"DUZNOST CINI STO MORA, SVIJEST STO TREBA – LJUBAV I JEDNO I DRUGO".  

Vukasovic

Dragi prijatelji,

KO ISTINU GUDI, GUDALOM GA PO PRSTIMA BIJU kaze stara narodna mudrost. Kad samo pomislim koliko li je grubih udaraca zbog istine do koje joj je u zivotu stalo, u SVILU docekala i  SVILA nasa Vesna Krmpotic, nije ni cudo da ju je Bog darivao pjesmom kao sto je ova iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje. Prva asocijacija kada je rijec o svili je NJEZNOST tkiva, a odmah potom vec cuveno STRPLJENJE kao umijece zivotnog tkanja. I Vukasoviceva sentenca zavrijedjuje svileno ruho:

95. SVILU SVILIM

        Svilu svilim da bih svila

        tvrda brda u svoja njedra;

        svilim da bih presvilila

        dodir tmore, mraza, mrza,

        ubod trna, udar trena,

        umor jedra.

        Svilu svilim da bih svila

        sve nesvitno, sve nesvilno -

        sablju, zbilju, vrijeme, zelju.

        Svilim da bih umilila

        caricu zemlju, sviloprelju,

        caru neba.

"Bijela kula", knjiga 86. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa