Sveti Teodozije
Sveti Teodozije (Theodosius) iz Kapadocije ili Teodozije Veliki, monah i opat, osnivač cenobitskog (samostanskog) načina monaškog života, rodio se 423. u Mogarissosu ili Garissosu, selu u Kapadociji (Mala Azija, danas Turska). Sin Proherezija i Eulogije, potječe iz pobožne obitelji, a školovao se od ranog djetinjstva i postao lektor. Slijedeći Abrahamov primjer ostavio je dom u potrazi za Isusom Kristom. U Antiohiji je susreo svetog Šimuna Stilita koji je u Teodoziju prepoznao budućeg sveca i duhovnog predvodnika, blagoslovio ga i dao mu niz korisnih savjeta. Putovao je u Jeruzalem gdje je ostvario blisku suradnju s glasovitim opatom, svetim Longinom. Bio je neko vrijeme poglavar Crkve u Betlehemu. Živio je pokornički kao pustinjak u Judejskoj pustinji i nastanio se u jednoj spilji na vrhu brda. Prema predaji, u toj spilji su boravila i tri mudraca s istoka, na povratku iz Betlehema. Tamo ih je posjetio anđeo i naredio im da se vrate svojim kućama drugim putem. Teodozije je s vremenom uvidio prednost zajedničkog redovničkog života. Osnovao je 476. glasoviti samostan svetog Teodozija u Cathismusu (danas palestinsko naselje Al-Ubeidiya), 6 kilometara istočno od Betlehema. U tom samostanu boravilo je mnoštvo monaha različitih narodnosti i jezika (Grci, Armenci, Perzijanci, Arapi i drugi), a Teodozije je bio njihov poglavar. Svi su oni odlično surađivali i zajednički molili, a imali su i svoje vlastite crkve. Teodozije je uz samostan sagradio bolnicu i dom za stare i nemoćne. Bio je prijatelj i suradnik svetog Sabe.
Uživao je veliki ugled pa ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica u Palestini. Pripisuju mu se mnoga čuda i ozdravljenja pa stoga i jedan od zaštitnika bolesnika od raka. Borio se protiv krivovjerja, pored ostalog eutihijanizma i monofizitizma. Bizantski car Anastazije I, pristaša krivovjerja, pokušao je podmititi Teodozija velikom svotom novca, ako se prikloni njegovoj vjeri. Teodozije je razdijelio novac siromasima i nastavio s borbom protiv krivovjerja. Anastazije ga je 513. uklonio s položaja opata, ali ga je njegov nasljednik, car Justin I, ubrzo nakon Anastazijeve smrti (518) vratio na njegovo mjesto. Kad je ostario i teško obolio, posvetio se molitvama za svoju zajednicu. Preminuo je 529. u svojem samostanu u Cathismusu, u 106. godini života. Pokopan je u pećini u kojoj je živio kao pustinjak. To je mjesto postalo glasovito hodočasničko odredište, na kojem su se dogodila mnoga čuda.
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
Svetac dana – Sveti Higin
Danas slavimo svetoga Higina, osmoga papu po redu i drugog Grka na Petrovoj stolici. Vladao je od 136. ili 138. godine do 140. ili 142. Filozof, kulturan i častan čovjek, doselio je u Rim iz Atene. Poslije izbora za papu morao se suočiti s gnosticizmom, krivovjerjem koje je nastojalo spojiti kršćanstvo sa židovstvom i poganskom filozofijom i zastupalo dualizam, prema kojem je materija zlo, a duhovnost dobro. Znatno je pridonio uređenju crkvenih struktura i uveo crkvenu hijerarhiju, podjelu na veće i manje službe u Crkvi.
U veće službe, božanske, utemeljene po apostolima, svrstao je đakonat, prezbiterat (svećenstvo) i episkopat (biskupska služba), a u manje, koje je u Crkvu uveo baš on, ubrojio je vratare, lektore, egzorciste, akolite i subđakone. Zaslužan je i za uvođenje kumstva pri krštenju, a pripisuju mu i odredbu o čuvanju svetog ulja za sakrament krizme i posvete biskupa. Odredio je da sve crkve trebaju biti posvećene. Papa Higin umro je u Rimu 140. ili 142, po nekima kao mučenik. Pokopan je u Vatikanu, u blizini groba svetoga Petra.
irida
bglavac
