Postoje milijuni nezadovoljnih ljudi. U društvu postoje određeni faktori koji se smatraju preduvjetom za sreću. No istraživanja su pokazala kako oni koji imaju zadovoljene te faktore su i dalje nezadovoljni, dok oni koji ih nemaju zadovoljene su vrlo sretni. O čemu se ovdje radi?
Kad malo bolje pogledamo shvatiti ćemo da sreću ne čine samo stvari stvorene od strane čovjeka, već da je sreća nešto puno dublje. Osnova sreće leži u kapacitetu našeg uma tj. u ispravnom stavu i mogućnosti da osjeti sreću. Sa stanjima u umu mi stvaramo svoje stanje u realnosti, pa tako s njim možemo stvoriti kaos ili red.
Um posjeduje iznad prosječne sposobnosti. Ako imamo pozitivne stavove prema životu, takav ćemo život i imati. Jako je bitno da ne razmišljamo o svojim prošlim negativnim iskustvima i neuspjesima, već o uspjesima i proživljenoj ljepoti u prošlosti. Ono na što nam je um fokusiran, to raste. Ono o čemu razmišljamo oživljava.
Jedno je sigurno – nemoguće je da ostanemo bez ičega u životu. Koliko god da nam loše krene, uvijek ostaju određene stvari koje su uvijek prisutne, kao što su prijatelji, obitelj, pa u krajnjoj liniji i naše tijelo. U kakvoj god situaciji da se nalazimo, naš um uvijek ima mogućnost izabrati – da li se želi osjećati slobodno ili zatočeno.
Koliko sreće možemo stvoriti u umu, toliko ćemo i uistinu biti sretni.
Mnogi od nas streme prema sreći. Mnogi od nas danima traže u glavi načine kako da postignu sreću. Uobičajeni način razmišljanja u tim trenucima nam je – kad bi situacija bila drugačija, osjećao/la bih sreću. Ova rečenica nam je svima poznata. Sreća kod većine od nas ovisi o vanjskim čimbenicima, a ne unutrašnjim. Na taj način postajemo robovi rečenice «što bi bilo kad bi bilo».
Lista onoga "što bi bilo kad bi bilo" može ići u beskonačnost. Na taj način odmičemo sami sebe od sadašnjosti te smo mentalno fokusirani na budućnost, koja je uvijek neizvjesna. Zbog te neizvjesnosti počinjemo se i brinuti. Tako nastaje začarano krug. Na taj način nam može proći cijeli život, a da niti ne primijetimo. Mnogi na sreću gledaju kao na nešto što možemo posjedovati, što će se dogoditi ili doći i promijeniti nam život iz korijena. Ponekad je moguće živjeti u tom uvjerenju, no samo na kratko. Realnost se prije ili kasnije otvori na ovaj ili onaj način i upozorava nas da nešto trebamo poduzeti sa svojim životom, da nismo još uvijek u poziciji u kojoj bi željeli biti, jer lažna sreća je jednaka tome kao da uopće nismo sretni.
Zbog toga što očekujemo da se sreća pojavljuje u obliku vanjskih okolnosti, rijetko kad uspijemo zadržati sreću kad dođe u tom obliku. Zbog toga je ona prolazna, jer je inducirana izvana, a ne iznutra. U krajnjoj liniji sreća nije samo osjećaj, ona je stil života, izbor kojeg svatko od nas može učiniti. Potrebno je samo malo volje i svjesnosti.
Najbolje rješenje za sreću je život u sadašnjosti. Razmišljanja o prošlosti ili budućnosti stavljaju nas u neko drugo vrijeme, gdje prava sreća nije moguća ni ostvariva. Da bismo to mogli, poželjno je da smo svjesni svojih misli i svog fokusa. U kojem smjeru nam se kreću misli i fokus, takav ćemo život i realnost i imati. Um često odluta u razmišljanje o onome što je bilo, što će biti te u naučene reakcije o onome što nam se trenutno događa. Na taj način um se ne nalazi u adekvatnom stanju, što neminovno povlači nezadovoljstvo u naš život.
Ako se želimo nalaziti u poziciji sreće, trebamo krenuti ispravnim smjerom. Trebamo imati putanju svog kretanja koja nas dovodi do željenog odredišta. No, kako uz kaos u glavi doći do željenog odredišta? Pomoću zahvalnosti. Zahvalnost je navika koju je poželjno instalirati. Kad naučimo biti zahvalni, tada usmjeravamo svoje misli prema tome umjesto prema problemima. U svemu što nam se događa vidimo mogućnost rasta i na tome smo zahvalni, to je ono jedino što počinjemo percipirati u svakoj situaciji kakva god ona bila. Na taj način dolazimo do svog odredišta.
Da li ste se ikada zapitali, gdje se nalazite na ljestvici sreće? Koju poziciju zauzimate na toj skali? Mnogi od nas spadaju u kategoriju nesretnih ili polovično sretnih ljudi. Tome je tako zato što ne pridajemo dovoljno pažnje osobnoj sreći, ne smatramo ju dovoljno bitnom. Međutim, naša osobna sreća trebala bi nam biti visoko na listi prioriteta. U tome nema ništa sebično, jer to treba biti tako.
Svatko od nas, kao individua, je važan. Bez obzira o tome u kakvim uvjetima živimo, čime se bavimo, kakve odnose imamo, to nije ono što je važno. Važni smo mi sami. Naša prisutnost doprinosi ovome svijetu i najmanjim mogućim načina i da ne postojimo ne bi postojali ni ti doprinosi. Ti mali doprinosi koje dajemo svijetu nisu nevažni. Upravo oni vode do većeg dobra. Mi smo povezani s mnogim stvarima i ljudima i da nas nema, stvari bi bile drugačije nego što jesu. U tome leži naša vrijednost. Svatko od nas ima sposobnost promijeniti mnoge živote samim time što smo to što jesmo i što živimo svoj život.
Zbog svog doprinosa svijetu mi zaslužujemo sreću. Sve što smo ikada činili i što ćemo činiti čini nas bitnima na ovome svijetu, pa kako sa svim tim ne bismo trebali biti sretni? Mi smo male lampice koje osvjetljavaju put sebi, drugima i cijelome svijetu, a da bi to sve radili kako treba, potrebna nam je sreća, zar ne?
Naša sreća ili nesreća utječe i na ljude oko nas. Činjenica je da ni drugi neće biti sretni ako mi nismo. To je tako uvijek kad se radi o grupi ljudi. Jedan nesretni član može porušiti raspoloženje cijeloj grupi. Sjetimo se samo kad smo bili mali. Kad bi nam netko od roditelja bio nesretan i mi bismo bili nesretni, jer bismo osjećali da nešto nije u redu. Ista stvar se događa i kad odrastemo. Jednostavno mi djelujemo na naše okružje i zbog toga je jako važno da cijenimo svoju sreću, jer na nama je odgovornost kakvo ćemo raspoloženje oko sebe širiti.
Osmjeh je prvi korak prema ostvarivanju i većem cijenjenju vlastite sreće. Što se više smijemo, to ćemo odašiljati bolje raspoloženje oko sebe te ćemo privući više nasmijanih ljudi u svoj život. Naš osmjeh utječe na cijeli svijet. Što smo mi sretniji, to je i svijet sretniji.
Dakle, za početak smijmo se više.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1927
OD 14.01.2018.PUTA