Svaki problem je istovremeno i rješenje!

 

Kako skupljamo mentalne zarazne bakterije straha i bijesa od bliskih osoba

Svaki problem je istovremeno i rješenje! Priroda nastajanja bolesti nosi i prirodu njenog iscjeljenja. Bolest ima u svojoj pozadini mentalno uznemirujući uzorak koji projicira prema tijelu mentalne bakterije bijesa i straha, to je shema koja se uspostavlja prije fizičkog nastajanja bolesti.

Kada s nekim dijelimo život, mi osim fizičke bliskosti uspostavljamo i bliskost na svim ostalim nivoima, tako članovi jedne obitelji funkcioniraju po “sistemu spojenih posuda”. Mi smo jednostavno spojeni s njima i između nas se “mućka” isti mentalni fluid koji nas prožima!  

 

 

 

 

 

 

To vjerovatno objašnjava i razlog zbog čega se neka djeca rađaju bolesna ili u nekom periodu života ispoljavaju ono što nesvjesno osjećaju da je neko od roditelja potisnuo. Djeca nesvjesno preuzimaju mentalne bakterije od svojih roditelja. Roditelji su jako odgovorni za sve što se događa djetetu. To su one čuvene nabrajaljke roditelja koji su “sve dali za djecu i zbog njih oboljeli, a oni su nezahvalni i ničim to ne uzvraćaju”, nastojeći da djecu vežu za sebe kroz osjećaj krivice, kajanja i grižnje savjesti – ali u pozadini toga je nesvjesna potreba da se isti energetski model prenese djeci. Djeca koja preuzmu osjećaj krivice isto će tako oboljeti i osjećati će grižnju savjesti ako slučajno osjete radost, odnosno neće se znati prepustiti osjećaju životne ispunjenosti i sreće. Oni će se nesvjesno kroz bolest ili osjećaj nesretnosti nastojati “odužiti” roditeljima. Uvijek će u pozadini uma odzvanjati neka misao koja će ih bacati u životno blato. Djeca su najbolji “senzori” i njihove bolesti nepogrešivo govore o stanju u domu i izvlače na površinu sve potisnuto.

Mi možemo osjetiti kada neko blizak promijeni vibraciju. U sklopu jedne obitelji članovi se razumijevaju najviše na podsvjesnom nivou pa tako čim uđemo u nečiji dom osjetimo je li ozračje prijateljsko, ugodno ili ne. Nekada jednostavno osjećamo kao da nas bockaju iglice dok sjedimo u nekom okruženju, tu energija jednostavno vibrira raznim zagađenim mentalnim stanjima koja se nastoje potisnuti. I tu je obično neko bolestan. Često se, dakle, u zraku osjeti da nešto nije u redu. Tako i mnoge žene intuitivno osjećaju da ih partner vara, iako nemaju apsolutno nijedan dokaz u prilog tome. Koliko se puta dogodi da supružnici koji dugo godina prožive skupa, napuste svijet skoro istovremeno, u svega par dana razlike.

Ta povezanost, nas čini ranjivim i otvorenim na uticaje bliskih osoba. Mi nosimo shemu straha od bolesti ili gubitka voljene osobe, ljubomore, nedostatka ljubavi, odbijanja, prijevare, što se također odražava u mentalnom polju bliske osobe i stvara shemu njegovog djelovanja, jer su takve mentalne bakterije jako zarazne. Kako je i bliska osoba također otvorena i spojena s nama, ona će vrlo brzo osjetiti njihov uticaj i nesvjesno će se zaraziti.

Žena koja je emotivno ranjena obično oboli u onom dijelu sebe koji je čini ženom (jajnici, maternica, grudi). Ona se samoranjava da bi stvorila fizički dokaz svoje emotivne patnje i na kraju umrla zajedno sa svojim potisnutim emotivnim bolom jer ga ne želi otpustiti. Ona se jako vezala za taj emotivni naboj i nesvjesno ima želju nestati kada kao takva nije “prihvaćena” od partnera. Njeno vrednovanje sebe je u negativnoj skali i u potpunoj zavisnosti od partnerovog ponašanja. On osjeti bolje od nje taj pad životne energije i podsvjesnu želju za smrću, te osjeća potrebu da spasi sebe. Tako napušta partnerku i čini “užasnu stvar”, odlazi živjeti s nekim drugim, tko posjeduje životnu energiju. Ma koliko zvučalo grubo, nekada je zaista to jedini način da partner preživi, jer oboljela osoba nije pokazala ni minimum ljubavi prema sebi, a ljubav je jedina spasonosna i iscjeljujuća emocija. Mnogo je primjera gdje je netko obolio pa čak i umro “zbog nekoga”, majka zbog djeteta, djevojka zbog momka, žena zbog muža – bliskost bez istinske ljubavi prema sebi skupo košta!

I opet, majka taj model prenosi na kćer pa i ona preuzima potencijalnu opasnost, jer se ovakve bolesti uglavnom smatraju genetski nasljednim. Ne, to nije nasljedna bolest, već je nasljedan energetski model, po principu spojenih posuda. Kćer čak i ne mora imati problem na polju partnerstva, ali će njene emotivne reakcije biti lišene ljubavi prema sebi i nesvjesno će se vidjeti kao žrtvu u nekom kontekstu i uvijek će naći “načina” da se samoranjava. Ako se kroz ljubav i duhovnost izdigne izvan ove kontrole, ona će se sigurno spasiti.

U suštini, te mentalne bakterije uzrokuju sljepilo prema božanskoj svrsi života i udaljavaju nas od duhovnog ka materijalnom i zauzimamo pogrešan pristup iscjeljenju. Stoga kažemo da imamo neku bolest, misleći striktno na određeni organ – bolesno srce ili jetru, međutim nije tako. Mi trebamo razumjeti da imamo zatrovan mentalni izvor, dok nas koncentracija takve energije u području srca usmjerava na činjenicu da su negativna emotivna stanja i potisnute emocije stvorile disharmoniju na tjelesnom nivou. Mi, dakle, ne trebamo liječiti srce kao fizički organ, već prije svega pristupiti čišćenju zagađenog izvora. Ne znam da je neko uspješno izliječio srce, iako ljudi masovno obavljaju razne operacije i tretmane, ipak do kraja života ostaju “srčani bolesnici”, samo su se još više uvjerili da moraju živjeti kao bolesnici i jedino je tu došlo do promjene na mentalnom nivou pa se kompletan režim života prilagodio toj “činjenici”. Tu je evidentno odsustvo svijesti o potrebi čišćenja izvora. Svaka nečistoća ili nepravilnost u organizmu ima u pozadini mentalnu “mustru” ili naredbu. Negativna mentalna mustra potiče iz nesvjesnih afirmacija negativnog tipa koje konstantno ponavljamo teoretski i praktično.

Mi, dakle, uvijek izvučemo na površinu ono što smo “preradili” kroz odnos s nekom osobom, to je pogrešan sistem eliminacije – umjesto da smo neke stvari svjesno otpustili i oprostili, pustili da “voda nosi”, mi smo to zadržali kao otrov u bočici i po stotine puta “preživali i prežvakavali” iznova dok nas ta ustajalost, ubuđalost, nije koštala zdravlja.

 

 

 

 

Jedno je sigurno – čisteći sebe, spašavajući sebe, kroz vjeru u ljubav i višu svijest – mi ujedno činimo dobro bliskim osobama koje od nas, umjesto otrova, povlače najljepše mirise ljubavi i počinju uživati u našem društvu i učiti od nas! Mi možemo učiniti da taj fluid u kome plivamo sa svojim najbližima liči na čistu izvorsku vodu! Najbolje “sredstvo” za čišćenje jesu ljubav i zahvalnost – “volim te…oprosti mi…hvala ti”!