Štednja je najvažniji izvor energije

Tvrdnju iz naslova objavio je vodeći europski tehnički tjednik VDI-N, koji također upozorava kako je ugljen ponovo važan izvor energije, a da postoje i dobra iskustva s korištenjem energije otpadnih voda

IGOR ČATIĆ

U doba informacijske globalizacije, kada smo svakodnevno zatrpani desecima poruka, teško je doći do informacija prvi. Ponekad su to znanstvenici, ponekad specijalizirani novinari. Tako sam od novinara saznao o gorivu od ugljikova dioksida (net.hr, Vjesnik, listopad 2008.). Zbog kasnijeg izlaganja valja prenijeti dio teksta (Vjesnik, 19. listopada).

»Organizacija Carbon Sciences tik je do pretvaranja ugljičnog dioksida u gorivo procesom biokatalize. Iskoristile bi se emisije stakleničkih plinova u atmosferu, približno 28 milijardi tona ugljičnog dioksida godišnje. Postupak je označen kao biokataliza. Organizacija tvrdi da će njezin postupak biti gospodarski isplativ.«

Vijest me je podsjetila na moje nedavno pozivno predavanje na 20. kongresu makedonskih kemičara i kemijskih tehnologa u Ohridu. Prevedeni naslov glasi: Agroproizvodi - hrana za živo ili strojeve.

Najmanje troje hrvatskih znanstvenika, na čelu s prof. Tajanom Krička (I. program Hrvatskog radija), unatoč svim suprotnim i sve brojnijim dokazima, još se zalaže za biogorivo prve generacije (kukuruz i slično). Potaknut promišljanjima mog sugovornika proteklih godinu i pol dana o toj temi, prof. G. Mengesa, važan dio izlaganja u predavanju bio je iskaz: Ne krivite ugljikov dioksid, koristite ga.

Prenoseći tekst o pretvaranju ugljikova dioksida u gorivo, svjesno je ispuštena sintagma globalno zatopljenje. Zašto? Opet Vjesnik (13. rujna).

»Nasuprot svakodnevnim vijestima o prijetnjama svijetu od globalnog zatopljenja, jedan dio meteorologa i klimatologa tvrdi suprotno - u tijeku je proces globalnog zahladnjenja! Ova vijest objavljena je u popularnom Godišnjaku starih farmera (Old Farmers Almanac), američkoj publikaciji koja neprekidno izlazi od 1792. i ima oko 18,5 milijuna čitatelja. Ove godine Godišnjak je otišao korak dalje u svojim procjenama, prognozirajući ne samo da će nadolazeća zima biti oštra, nego da je u tijeku globalno zahladnjenje. Do tog zaključka došli su višegodišnjim i kompleksnim izračunima prognoze vremena koji uključuju mjerenja solarnih aktivnosti, temperature oceana i klimatskih promjena.« Sličnu prognozu dao je ne tako davno na hrvatskoj dalekovidnici akademik V. Paar. Možda bi se preciznije moglo kazati da je u tijeku odgođeno globalno zahladnjenje. Treba dopustiti da ipak na određeni način pojačane ljudske aktivnosti utječu na taj proces.

Što je rečeno na Ohridu u korist korištenja stakleničkih plinova, osobito ugljikova dioksida? Kako smanjiti njegovo stvaranje, koji je potreban za živo, i što s time ima, primjerice, gradonačelnik Londona?

Osnovna se borba, opravdano, mora voditi protiv stvaranja stakleničkih plinova. A tome najviše pridonosi zagrijavanje objekata. Zato je gradonačelnik Londona to postavio kao prvi zadatak, sniženje potrošnje energije boljom izolacijom zgrada. U tome najzeleniji materijal 21. stoljeća, plastika, može bitno pripomoći, na primjer, pjenastim polistirenskim izolacijskim pločama (PS-E). Taj stav podupiru i drugi. Vodeći europski tehnički tjednik VDI-N piše: »Štednja je najvažniji izvor energije u ovom stoljeću« (25. srpnja). Isti tjednik upozorava kako je ugljen ponovo važan izvor energije, a da postoje i dobra iskustva s korištenjem energije otpadnih voda.

Zanimljivo je da se uvijek govori samo o ugljikovu dioksidu. A staklenički se plinovi sastoje od 64 posto ugljikova dioksida. Ostalo otpada na metan (20 posto), klorirane ugljikovodike, zloglasne freone (10 posto) i dušikove okside (6 posto). Zato državni tajnik prof. N. Ružinski opravdano inzistira na uporabi sintagme, ekvivalent ugljikova dioksida.

Primjerice, biodizel od uljene repice zbog nazočnosti dušikova oksida je 296 puta opasniji od CO2 (Privredni vjesnik, 8. listopada 2007).

Proizvodnja hrane za čovjeka od biljaka i životinja pridonosi efektu staklenika s 25 posto, ponajprije od uzgoja stoke (u Europi 17 posto metana, S. Marjanić, M. Lošinj 2007). Bitno efektu staklenika pridonosi i paljenje šuma zbog uzgajanja hrane za biogorivo.

Jedna mogućnost korištenja ugljikova dioksida je fotosinteza. Tvrtka BASF razvila je katalizatore koji omogućavaju deponiranje ugljikova dioksida na propilenoksidne skupine, a time na dugolančane polimere poput polikarbonata. Ti polimeri i odgovarajući kopolimeri omogućili bi stvaranje biorazgradivih materijala sličnih današnjim širokoprimjenjivim plastomerima: polietilenu i polipropilenu (G. Menges, neobjavljeni rad). A to je veliki proizvodni potencijal, sada više od 110 milijuna tona godišnje.

Moguće je navesti još neke uporabe ugljikova dioksida. Fraunhofer-Institut für Produktionstechnik und Automatisierung (IPA) razvio je čistilo na osnovi te tvari. Ugljikov dioksid mogao bi se iskoristiti za proizvodnju biomase pošumljavanjem pustinja. Znanstvenik F. Dayson tvrdi da se genima poboljšava fotosinteza. Fraunhofer Institut für Grenzflächen und Bioverfahrenstechnik iz Stuttgarta radi na korištenju bakterija za proizvodnju energije. Bakterije mogu proizvesti etanol iz organskog otpada postupkom COSKATA. Očekuje se da će gorivne ćelije omogućiti pretvaranje ugljikova dioksida u metanol.

Time nisu iscrpljene sve mogućnosti korištenja ugljikova dioksida. Gdje su trenutačno naši znanstvenici u toj priči? Bave se pisanjem trendovskih radova (N. Raos).

Isplatilo bi im se možda potruditi i iskoristiti stakleničke plinove, a ne kriviti ih.

Autor je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu

Napomena: Tekst je objavljen uz dopuštenje prof. Igora Čatića

U Rijeci, 08.11.2008. godine              Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/