Stanje Bhairave
Budnost
Čovjek je samo jedno prelijevanje, stvaralačko izražavanje.
Bitno je razumjeti dubinu nedvojnosti. To nije mentalno prisjećanje, to nije odnos, već razumijevanje da samo JA ( Atma) jeste. Treba u svemu otkriti, osjetiti, prepoznati JA, ostati u zajedništvu sa svime, zaboraviti sebe, tada se sve otkriva.
Stvaran ti (vi) niste ni yogi, ni bogi , ni svetac, ni ovo ni ono. Ti si Ja Svijest koja sebe doživljava kroz specifičnu točku koja se stvara dodirom Ja Svjesti i toka Života oko tebe. Svatko imalo svijestna ako je odlucio krenuti Samospoznaji, ka spoznaji Sebe onda vam jedino mogu reći idite ka tome. Ne zamarajte se sa onim što nema veze sa vama. Idite direktno ka Sebi kroz svakodnevne okolnosti jer su one baš takve kakve su vam potrebne da bi Sebe spoznali.
Ti si Apsolut koji se izražava kroz iskustvo tebe kao čovjeka baš tu gdje se nalaziš i nema potrebe tražiti se kroz ono što nisi, zamišljati i smišljati učenja, nazive, tražiti čakre, kundalini ili tko zna što sve. Jer sve su to samo simboli koji ukazuje na tebe.
Bez tebe sve to ne postoji. I sve to služi da bi ti kao Biće sazrio i krenuo direktno ka Sebi, bez okolišanja!"
Svi hodamo stazom života na različite načine. Neko sa više a neko sa manje sukoba u sebi. Nekima je jasno kamo idu, nekima još uvijek nije jasno što žele od života a prvenstveno što žele od sebe. I kada se zapitaju to pitanje ne mogu reći jasan i čist odgovor samom sebi. Tada, za te ljude, počinje traganje sa sobom, za jasnoćom, za odgovorima o njima samima, njihovoj sudbini na ovoj planetu, njihovom zadatku. I tko po nekom nepisanom pravilu i zakonu vibracije oni dolaze u kontakt sa informacijama koje im nude različite odgovore o čovjekovoj svrsi i onom sta on jeste.
Te informacije na znače ništa ako se one ne upotrebe i čovjek se ne usmjeri ka potrazi i odgovorima sam za sebe. Bez obzira od koga te informacije dolazile one su samo informacije koje služe boljem odabiru, boljem snalaženju u ovim dimenzijama u koje se ulazi. Svako tko je duže na Stazi ka sebi do sada je shvatio da postoji mnoštvo informacija, znanja, učenja kao i u svakodnevnim situacijama i životu kada je u potrazi za nečim sto želi da iskoristi na bilo koji način. Skoro da i nema neke razlike.
No, razlika ipak postoji. A ona je u spoznavanju unutrašnje realnosti koja je temelj cijelog svijeta i čovječanstva. Sve može propasti i nestati, ali ako ova unutrašnja realnost nestane, nestat će bilo kakvog zadovoljstva, radosti, sreće. Jer o njoj ovisi sve.
Možemo tu unutrašnju realnost zvati kako želimo, davati joj imena, objašnjenja ili sto već ipak ona ostaje neizreciva i skrivena bez obzira koliko riječi o njoj kažemo, koliko primjera dajemo. Znamo da najdublja unutrašnja iskustva, koja god ona bila, ne možemo izreći koliko god to htjeli ili ne. Ona ostaju naš otisak, naš najdublji miris koji možemo živjeti direktno ili indirektno, skriveno ili otvoreno u zavisnosti od nas samih.
Ista stvar je i sa unutrašnjom Stazom ka nama samima. Možemo o njoj pričati i pričati, smišljati komplicirane ili jednostavne priče, ali svako od nas mora putovati Stazom i praktično primijeniti sve što na njoj nađe kako bi transformirao svoj život u "viziju" kakvu ima iskustvom Istine koju prima ili koju je primio.
I tu dolazimo do različitih tumačenja i prenošenja na ovo razinu. Ako smo dovoljno prošli Stazom uviđamo da su sve Staze stvorene za isti cilj. Neke su, naizgled duže a neke kraće, no brzina Staze ovisi o tragaocu a ne o samoj Stazi. Neke vode direktnijim putem neke zaobilaznim, ali sjetimo se Zakona Vibracije.
Svako ide Stazom koja odgovora njemu samom, jer takvi su zakoni prirode.
Ono što zovemo budnošću, nije istinska budnost. Istinska budnost je Stanje bez ega, što predstavlja buđenje iz dubokog sna neznanja, u kojem se ovaj san, zvan budnost, odigrava. U toj budnosti, ne mogu se pojaviti nikakve neistine.
Nakon početničkog, usamljenog traganja nailazimo na druge ljude koji su na Stazi ka samom Sebi i obično započinje druženje sa njima, izmjena iskustava i mišljenja. Pronalazimo se u nekima od njih i započinjemo zajednički hod. Iako smo zajedno, svako od nas mora sam za sebe slijediti Stazu i sam za sebe pronalaziti svoju unutrašnju Istinu o Sebi samom i Životu. Nitko to ne može to odraditi za nas, do mi sami i što prije to shvatimo lakše ćemo hodati Stazom i ići ka Unutrašnjem Oslobođenju.
S vremenom počinjemo razumijevati bitnost jasnoće cilja koji želimo dostići, kao i motiva zbog kojeg smo kročili na tu neku određenu Stazu. Shvaćamo da je za nas nastavak upoznavanja Sebe jako bitno znati zašto i kamo smo se uputili. Ako to preskočimo stići će nas mnogo kasnije i to može biti jedna od teških prepreka koje ćemo morati kad tad odraditi. A mnogo je bolje i bezbolnije na početku našeg hoda nego kada dostignemo određeni stupanj.
Postoji mnoštvo učenja na putu ka Sebi, neka ce nam odgovarati neka neće. Neka ćemo razumjeti kao da se radi o nama samima a neka nećemo moći shvatiti bez obzira koliko truda ulažemo u njihova shvaćanja. Ono što svako od nas treba, jeste tolerancija, koja je odraz zrelosti i mudrosti nas samih. Iako nam se nešto ne sviđa, ili nas odbija moramo shvatiti da to učenje postoji radi ljudi koji su na njemu. Iako često puta ljudi se izgube u nekim učenjima i njih samih nema, ipak i to je način na kojim se neko Biće izražava i takvo što mu je potrebno bez obzira kako nam to izgledalo.
Nitko ne može suditi o Unutrašnjem Putu, jer ona je odraz samog Bića i čovjeka koji je na tom putu. Stoga probajmo uvijek imati to na umu kada pričamo ili želimo prosuđivati neko određeno učenje, stav, izraz. Ništa nije ni bolje ni lošije, možda samo drugačije. Sve je odraz ljudi koji su na svom putu i koji su došli u iskustvo neke razine s ciljem da nastave tim putem.
Mnogo hiljada godina put Sebe ostvarenja je bilo skriven od očiju znatiželjnika. Ne zbog toga što je možda na bilo koji način superiorniji od ostalih Putova, već zato što traži jednu određenu vibraciju, zrelost da se odbaci sve sto nije u direktnoj vezi sa našom Unutrašnjom Istinom. Ona zahtjeva spremnost da se sve preispita, da se u ništa ne vjeruje ili uzima zdravo za gotovo tako kako nam je rečeno. Ona zahtjeva da smo dovoljno smjeli da se izvučemo iz sredine i njenog mišljenja i da sami za sebe suočimo se sa svim oko i unutar nas, čisto, otvoreno, direktno i da sami proživimo sebe i steknemo svoje vlastito iskustvo. I to je jedna od baznih razlika koje je čine drugačijim put ka Sebi.
Ako si krenuo ka Samospoznaji, ka spoznaji Sebe onda idi ka tome. Shvati da je jedino važna Ja Svijest, Ja Osjećaj koji treba biti, živjeti i izražavati u ovoj realnosti. Zbog toga većina tehnika, alata metoda od meditacije, yoge, i ostalog ne koriste da se taj JA ili vaša Svijest lakše izrazi i integrira u ovu sam život. Većina tehnika i sljedbi služe za pripitomljavanje uma ka miru i pročišćenju.
Također možemo to nazvati i Put Svjesnosti, no za oba naziva potrebno je podrobno protumačiti jasna značenja i razumjeti smisao. I riječ Budnost možemo shvatiti na milion različitih načina.
Zbog toga je najvažniji Put , Put Budnost. No samim buđenjem pravi smisao i uvid će se razumjeti. Jer svaka riječ se razumije baš u vibraciji naše svijesti i zrelosti i da je to osnovni razlog zbog kojeg svako od nas razumije neku riječ na različit način.
Budnost možemo protumačiti kao spontanu, ne napornu svjesnost Sebe i Života u svakom mogućem trenutku i življenje toga u potpunosti koja je moguće za ljudsko biće.
Ne mijenjamo snove, već se neprestano prisjećajmo sebe.. Primjer spavanja (budnog stanja) imamo kad slušamo neki govor, svjesno slušamo, ali kasnije većinu ili sve zaboravimo. Dok je svijest - sada i ovdje, svjesnost,budnost-
To je potpunost u svemu, neprestano ostvarenje.
Postoji buđenje iz sna koji se zove budnost, i tada će se san maye završiti.
Pošto je duhovna budnost ta koja omogućava postojanje mentalne svesti, duhovna budnost je prisutna u svakom stanju mentalne svesti (obuhvata je). Prema tome, sama mentalna svjesnost postajući svjesna sebe je već tada kretanje u duhovnoj budnosti (svesti). Promatranje vašeg toka mentalne svijesti dovodi vas do duhovne budnosti (svijesti). To nije novo stanje. Ono se odmah prepoznaje kao izvorna osnova egzistencije (postojanja), ono je sam život, a također i ljubav i radost.
Izreka iz Vigjana Bhairava Tantre:
14-17. Mistična ekstaza nije predmet svojstvene misli, ona je potpuno oslobođena od bilo kakve predstave mjesta, prostora ili vremena. Ova istina može biti dodirnuta samo iskustvom. Nju mogu dosegnuti samo oni koji su oslobođeni dvojstva i ega, i čvrsto, potpuno ustanovljeni u svjesnosti svoga Ja. Ovo stanje Bhairave je ispunjeno čistim blaženstvom jedinstva tantrika i svemira. Samo ovo stanje je Shakti. U stvarnosti na ovaj način upoznate prirode pojedinca, on dopire do najviše sfere, sadržavajući cio svemir.
Koga onda treba obožavati? Tko onda može biti ispunjen tim obožavanjem? Samo ovo
stanje, prepoznato kao najviše, je velika Shakti.
Pripremili, i odabrali:
Goga i Laci
Lipanj, 2009