PROČITANO

1144

PUTA

Svetac dana - Sveti Feliks iz Nole

Vezani članci

Svetog Feliksa zazivaju u slučaju krivokletstva, kleveta, laži i lažnih svjedočenja, a zaštitnik je očiju, očnih bolesnika, domaćih životinja i mnogih naselja, župa i crkava. Sretan imendan želimo našim Feliksima i Srećkima!

Sveti Feliks iz Nole

Današnji sveti zaštitnik je Feliks iz Nole, talijanskog grada u blizini Napulja. Rodio se početkom III. stoljeća u Noli, kao stariji sin Hermiasa, umirovljenog vojnika iz Sirije. Nakon očeve smrti prodao je veći dio imovine i zaradu podijelio siromasima. Za svećenika ga je zaredio biskup, sveti Maksim iz Nole. Kad je Maksim pobjegao u planine, kako bi izbjegao progonu cara Decija, progonitelji su uhvatili, mučili i bičevali Feliksa. Prema legendi iz tamnice ga je oslobodio anđeo, kako bi mogao pomoći bolesnom i napuštenom biskupu. Feliks se zajedno s Maksimom sakrio u jednu ruševinu. Na ulazu u tu ruševinu pauk je na brzinu spleo mrežu pa su vojnici koji su tragali za kršćanima, odustali su od potrage.
Decijev progon završio je njegovom smrću, 251, pa su Feliks i Maksim mogli napustiti svoje skrovište. Nakon Maksimove smrti Feliks je djelovao kao svećenik, obrađivao svoju zemlju i naročitu brigu posvetio siromasima. Iako je oko 255. umro u Noli prirodnom smrću, zbog svega što je proživio i pretrpio za vjeru, smatra se mučenikom. Najviše vjerodostojnih podataka o svetom Feliksu dugujemo Paulinu iz Nole (oko 354-431), svetom biskupu. On se kao vratar crkve posvećene svetom Feliksu na licu mjesta mogao uvjeriti o njegovim čudesima i štovanju koje su mu iskazivali brojni hodočasnici. Svetog Feliksa zazivaju u slučaju krivokletstva, kleveta, laži i lažnih svjedočenja, a zaštitnik je očiju, očnih bolesnika, domaćih životinja i mnogih naselja, župa i crkava. Sretan imendan želimo našim Feliksima i Srećkima!

Slika: Sveti Feliks iz Nole

Svetac dana - Blaženi Odorik iz Pordenonea

Blaženi Odorik iz Pordenonea

Blaženi Odorik iz Pordenonea (Odorico da Pordenone), talijanski franjevac, svećenik i misionar češkog podrijetla, prozvan i „apostolom Kineza“, rođen je između 1280. i 1285. u Villanovi kod Pordenonea (Furlanija) kao Odorico Mattiussi (Mattiuzzi). Pridružio se oko 1300. franjevcima i stupio u samostan svetog Franje u Udinama. Neko vrijeme živio je kao pustinjak. Kao svećenik velikim je žarom i ustrajnošću slijedio put svojeg učitelja, Krista Gospodina. Glasoviti propovjednik u okolici Udina, privlačio je mnoštva vjernika na svojim obilascima tamošnjih gradova i sela. Postao je misionar i pješice se iz Padove 1316. uputio preko Male Azije na Bliski i Daleki istok. Boravio je neko vrijeme među Tatarima, posjetio Armeniju, Perziju, Indiju, Cejlon, Sumatru, Javu, Borneo, proputovao od 1322. do 1328. Kinu i stigao sve do kineske prijestolnice Pekinga. Tamo je boravio tri godine, zatim se kao prvi Europljanin uputio u Tibet i Lhasu. Proslavio se svojim čudesnim djelima diljem Azije.

Vratio se krajem 1329. u Europu i izvijestio papu u Avignonu o mogućnostima misionarskog djelovanja na Dalekom istoku. Njegovi zapisi s putovanja zabilježeni su u franjevačkom samostanu svetog Antuna u Padovi. Po Odoricovom diktatu, a na zahtjev franjevačkog poglavara Guidotta, zabilježio ih je na latinskom jeziku fratar Guglielmo di Solagna. Ubrzo su prevedeni na francuski i talijanski jezik. Ti zapisi služili su kao priručnik ondašnjim geografima te kao izvor izmišljenih putopisa (Sir John Mandeville). Odorico je prvi Europljanin nakon Marca Pola koji spominje neka nova zemljopisna područja, dotad nepoznate daleke krajeve i domorodačke običaje. Preminuo je u svojem zavičaju, u Udinama, na današnji dan, 14. siječnja 1331. Pripisuju mu se mnoga čuda, za života i nakon smrti. Blaženim ga je proglasio 1755. papa Pio VI. Naročito ga štuju u njegovoj rodnoj Furlaniji, a grad Pordenone podigao mu je 1881. veličanstveni spomenik.