SRCE

(anatomija) Središnji organ krvotoka. Po mišljenju ezo-terista, u lijevoj klijetki ljudskog srca nalazi se zapisivač svega što čovjek čini (M. Heindel, Kozmogonija rozikrucijanaca). Srce ima jednak nagib kao i Zemlja u odnosu na svoju os, tj. 23° (O. M. Aivanhov), ono je sjedište anđhatacakre, simbol je središta itd.

(psihologija) U četvorstvu srce-duša-um-duh, srce predstavlja sjedište osjećanja i čuvstava.

„Srce i duša u mističnoj su teologiji jedna i ista stvar. Naime, kao što u duši razlikujemo osjetljivi dio, a to su dobre namjere, nabožna nagnuća, osjećanje ljubavi, radosti i tuge zbog prisustva ili lišenosti božanskih stvari, od spiritualnog dijela kojemu je svojstven mir, konačni prestanak, tajno i gotovo nezamjetljivo pristajanje kad se duša izdiže iznad i često usuprot svega što ćuti: tako i u srcu valja razlikovati ta dva dijela." (P. Poiret, Thiologie du coeur, II, izd, Koln, 1697, pred-_Ii£ govor drugom dijelu).

3) (ezoterizam) Središte čovjeka, sjedište svijesti za vrijeme spavanja, mjesto spiritualne svjetlosti. U tom smislu upotrebljavaju se izrazi poput „ponizna srca" (Mt, 11, 29), „spoznaja srca" (Evangile de la Viriti, prij. J. E. Menard, 1962).

„... Bog djeluje između čovjeka i njegova srca..." (Kur'an, 8:24).

SREBRNA VRPCA

Nevidljiva, ali djelatna, kratko rečeno, suptilna spona Što izlazeći iz pupka, fizičko tijelo povezuje sa suptilnim tijelima (naročito s „Eteričnim tijelom"). Ta spona puca smrću, a donekle se skraćuje za vrijeme spavanja, točnije, u snu, ekstazi i udvajanju. Analogna je pupčanoj vrpci.

Pojam je postao šire poznat kroz traktate R. Steinera i romane T.L. Rampe,

„.... Čovjek odlazi putem vječnog doma! A oni koji ga oplakuju već okreću leđa na ulici. Prije no što srebrna nit popusti, prije no što se zlatna svjetiljka slomi, prije no što se vrč razbije na česmi i Čekrk pukne u zdencu." (Eklezijast, XII, 6)

B. Max Heindel, Cosmogonie des Rose-Croix (1909), str. 16-17, 110-117, prij. am. izd, franc. izd. Association rosicrucienne; T. L. Rampa, Les secrets de l'a ura, prij. s engl, J'ai lu, A 256.

SREDIŠTE SVIJETA

Mjesto simbolički smatrano središtem svijeta ili nekog od svjetova. U tom smislu, to je mjesto izviranja i stjecanja, ono je mikrokozmos, prostor sila i prvobitno vrijeme.

Središtem svijeta smatraju se pojedini organi (npr. pupak), građevine (npr. sttipa), planine i si.

v. Os svijeta.

B. M. Eliade, H.C.I.R, sv. I, str. 37, 53-55, 94, 100, 131; R. Guenon, Le Roi du monde (1927), izd. Gallimard.

STABLO

„Mislite na stablo... / Postanite slični stablu" (Zen pjesma Kin-touena iz Long-ya, 835-923. g, prij. P. Demićville, Hermes, sv. 7, izd. Minard, 1970.

I. Mitsko stablo.

1) Stablo života.

Simbol života (drveće urađa Ušćem, cvijećem, plodovima), poprište prirodnih ciklusa (smrt ujesen, rađanje sproljeća).

„Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla." (Post, 2, 9)

1') Stablo besmrtnosti.

Stablo života kao nepresušni životni sok, nadvladana smrt.

　

„O Adame, hoćeš li da te uputim do stabla vječnosti i do vlasti koja neće prestati?" (Kur'an, 20:120)

2) Svjetsko stablo.

Model kozmosa, živa slika svijeta, likovni ili obredni prikaz makrokozmosa, istodobno skrivenog i vidljivog, koji podnožjem dotiče Zemlju i Vodu, a vrhom Zrak i Vatru (Sunce), koji je trojan (korijenje - deblo - grane / pakao - zemlja - nebo) i si, ali i prikaz mikrokozmosa, čovjeka analognog svijetu.

„Poznajem devet svjetova, devet kraljevstava pod krošnjom Svjetskoga stabla, / Stabla mudro sazdanog Što seže sve do Zemljinih njedara... / Znam da ima jedan jasan, a zove se Yggdrasil. / Vrh mu stabla oplakuju bijele vodene pare..." (Pjesnička Edda, I: Voluspd).

2') Obrnuto stablo.

Svjetsko stablo, ali s korijenom okrenutim nebu, a granama prema tlu. Obrnuto stablo je ezoterični prikaz svijeta u svojstvu obrnute analogije. Tako primjerice Platon kaže o čovje-ku-mikrokozmosu: „nismo zemaljsko već nebesko bilje" (21-mej, 90a); Dante o svije tu-makro kozmosu kaže: „... Usred te su pete krošnje / stabla Što živi od vrška i plode / sveđ nosi i ne gubi lisne nošnje, / blaženi dusi, koji dok ne hode / u nebo, dolje bjehu slave jake /... (Dante, Božanska komedija, Raj, XVIII, 28-32; cf. Dante, Djela, sv. II. prij. M. Kombol i M. Maras, izd. Liber-Matica Hrvatska, Zagreb, 1976). („peta krošnja" je peto nebo, sfera Jupitera)

3) Srednje stablo

Prikaz Života i Svijeta, Stablo kao Os svijeta, središte i kozmički stožer. Srednje stablo, između ostalog, odgovara i središnjem stubu Sefirotskog stabla.

4) Stablo spoznaje

Udvojeno stablo (često istovjetno Stablu života posvećeni-ka, Adamovu stablu prije Pada), dvostruko stablo (podijeljeno na Dobro i Zlo).

„... ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan
u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" (Post, 2, 17)
364 4') Stablo smrti

Stablo spoznaje kao odijeljenost života i spoznaje, spo-znavatelja i spoznatog, Dobra i Zla, kao zatvorenost puta u besmrtnost, u rajsko stanje (s onu stranu suprotnosti muško-žensko. u stanje suglasja sa životinjama, povezanosti i prisnosti s bogovima).

U Sefer-ha Žoharu spominje se Stablo smrti čije lišće Adamu služi kao odjeća poslije Pada.

„Znanje je stablo smrti." (W. Blake, Le Laocoon, 1818. g).

B. M. Eliade, T.H.R, str. 229-280; (ikonografija) R. Cook, L'arbre de vie, prij. s engl, izd. Seuil, 1974,128 str; (tekst) Ibn $ 'Arabi, L'arbre du monde, prij. s arap, izd. Les deux ocćans.

II. Zbiljsko stablo.

Sveto stablo

je zbiljsko stablo smatrano svetim zbog svojih prirodnih svojstava ili veza s religijom ili magijom (Buddhin pipal).

B. Z. Mayani, L'arbre sacri et le rite de l'alliance chez les aniciens Simites, 1935; O. Viennot, _{nLe culte dc l'arbre dans l'Ihde ancienne", Annales du Mu-sie Cuimet, IX, 1954, str. 1-289.}