Dok mislim o mjerama, shvatio sam i da je ljubav bas po mjeri. Ne mjeri se ali je po mjeri. Mojoj, tvojoj svacijoj. Isto tako znam da postoje razne vrste ljubavi. Ljubav prema bogu, ljubav prema zeni (partnerci, partneru, kako ko odabere), ljubav prema novcu, prema moci, prema stvarima, zabranjenom, dozvoljenom, mogucem, nemogucem, postojecem, nepostojecem, zivom, stvarnom, vizijama, nedostupnom i tako dalje. Svaka je na svoj nacin nemjerljiva ali prisutna i jako vazna. Ucinice se nekome da sam zaboravio nesto vazno. Nesto sto se ne smije zaboravljati. Nesto sto nam je dato, ne svima, vecini, ali nesto sto je utkano u nas i sastavni je dio svakoga. To je ljubav prema slobodi. Sloboda je divna stvar, iako se njena definicija svodi na negaciju. Jedna definicija je „neogranicen“, a druga „nezarobljen“. Dalje se tvrdi da nam je to prirodjeno jer imamo dusu i svijest, ali da svakim stupanjem u bilo koji drustveni odnos gubimo dio te slobode.

( izvor : http://hr.wikipedia.org/wiki/Sloboda )

Sloboda izbora, sloboda za ljubav. Ljubav je drustveni odnos. Znaci odmah smo manje slobodni kad volimo. Iz toga proizilazi da sto vise volimo manje smo slobodni. Volimo slobodu, manje smo slobodni, volimo osobu, jos manje smo slobodni, volimo prirodu, jos manje smo slobodni. Cudno, zaista. Znaci, kad volimo imamo manje slobode. Sloboda nije ljubav. Mozda u necijoj percepciji jeste, ali se slobodom ne moze mjeriti ljubav. Ops, ipak moze, na neki nacin, ali vrijedi obrnuta proporcija. Sto vise volimo manje smo slobodni. To pokazuje odnos, a ne mjeru, jer ni sloboda nema mjernih jedinica. Svi smo slobodni onoliko koliko jesmo, ili koliko mislimo da jesmo. Recimo da u zatvor stavite covjeka koji nema niti jedan drustveni odnos, ne posjeduje ama bas nista, da li je on izgubio slobodu ? , po kriteriju “neslobodan” on nije slobodan, ali sta smo mu uzeli? Ama bas nista. Ne mozes uzeti nista covjeku koji nema nista. Proizilazi da je on i dalje slobodan covijek. Sloboda je lijepa osobina, ( ne mogu reci nista drugacije ) nije stvar, nije osjecaj, iako se cesto kaze:”Osjecam se slobodan”. To je onaj osjecaj kad mozes ici gdje zelis, raditi sta zelis, kako zelis, kad zelis, a da te nista ne sputava i nista ne zadrzava. Ko od nas ima tu moc. Mozda na sat, na dan, ali onda obaveze i stop. Nema slobode. I ljubav je obaveza. U najmanjem, zahtijeva vrijeme. Receno je:”Ostavite sve i podjite samnom”. Ko ostavi sve i podje samnom dobice mnogo vise” (parafraza). Meni je jasno. Nekad je Jannis pjevala:” Freedom's just another word for nothing left to lose”, ili sloboda je druga rijec za nemam nista vise da izgubim, pa iako se ne ubraja u dubokoumne filozofske izreke, objasnjava ono sto hocu da kazem. Dakle, postoje i razne vrste ljubavi. Nabrojao sam neke, pa se vracam na pojam ljubavi u smislu sta ja to u stvari zelim da izmjerim. Ljubav ili percepciju, viziju koju imam o tome sta volim. Pomenuo sam prvu ljubav. Ponovo se pitam sta bih mjerio, ljubav, nju kao nju, ili svoju predstavu o njoj, kao ljubavi. Dok sam bio zaljubljen u nju, nisam bio slobodan. Malo, malo pa bih svoje misli, navike, korake, postupke prilagodjavao njoj. Danas to ne radim zbog nje. Danas veoma rijetko pomislim na nju, pomislim, ali ne radim nista od onoga sto sam radio ranije, niti me preplavi onaj poznati osjecaj kada se misli na osobu koju volis. Moze se uporedjivati, ali se ne moze mjeriti. Mogu samo reci da sam slobodniji u odnosu na tu ljubav. Kad govorim o slobodi sjetim se izreke“ Ako nekog volis, pusti je da ide, pa ako ti se vrati, tvoja je, a ako ne, nikad ti nije ni pripadala.“ Ali kako to objasniti. Opet koristim citat, iz jednog maila koji sam dobio nedavno od predrage osobe. „Nije vazno da li si TI slobodan u tom slucaju, nego da li ces dati slobodu od sebe onome koga ljubis. Da li je Sunce zarobljeno sa tobom zato sto ga volis? Da li su ptice neslobodne zato jer volis slusati njihovu pjesmu? Da li ce vode presusiti zato sto ih pijes? Hoce li cvijece izgubiti boje i miris zato sto ti uljepsavaju zivot? Nece. Ako ljubis, ako imas srce....kako bih mogla reci "ja te volim, ali ili ces biti sa mnom ili te necu voljeti"? Gdje je tu ljubav-sloboda? „ Napisao sam sloboda nam je prirodjena, jer imamo dusu i svijest, ali to ne znaci da neko nekome moze i/ili treba davati slobodu. ( Nije rijec o pravosudju ). Sloboda da se voli ili ode ne zavisi od nas. Ako nas neko voli, voli nas i ne trazi da ide. Ako trazi da ide, da li nas voli? Ako ima nemire i mora ici da se dokazuje, da li nas voli. Ali sve to nema veze sa davanjem slobode nekome. Ako zelimo zadrzati voljenu osobu mimo njene volje, gdje je tu ljubav. Dakle osobi koju ljubim i ne moram davati slobodu. Ona tu slobodu ima, a da li ce je iskoristiti druga je stvar. Druga je stvar stalnost ili iskustvena realnost. Kazem stalnost, jer je najprikladniji izraz, ne sto posto tacan, ali je prikladan, moze i sigurnost u ponavljanje. Znam da ce se sunce sutra pojaviti opet, sjajo i toplo, ne brinem o tome. Znam i da ce kisa padati na razne vrtove. U jednom vrtu ce rasti trnje, u drugom ruze, a rasti ce zbog iste te kise. Znam da ce cvijece mirisati i da ce vode teci, a ptice ce pjevati isto tako lijepo volio ja to ili ne ( volim naravno). To je tako oduvijek, ljubav prema svemu tomu je apstraktna. Btw, ptice su neslobodne ako ih slusas a one u kavezu pjevaju, psi su neslobodni ako su na uzici, a ako su ribe u akvariju, da li su slobodne. Nih imamo pravo staviti u stakleni zatvor i gledati, jer ih volimo. Ako tako volimo ribe, zabe, ptice, kornjace, zasto njih ne pustimo, zasto na njima ne isprobamo oce li se vratiti. Mislim da slobodu izbora imamo, i ako smo izabrali ljubav onda nema uslovljavanja. Da li u tom slucaju treba reci (citat) "ja te volim, ali ili ces biti sa mnom ili te necu voljeti"?. Ako se volimo to je nepotrebno zahtijevati. To cemo zeljeti, tome teziti. U ljubavi trazim ispunjenje, a ne filantropiju. Ako mogu da te ne volim, cemu onda prica o ljubavi. Ne, ne mogu to tako posmatrati. (citat) "Volim te toliko da cu te pustiti od sebe, samo da budes sretan". U redu. Znam to razmisljanje. Evo, ja sam toliki filantrop da te volim, ali ako si ti sretniji bez mene idi. Nejasno mi je. Volim te, ali idi. Tebi cu stvoriti srecu tako sto ces otici, a ti ces biti sretan ako odes. A otici ces ako me ne volis, jer ako me volis zasto bi isao. Ako nekog volis da li ces ti otici od njega zato sto ga volis. U toj percepciji ljubavi i slobode, pomalo zaboravljam da sve ovo pisem da shvatim kako se ljubav mjeri i sta bih ja u stvari mjerio. Da li se od prosli put promjenila moja misao prema prvoj ljubavi, i da li mi bolje sagledavanje prve ljubavi daje vise mogucnosti da izmjerim ljubav onda i sada. Neko ce naravno reci da je prva ljubav zaljubljenost, gdje volis nekoga vise kemijom nego srcem, sto je u stvari tacno, a da kad volis vidis i mane i vrline, a opet volis, i opet naravno pod uticajem dijelova velikog mozga koji se zovu: talamus, hipotalamus i hipokampus. Mozda to mozemo mjeriti, ali kako da znamo sta uzrokuje da se ti dijelovi mozga pobude uvijek i samo onda kad vidimo voljenu osobu. Cini mi se da je vazno biti ispunjen ljubavlju......... To be continued .........