Sveti Kajo (Caius ili Gaius) I, 28. rimski papa, „naše gore list“, poznat i kao „Kajo Dalmatinac“ ili „Kajo Ilirac“, rođen je u Saloni (Solinu), u rimskoj provinciji Dalmaciji. Sin Gaiusa, po nekim izvorima bio je nećak rimskog cara Dioklecijana, žestokog progonitelja kršćana, koji je u Splitu imao svoju palaču. Deset dana poslije smrti pape Eutihijana izabran je 17. prosinca 283. novi papa Kajo. U vrijeme progona kršćana obavljao je bogoslužje u privatnim kućama. Donio je uredbu po kojoj ne može postati biskupom osoba koja nije prethodno obavljala određene crkvene službe. Podijelio je rimsku biskupiju na đakonska područja. Legenda govori da je krstio muževe i žene, koje su obratili sveti Tiburcije i sveti Kastul. U djelu „Mučeništvo svete Suzane“ iz VI. stoljeća spominje se kao stric mučenice Suzane. U djelu „Mučeništvo svetog Sebastijana“ govori se da je hrabrio jednog vojnika pred mučeničku smrt. U vrijeme njegovog pontifikata pojavio se krivovjerni maniheizam, koji je naučavao usporedno postojanje dvaju počela, vječnih i neovisnih, počela dobra (Bog) i zla (materija). To se krivovjerje ubrzano širilo iz Mezopotamije preko Sirije i Egipta na cijelo Sredozemlje, a Kajo je bio njegov žestoki protivnik.
Papa Kajo umro je po nekim izvorima mučeničkom smrću na današnji dan, 22. travnja 296, ali ne po nalogu svoga ujaka Dikolecijana, koji je s progonima kršćana počeo tek 303, nakon Kajine smrti. Prema vjerodostojnim podacima smatra se da ipak nije umro kao mučenik, već je mučenikom proglašen zbog patnji pretrpljenih za Krista Gospodina. Neko vrijeme se sakrivao u rimskim katakombama. Pokopan je na Kalistovom groblju u Rimu. Franjevačka dalmatinska provincija Presvetog Otkupitelja zvala se do 1743. provincija svetog Kaje. Sveti Kajo osobito se štuje u južnoj Hrvatskoj, a posvećena mu je župa i crkva u Solinu te kapela u Brelima (Nevistina Stina). Po njemu je nazvano i naselje Sveti Kajo u gradu Solinu, na obalama Kaštelanskog zaljeva, zapadno od gradskog središta, koje danas slavi svoj dan.