Danas slavimo blagdan Gospe od Karmela. Brdo Karmel u Palestini proteže se uz obalu Sredozemnog mora iznad lučkog grada Haife. Njegovi vrhunci od davnina su privlačili okolne stanovnike i putnike namjernike. U VI. stoljeću prije Krista na vrh Karmela popeo se filozof i matematičar Pitagora da bude bliže onome koji misli na više stvari. Polovicom I. stoljeća rimski car Vespazijan tamo je prinosio žrtve bogovima za uspjeh ratnih pohoda. Povjesničari Tacit i Svetonije također spominju svetište na Karmelu. Ipak, Karmel je najpoznatiji po starozavjetnom proroku Iliji koji je uz “Ilijino vrelo”, u samoći pećine koja je sačuvana do danas, provodio samotnjački život u molitvi i strogoj pokori, daleko od svakodnevne buke i vreve rodnog grada Tišbe, smještenog u plodnoj dolini rijeke Jordana. Lik proroka Ilije i brdo Karmel bili su izazov i prvim kršćanima koji su od samih početaka prisutni u mjestima oko Karmela, a oko godine 500. i na njegovom vrhu. Početkom XIII. stoljeća na tom je mjestu živjelo pustinjačkim životom nekoliko križara po uputama jeruzalemskog patrijarha svetog Alberta. Tada je zapravo utemeljen karmelićanski red, a obnovili su ga u XVI. stoljeću sveta Terezija Avilska i sveti Ivan od Križa.
Prema predaji, svetom Simonu Stocku, karmelićanskom poglavaru iz XIII. stoljeća, ukazala se Majka Božja koja mu je preporučila da nosi škapular kao trajan znak Božje nazočnosti i odanosti Kristu Isusu pa će na taj način biti očuvan od nagle i nepripravne smrti. Škapular je komad gornje odjeće što je nose mnogi redovnici a najpoznatiji je karmelski škapular, koji nose kao zalog posebne Marijine zaštite karmelićani i karmelićanke, ali i mnogi vjernici. Tumači Svetoga pisma misle da je Karmel slika nazočnosti pravoga Boga, slika ljupkosti i plodnosti njegove milosti, dakle slika Djevice Marije, osobe koja je sva pripadala Bogu. Stoga vjerni puk voli pobožnost prema Karmelskoj Gospi i rado nosi njezin škapular. Članovi karmelićanskog reda sami sebe nazivaju braćom i sestrama naše Gospe od gore Karmela i kao osobitu karizmu njeguju povezanost kontemplativne molitve i akcije. Karmelićani danas uspješno djeluju diljem kugle zemaljske i u hrvatskim krajevima. Muški karmelićanski samostani nalaze se u Somboru, Zagrebu-Remete, Splitu, Krku i Zidinama na Buškom jezeru, ženski karmelićanski samostani u Brezovici, Kloštar Ivaniću, Đakovačkoj Breznici, Mariji Bistrici i Sarajevu, a samostan karmelićanki Božanskog Srca Isusovog u Hrvatskom Leskovcu.
Blagdan Gospe Karmelske odobrio je 1726. papa Benedikt XIII. U zbornoj molitvi ovog dragog marijanskog spomendana istaknut je zagovor Blažene Djevice pod čijim okriljem želimo stići do vrhunca, a to je Krist Gospodin. Nadahnuće molitvi je uspon na brdo Karmel, simboličko obilježje karmelićanske duhovnosti pod vodstvom svetog Ivana od Križa. Gospi Karmelskoj posvećena su mnoga naselja, župe, crkve, samostani i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Jastrebarsko-samostan, Zagreb-Remete, Karlovac, Kuterevo kod Otočca, Smiljan kod Gospića, Moravička Sela kod Broda Moravica, Krasica kod Bakra, Ledenice kod Novog Vinodolskog, Rijeka-Donja Drenova, Krk, Cres, Fažana, Vodnjan, Barban, Bačva kod Višnjana, Funtana, Turanj kod Svetog Filipa i Jakova, Savar na Dugom otoku, Pirovac, Sapina Doca kod Rogoznice, Vodice-Okit, Trogir, Split, Runović, Zagvozd, Omiš, Kaštel Štafilić, Brela, Bogomolje kod Sućuraja na Hvaru, Bol na Braču, Nerežišća na Braču, Selca na Braču, Milna na Braču, Orebić, Poplat kod Vele Luke, Pločice u Konavlima, Bagalović kod Kule Norinske, Rose u Boki Kotorskoj, Brezici kod Dervente).
SVETIŠTE MAJKE BOŽJE ŠKAPULARSKE U JASTREBARSKOM
Samostanska crkva Majke Božje u Jastrebarskom sagrađena je već u 16. stoljeću, a obnovio ju je 1601. hrvatski ban i proslavljeni pobjednik bitke kod Siska, grof Tomo Erdödy. Već 1719. osnovali su jastrebarski franjevci bratovštinu Majke Božje Škapularske. Ta je bratovština tako uspješno djelovala da je njezinim nastojanjem godine 1734. podignuta u crkvi s lijeve strane pobočna kapela Majke Božje Škapularske s istoimenim oltarom i grobnicom za članove bratovštine.
Mala kapela centralni je tip građevine, zrelobarokno rješenje, dok je glavnina franjevačkog sklopa po stilskim karakteristikama ranobarokna arhitektura. To se opaža i u finim detaljima, klesarskim radovima stvorenim pod utiskom renesansnih uzoraka. Za razliku od ostalog dijela crkve kapela Majke Božje Škapularske nešto je viša i vrlo prozračna.
Oltar Škapularske Gospe u toj lijevoj pobočnoj kapeli postavljen je oko 1755. Visoki donji, okomiti dio oltara ukrašavaju sa svake strane po tri stupa a na snažnim, mnogostruko slomljenom gredama nose atiku, gdje među oblacima stoluje Bog Otac. Kod oltarnih krila nalazimo rešetke kombinirane s ornamentima i školjkama. Posebnu pažnju privlače i barokni kipovi atike (gornjeg dijela oltara) te sveti Joakim i Ana, smješteni do središnje niše. Umjetnički su naročito vrijedni kipovi svetog Mirka (desno) i svete Barbare (lijevo) između vanjskog para stupova, a po svemu sudeći oni su djelo nekog istaknutog predstavnika istočnoalpskog baroknog kiparstva.
Odjeća Gospe Škapularske napravljena je po uzoru na način odijevanja ženskog svijeta u jaskanskom kraju. Gospa na glavi ima zlatnu krunu, u lijevoj ruci drži žezlo a u desnoj maloga Isusa. Isus u lijevoj ruci drži zemaljsku kuglu a u desnoj škapular.
Početkom 18. stoljeća uvedeno je i škapularsko proštenje, glavno i svakako najomiljenije proštenje u našem gradu, koje se redovito obavlja u mjesecu srpnju, prve nedjelje nakon blagdana Majke Božje Karmelske. Majci Božjoj Jaskanskoj dolaze dakle već gotovo tri stoljeća u pohode rijeke hodočasnika ne samo iz jaskanskog kraja već iz svih krajeva Lijepe naše i inozemstva. Među velikim štovateljima i redovitim posjetiteljima jaskanske Gospe Škapularske bili su i kardinali, sinovi našeg kraja, blaženi Alojzije Stepinac i Sluga Božji Franjo Kuharić. U teškim danima komunizma škapularska proštenja bila su ponekad i zabranjivana, ali nadživjela su sve teškoće i probleme.
Prerasla su sasvim sigurno u dragu i nezamjenjivu tradiciju, koja daje poseban pečat životu našeg grada u mjesecu srpnju i svojim sadržajima privlači brojne vjernike i sve ljude dobre volje.
Izvor: Mrežna stranica Župe svetog Nikole biskupa – Jastrebarsko
bglavac
edin.kecanovic
