Prije svega idemo definirati što se podrazumijeva pod pojmom mobbing. Mobbing je psihološki teror koji uključuje nasilnu i neetičku komunikaciju koja je usmjerena od strane jednog ili više individualaca najčešće prema jednoj osobi, koja se pritom nalazi u bespomoćnoj poziciji. Usmjeren je na isključivanje, kažnjavanje i ponižavanje određene osobe.
Mobbing često uključuje upotrebu zlostavljajućih i terorizirajučih ponašanje. Najčešća ponašanja koja mobbing uključuje su neprimjerene šale, ogovaranja, optuživanja, emocionalno zlostavljanje i javno diskreditiranje. Do traumatizirane pozicije, pojedinca dovodi kontinuirano i metodičko korištenje taktika koje zlostavljanom ostavljaju dojam da se mobbing pojavljuje ali bez konkretnih dokaza.
Ovakvi postupci od strane određenih pojedinaca događaju se na učestaloj osnovi, prema statističkim podacima najmanje jedanput tjedno. Gledano dugoročno, ovakvi beskrupulozni postupci dovode napadnutu osobu u zabrinjavajuće mentalno, psihosomatsko i društveno stanje. U knjizi "Mobbing: emocionalno zlostavljanje na američkom radnom mjestu", autor tvrdi da se mobbing najčešće pojavljuje u radnom okruženju koje ima slabo organiziranu proizvodnju i/ili radne metode i neadekvatan managament, te da su žrtve mobbinga najčešće pojedinci koji izražavaju svoju inteligenciju, kompetentnost, kreativnost, integritet i ostvarenja.
Osobe koje mogu biti izložene mobbingu ne podliježu nekom posebnom kriteriju. To mogu biti pojedinci svih dobnih skupina, rasa, religija, spola ili pozicija u organizaciji. Međutim, sugerira se da posebno kreativni pojedinci mogu u najvećoj mjeri biti izloženi mobbingu zbog toga što promoviraju nove ideje koje mogu drugima predstavljati izazov. Mobbing može početi zbog ljubomore na superiorniju kompetentnost koju ima buduća žrtva mobbinga, zbog zavisti na žrtvine socijalne vještine ili zbog zavisti na pozitivan stav žrtve koji privlaći ostale poslovne kolege. Mobbing napadaču daje zadovoljstvo, užitak i uzbuđenje.
Profil osobe koje je sklona zlostavljanju na poslu teško je konkretizirati, no on izgleda otprilike ovako: to su ljudi koji imaju tendenciju ka dominaciji u bilo kojem pogledu, osobe slabo razvijene osobnosti i ličnosti koje tendiraju nepredvidljivom, agresivnom, manipulativnom, ljubomornom i kritičkom ponašanju.
No, kod takve vrste ponašanja, zašto se ljudi ne zauzmu za sebe?
Postoji jako puno razloga koji objašnjavaju ovo pitanje tj. konkretne činjenice zašto ljudi ništa ne poduzimaju u svezi ove situacije. Evo nekih vrlo opravdanih činjenica i razloga:
- strah od gubitka posla
- žrtva mobbinga radi u disfunkcionalnom okruženju koje joj stvara strah pa se boji zauzeti za svoja prava
- žrtva se boji da će izgubiti referencu za drugi posao ako se zauzme za sebe, što je uvelike opravdan strah jer osobe koje vrše mobbing ne prezaju pred ničim
- ako je žrtva iznad 40 godina, a trenutno ima stalan posao, vjerojatnost da će naći novi posao je izrazito mala
- ako se kod žrtve počinju pojavljivati znakovi mentalne bolesti, osobe koje ju zlostavljaju će se izvlačiti na njezinu mentalnu bolest ako se ova bude žalila
- žrtva najčešće nema iskustva u ophođenju s ličnostima kao što su njezini napadači
- žrtva mobbinga ima od strane napadača nametnute osjećaje srama, poniženosti, straha i krivnje uz pomoć kojih ju napadač/i drže pod kontrolom
- žrtva mobbinga se boji da joj nitko neće vjerovati, pogotovo zato što se i sama povremeno preispituje oko svega što se događa s obzirom da napadač/i neprestano nijeću sve što čine
- žrtva ne želi uvući druge u nevolje
- postoji jako puno ignoriranja i nerasvijetljenosti ovog problema
- žrtva naivno vjeruje da sistem u kojem radi ima svrhu da ju zaštiti i radi za nju, ali nije tako
- žrtva mobbinga se u radnom okruženju osjeća prevareno, te smatra da će se ista stvar dogoditi ako prijavi slučaj
- žrtva se kontinuirano osjeća krivo za ono što joj se dogodilo te živi u uvjerenju da je sama kriva za to što joj se događa ( takvo mišljenje joj nameće napadač/i )
Činjenica je da mobbing uzrokuje PTSP iliti post traumatski poremećaj te da bilo koja pomisao, sjećanje ili podsjetnik na ono što se dogodilo u žrtvi uzrokuje buđenje tog stanja. Zbog toga se najčešće ne želi s njim suočiti i riješiti ga.
S obzirom da nedostaje podataka, broj žrtava mobbinga je okviran. Postoji jedan podatak koji tvrdi da u SAD-u godišnje 4 milijuna ljudi je ili može postati žrtvom mobbinga.
Koja su moguća rješenja mobbinga?
Jedno od najkvalitetnijih i najadekvatnijih rješenja je potražiti stručnu pomoć. Činjenica je da žrtva mobbinga neće dobiti adekvatnu pomoć u samom poduzeću u kojem radi te da ne treba očekivati pomoć od human resourcea u poduzeću jer njima je u ovom slučaju u interesu da se brinu za interese vlasnika, a ne zaposlenika.
Prva faza koju žrtva mobbinga uz stručnu pomoć treba proći je faza tugovanja zbog zadobivenih gubitaka. To može biti gubitak posla, karijere ili potencijalne promocije. Isto tako postoji mogućnost da će žrtva mobbinga imati potrebu odžalovati gubitak samopouzdanja i svog identiteta.Stručna pomoć može biti od velike pomoći kako bi omogućila žrtvi sagledanje situacije iz vanjske perspektive te kako bi na temelju toga žrtva osmislila plan bjega iz te situacije. U slučaju traženja novog posla, stručno vodstvo joj može pomoći oko priprema za intervju za novi posao.
Za žrtvu mobbinga je poželjno, bilo samoj ili uz stručno vodstvo, da se fokusira na vlastite korisne vještine mimo poslovnog okruženja. Izražavanje ostalih kvaliteta osobnosti te izgrađivanje odnosa izvan poslovnog okruženja može pomoći žrtvi u pronalaženju novih područja interesa, koji mogu doprinijeti razvijanju identiteta, a koji uključuje vrijednosti i interese te vještine žrtve mobbinga. Volontiranje može biti jedan od načina buđenja nekih kvaliteta žrtvine osobnosti.
irida
edin.kecanovic
