Kad govorimo o svecima Božjim, uzoritim, najvjernijim sljedbenicima Krista Gospodina, teško je i nezahvalno, gotovo nemoguće, a možda i neprilično, praviti nekakve rang-liste. Ipak, danas možemo kazati da slavimo jednog od najznačajnijih, a vjerojatno i najpopularnijeg kršćanskog sveca, čiji su sljedbenici (franjevci, klarise, trećoreci, konventualci, kapucini, franjevke) ostavili veličanstven, neizbrisiv trag i u hrvatskoj povijesti. To je sveti Franjo Asiški, vjerski reformator, legendarni propovjednik i osnivač franjevaca, koji se 1181. ili 1182. kao Giovanni Francesco di Bernardone rodio u Assisiju (Umbrija). Sin trgovca suknom i majke Francuskinje, kao mladić je vodio bezbrižan život i za rata protiv Perugie (1204) bio zarobljen. Teško bolestan, doživio je duhovnu preobrazbu, 1206. ostavio obitelj i imetak te kao prosjak počeo pomagati bolesnima, gubavcima i popravljati razrušene crkve u okolici Assisija. Propovijedao je apsolutno evanđeosko, sveto siromaštvo, poniznost, velikodušnost i okupio mnogo pristaša, svoje “pokorničke” braće. Na poziv pape Inocenta III. došao je u Rim, gdje je papa 1209. potvrdio novi, franjevački red (Red manje braće). Vodstvo reda prepustio je 1220. drugima, a 1221. sastavio njegova pravila. Putovao je kao propovjednik u Španjolsku, Palestinu i Egipat. Njegov život protkan je brojnim legendama (Bonaventurina “Legenda major”, “Fioretti”, “Dicta Egidii” i dr.) i fantastičnim, živopisnim detaljima (propovijed pticama, dobivanje svetih rana na brdu Alverni, putovanje među saracenske nevjernike). Ljubitelj narodnog duha, prvi talijanski pjesnik koji je stvarao na pučkom jeziku, pisao je pjesme u duhu provansalskih trubadura (poetski iznimno snažna i uvjerljiva “Pjesma bratu Suncu” ili “Pjesma stvorova”, 1225). Njegova sveobuhvatna ljubav prema čitavoj prirodi oslobodila je umjetnost od ukočenih formi. Putujući misionar, lirik, čudotvorac i vizionar unio je nove, pozitivne motive u kršćansku mistiku (stigmatizacije, evanđeoska djetinja vjera, božićne jaslice, ljubav prema životinjama). Njegova osebujna ličnost i vedra optimistička pojava unijela je neizmjerno svjetlo u srednjovjekovni mrak, a njegova sitna asketska figura postala motivom mnogih likovnih i književnih djela. Povukao se u intimni bratski krug kraj stare crkvice Porcijunkule, sve češće zapadao u zanosno-mistična raspoloženja i veselio se “sestrici smrti”. Preminuo je 3. listopada 1226. u Assisiju.

“Asiški siromašak” sasvim je sigurno jedna od najsnažnijih i najutentičnijih kršćanskih osobnosti. Svetim ga je već 1228. proglasio papa Grgur IX. Zaštitnik je životinja, društava za zaštitu životinja, ptica, zooloških vrtova, okoliša, ekologa i ekoloških društava, trgovaca, slijepih putnika, obitelji, čipkarica, mirotvoraca, švelja, goblenara, Italije, Colorada i mnogih krajeva, naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Kaptol, Gradište kod Županje, Lipik, Veliki Bukovec, Ogulin-samostan, Zavalje kod Bihaća, Rijeka-Pehlin, Kukuljanovo kod Bakra, Juršići kod Svetvinčenta, Rovinj-samostan, Vodnjan, Krk-samostan, Zadar-samostan, Zaton Obrovački kod Jasenica, Šibenik, Betina na Murteru, Pakovo selo kod Drniša, Split, Imotski, Crivac kod Muća, Metković, Zovik kod Brčkog, Žeravac kod Dervente, Srednja Slatina kod Bosanskog Šamca, Vrbanjci kod Kotor Varoša, Šikara kod Tuzle, Guča Gora kod Travnika, Sarajevo-Dobrinja, Rumboci u Rami, Mahovljani kod Laktaša, Bila kod Livna, Rašeljke kod Tomislavgrada, Bukovica kod Tomislavgrada, Čapljina, Posuški Gradac, Rasno kod Širokog Brijega, Prolog kod Ljubuškog, Senta).
Sretan imendan od srca čestitamo svim našim Franjama, Franima i Francikama!

Izvor: Župa sv.Nikole Jastrebarsko

https://put-istina-zivot.com/svetac-dana-sveti-franjo-asiski/