglasiti da član sam Tai Chi Rijeka
http://www.taichirijeka.hr/
Pozdrav prijatelju, učitelju i treneru Namiku Dizdareviću a tako ostalima u klubu. :-)))))))))))))
-------------
lp, boro
http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/
lp, boro
http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/
bglavac
irida
edin.kecanovic
