Obilježavanje Svjetskog dana prevencije samoubojstava započelo je 2003. godine. Svrha ove inicijative je širenje znanja o problemu samoubojstava, podržavanje istraživanja, prosljeđivanje informacija, smanjenje stigme te poticanje na spoznaju da se samoubojstvo može spriječiti.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da više od 800 tisuća ljudi godišnje u svijetu počini samoubojstvo, odnosno svakih 40 sekundi jedna osoba izgubi život zbog samoubojstva. Samoubojstva čine više od polovine nasilnih smrti u svijetu, više nego sve smrti zbog ratova i ubojstava. Iako su samoubojstva jedan od vodećih uzroka smrti osoba u dobi od 15-34 godine, većina samoubojstava registrira se u dobi iznad 60 godina. više nego u svim ratovima koji se vode, više nego u svim nesrećama i ubojstvima koja se dogode tijekom jedne godine u svijetu. Svaka pojedinačna smrt samoubojice krije njegovu priču i razloge zbog kojih je ta osoba vrijednost svog života dovela u pitanje.

Ove se godine Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava pod sloganom „Poveži se. Komuniciraj. Brini.“ Ove riječi simboliziraju srž prevencije samoubojstava. Povezivanje s osobama koje su pogođene samoubojstvom bliske osobe ili s osobama koje imaju iskustvo suicidalnog ponašanja ključno je u prevenciji samoubojstava. Budite uz osobu koja se otuđila od okoline i usmjerite je na podršku koja joj je potrebna. Osnaživanje ljudi kako bi mogli učinkovito pristupiti i komunicirati s osobama koje pokazuju rizik od samoubojstva ima važnu ulogu u prevenciji.  

Otvoreno govorite o samoubojstvu kako biste razbili mitove koji ga okružuju. Oprezno prikažite temu samoubojstava i budite oprezni s porukama koje šaljete.

Prevenciju samoubojstava potrebno je staviti na listu prioriteta. Društvo ima ključnu ulogu u brizi za vulnerabilne skupine i osobe u rizičnoj skupini za samoubojstvo. Svi se zajedno trebamo više potruditi i odvojiti vrijeme za brigu o sebi samima i o osobama iz naše okoline.

 

Svaki od tih pojedinaca je dio zajednice. Neki su dobro povezani sa zajednicom i imaju mrežu obitelji, prijatelja i suradnika ili školskih kolega. Drugi mogu biti manje povezani, a neki  pojedinci mogu biti vrlo izolirani. Bez obzira na okolnosti, zajednice imaju važnu ulogu u pružanju podrške onima koji su ranjivi.

Ne postoji lagan i jednostavan  način na koji se može govoriti o ovoj teškoj i zahtjevnoj temi. Šutnja je nekad težak i često pogrešan izbor!

Dr. Mirjana Gašparić Sikavica, voditeljica Odjela psihijatrije u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, suicid definira kao poguban čin uzrokovan samopovredom i svjesnom namjerom za samouništenjem. Dodaje kako suicidalno ponašanje obuhvaća čitav spektar ponašanja, a suicidalne osobe mogu patiti od neke psihičke bolesti, ali i ne moraju biti nužno psihički bolesne. One uglavnom daju mnogo znakova o svojim namjerama.

– Kod mladih se može, na primjer, uočiti nagla promjena ponašanja kao što je povlačenje u sebe, izolacija od drugih ljudi, gubitak interesa za aktivnosti koje inače voli, provlačenje teme smrti kroz razgovor, zanemarivanje osobne higijene, izlaganje rizičnim ponašanjima. Suicidalne osobe znaju govoriti da su loše, da smetaju svojoj okolini, da će se uskoro sve riješiti i da više neće biti nikome na teret – objašnjava dr. Gašparić Sikavica.

Ističe kako je poznato da se suicidi događaju kod oboljelih od shizofrenije (5-10 posto oboljelih počini suicid), poremećaja raspoloženja (oko 6 posto), kod alkoholne ovisnosti (oko 7 posto), no postoje brojni rizični čimbenici koji mogu doprinijeti suicidu. To su, kaže, prethodni suicidalni pokušaji, zlouporaba sredstava ovisnosti, muški spol, osjećaj beznađa, uvid koji utječe na strah od socijalnog i kognitivnog propadanja zbog bolesti, nedavni otpust iz bolnice bez adekvatnog terapijskog plana, bijela rasa, visoka razina premorbidnog funkcioniranja, nepovoljne životne okolnosti.

S osobom koja ima problem najvažnija je, tvrdi dr. Gašparić Sikavica, iskrena komunikacija.

– Osobu uvijek treba shvatiti ozbiljno. Nikako ju ne treba optužiti da samo privlači pažnju ili da njezini problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se ubila – istaknula je.

Napomenula je kako je važno slušati osobu o tome kako se osjeća, čime su joj zaokupljene misli i s kojim se problemima nosi, a ako joj je nelagodno pričati o tome, treba ju ohrabriti da razgovara s vama ili nekom osobom od povjerenja.

Kada postoji sumnja da je osoba suicidalna, dr. Gašparić Sikavica ističe da je nužno potražiti pomoć stručnjaka, liječnika primarne zdravstvene zaštite ili hitne službe koji će procijeniti i uključiti i psihijatrijsku pomoć.

– Potrebno je razgovarati s nekim svaki dan, ako je moguće licem u lice, napraviti sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom koji može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se može obratiti za pomoć, kao što su članovi obitelji, liječnik, telefonske linije za pomoć i slično. Također treba napraviti pisani raspored aktivnosti za svaki dan poput odlaska u prirodu jer djeluje opuštajuće, doprinosi tjelesnom i psihičkom zdravlju. Dobro je vježbati, pronaći vrijeme za aktivnosti koje vas vesele, zapamtiti svoje osobne ciljeve, ne prekidati stručnu podršku, ne biti sam, ne konzumirati alkohol i drogu koji mogu pogoršati depresivno stanje, povećati impulzivnost te umanjiti sposobnost rješavanja problema – kaže koprivnička psihijatrica.

Dodaje kako je samoubojstvo trajno “rješenje” za problem koji je samo privremen te zaključuje da je potrebno dati dovoljno vremena kako bi došlo do promjena i kako bi se bol smanjila i problem riješio.

Izvršena samoubojstva jedan su od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj. Kroz godine bilježe se oscilacije u broju izvršenih samoubojstava, no od 1999. godine prisutan je trend pada. S obzirom na spol, u 2019. omjer samoubojstava muškaraca i žena kretao se u rasponu od 2,2 do 3,7:1. Posebno je alarmantan podatak da je u 2018. pokušaj samoubojstava djece do 14 godina porastao za čak 200 posto.

Nažalost, Hrvatska nema besplatnu telefonsku linije na kojoj osoba u krizi može dobiti psihološku pomoć, kao ni nacionalnu strategiju za prevenciju suicida.