ŠTO NAM DIJETE PORUČUJE?

Ponekad se naša djeca ponašaju u najmanju ruku čudno. Postaju neuljudna, buntovna, pretjerano plačljiva, bezvoljna… Očituju ponašanja koja onda u nama izazivaju različite i ne baš uvijek poželjne emocije. Međutim, ponekad nam se čini da na te emocije i ne možemo utjecati, da su opravdane. Počinjemo se vrtjeti u začaranome krugu. Sposobnost empatije, uživljavanja u tuđu situaciju, mogla bi pomoći u ovakvim situacijama. Ostajući prisebni i smireni, trebamo si postaviti pitanje: Što dijete ima na umu kad se tako ponaša? Kako mu to koristi? Zatim, trebamo pokušati odgovoriti iz perspektive djeteta, uživljavajući se u njegovu situaciju. Možda dijete želi privući na sebe pozornost jer misli da je ne dobiva dovoljno. Ili se možda ne osjeća dovoljno uvažavanim pa se želi istaknuti. Ako je povrijeđeno ili se tako osjeća, želi se osvetiti…

Međutim, ovako napisani ciljevi prilično su općeniti i vrlo je teško roditelju ustanoviti što točno njegovo dijete radi, zbog čega se ponaša na određeni način. Kako bismo otkrili nesvjesne ciljeve upravo svoga djeteta potrebno je da se na tranutak okrenemo sami sebi i upitamo se koje emocije, koje reakcije u nama izaziva djetetovo ponašanje? Je li nam dosadilo to ponašanje? Dosta nam je svega, umorni smo od neprestanog ponavljanja istoga? Na temelju  prepoznavanja tog osjećaja u sebi, možemo dokučiti i cilj djeteta – vjerojatno je to u ovom slučaju potreba za vašom većom pozornošću, ali koja će se odnositi na mnoga druga područja djetetovog života. Ako se osjećate uvučeni u borbu za premoć, vaše dijete želi imati više odgovornosti i moći. Ako ste povrijeđeni i želite se osvetiti, to isto želi i vaše dijete, želi se osvetiti za neku povredu. Ako osjećate nemoć i očaj, pred sobom imate obeshrabreno dijete.
Nakon iskrenog monologa, postavlja se pitanje – Što sad?

Nemojte ništa poduzimati nasumce ili naglo, na temelju trenutnog poriva. Neprihvatljiva ponašanja djeteta što je više moguće ignorirajte, a posvećujte mu puno pažnje kad se ponaša dobro. Ne upuštajte se u borbu za premoć. Pokušajte svoje odluke i odgovornosti dijeliti s djetetom. Jedan dio odgovornosti sigurno mu možete prepustiti, pa čak i ako nešto pođe po krivom, neće biti tragedija. Ako osjetite da vam se dijete osvećuje, ponudite mu svoju ispriku. Ohrabrite bezvoljno dijete, uzmite njegovo stanje ozbiljno, ali ne dopustite mu samosažaljenje. U svakom slučaju, svako ponašanje djeteta treba uzeti ozbiljno, a ako ne znamo izlaz dobro je zatražiti savjet stručnjaka.

Dr.sc. Vladimira Velički
www.INoptimum.com