SINARHIJA SENT-IVA D'ALVEDRA

 

       Jedan od izuzetno zanimljivih i otkrićima bogatih okultnih konspirologa jeste Sent-Iv d'Alvedr. Autor je mnogih knjiga, u čiji je naslov obavezno ulazila riječ ''misija'' (Misija Židova, Misija Suverena, Misija Indije, i čak Misija Radnika itd.). Sent-Iv d'Alvedr imao je tijesne ezoterijske kontakte s predstavnicima europskih i istočnjačkih (naročito hinduističkih) inicijacijskih organizacija od kojih je preuzeo mnoge aspekte svoje doktrine. Njegov učitelj i inspirator bio je francuski ezoteričar Fabr d'Olive, autor mnogih fundamentalnih radova iz oblasti ezoterizma, posebno gigantske knjige Rekonstruirani židovski jezik u kojoj razmatra sakralne osnove ivrita, objašnjava mnoga zagonetna mjesta iz Knjige Postanja na temelju simbolizma židovskog jezika i sakralne židovske terminologije. Kako bilo, Sent-Iv među prvim formulirao opsežni konspirološki model Historije. Usprkos mnogobrojnim fantastičnim i maštovitim  iskrivljavanjima, ovaj model se može razmatrati u svojstvu sintetičke koncepcije kojoj su na ovaj ili onaj način korelativne ostale konspironoške verzije.  

Suština d'Alvedrove teorije je slijedeća:

      

       Prvobitna vlast na zemlji (prvobitna barem u okviru našeg čovječanstva) pripadala je crnoj rasi.* Centar njene vladavine bile su južne oblasti, a sjeverne zemlje, naseljene bijelom rasom, okupirali su crni gospodari koji su sve bijelce pretvorili u robove. To je etapa ne sasvim jasne i nedovoljno detaljno opisane Pretpovijesti. Eru crne rase dokrajčio je Arijevac – avatar Ram koji se pojavio na Sjeveru u vrijeme kada se sazviježđe Ovna nalazilo u sektoru zimskog solsticija (oko 8 do 6 tisuća godina prije Krista). Valja naglasiti da Sent-Iv bijelu rasu i Arijevce u cijelosti poistovjećuje s Keltima. 

Upravo od dolaska Rama počinje sakralna, tajna Historija čovječanstva, Historija koja interesira Sent-Iv d'Alvedra. Ovdje su položeni temelji one paradigme, sa čijim se fragmentima i antitezama čovječanstvo kasnije suočavalo i suočava se i danas. Božanstveni Ram je osnovao ogromnu teokratsku Imperiju Ovna (''Ram'' na drevnom sakralnom jeziku znači ''ovan'') koja je obuhvaćala sve prethodne sakralne centre. Materijalan jaram crne rase bio je zbačen i na zemlji je zavladala Bijela Duhovnost. Ram je stvorio sustav vladavine Imperijem po trodijelnom uzoru, u skladu sa sakralnom i temeljnom idejom Trojstva. Na tri dijela je također bio podijeljen Veliki Svećenički  Kolegij, najviši organ vlasti u Imperiju koji je imao svoje analogone i odraze u različitim zemljama Imperije. Najviši stupanj Kolegija je proročki, čisto metafizički i transcendentalan (kao danas u Damanhuru, Airaudi – Falco koji je prorok – Prim. prevod.). To je stupanj neposredne Božanstvenosti, Kralja Svijeta, čiji je prototip bio sam bijeli avatar Ram, stupanj potpune sinteze svih funkcija vlasti. U metafizičkim terminima, ovaj stupanj odgovara Prvom Licu Trojice ili Apsolutu, Transcendentalnom Principu, ''Tami iznad Svjetlosti'', Nad-biću.    

 

       Drugi stupanj je Svećenički, Sunčani, Muški. To je sfera Bića i Svijetlosti. Ovaj Svećenički stupanj služi kao primalac nevidljivih utjecaja Proročkog Plana, prilagođavajući ih nižim planovima Pojavnog svijeta. On se odnosi na Drugu Hipostazu** sv. Trojice, tj. na Sina. Simboli ovog drugog stupnja Najvišeg Kolegija jesu Bijela boja, Ovan i Imperijalni Orao.

        I konačno, treći stupanj Kolegija – Carski – to je sfera Mjeseca. Jer zemaljski Carevi služe kao primaoci svećeničke Svjetlosti i organizatori društvenog poretka u skladu sa ''odraženim'' sunčanim utjecajima Žreca (svećenika). Simboli ovog stupnja su Bik, Crvena Boja, Golubica. On odgovara Trećoj Trojstvenoj Hipostazi** – Svetome Duhu. Ovdje glavnu ulogu također igra simbolizam Žene i njenih reproduktivnih  organa  (''joni'', na sanskrtu).   

 

       Tako izgleda ustrojstvo Ramove bijele Imperije, koja odražava najčistiji poredak i uređenje metafizičkog ustrojstva Bića. Tu je sve zasnovano na univerzalnoj harmoniji i zakonima hijerarhije – ''svećeničkog čina i poretka''. Sent-Iv d'Alvedr je ovakvu strukturu nazvao Sinarhijom, to jest Suvlašćem (suvladavinom), čime se ističe sintetičko jedinstvo triju funkcija – Proročke, Svećeničke i Carske – u pitanjima uređenja Imperije. Upravo Sinarhija predstavlja za d'Alvedra sakralni, duhovni, tradicionalni, religiozni i politički ideal koji se mora ostvariti usprkos svim vanjskim okolnostima, jer je u Sinarhiji u najčišćem vidu ovaploćena apsolutna Volja Proviđenja koja ne ovisi od historijskih konkretnosti.  

 

       Nekoliko stoljeća poslije Ramovog povlačenja s poslova upravljanja sakralnim Imperijem, u Indiji dolazi do sakralno-političke katastrofe koja je poslužila kao destruktivni impuls u odnosu na čitavo ustrojstvo Ramova Imperija. To je bio ustanak princa Irshua. U tom ustanku Irshu nije imao samo za cilj da osvoji vlast, na koju nije imao prava prema zakonima Rama, nego je izvršio i religioznu revoluciju – Primo-revoluciju koja je postala paradigma svih kasnijih historijskih revolucija. To je bio ustanak trećeg, Carskog, stupnja Najvišeg Kolegija protiv dvaju viših stupnjeva, naročito protiv drugog, Svećeničkog stupnja. Irshu je istakao pretenzije na cjelokupnost vlasti u Indiji i proglasio dovoljnost samo jednog stupnja – Carskog. Irshuovom ustanku pridružili su se svi anarhični i antinomizmu skloni elementi u Imperiju Ram – potomci Crnih Kraljeva, nezadovoljni integracijom u sistem Rama, prestupnici kastinskih i religioznih propisa, služitelji kulta Teleta koji je pethodno carskim reformama Ovna i drugi revolucionarni kadrovi. Simboli ustanka postali su Crvena Boja, Bik, Crvena Golubica i Polumjesec. U Indiji su Irshu i njegove pristalice pretrpjeli poraz, ali val Revolucije je zapljusnuo sve kontinente, stvorivši niz anti-svećeničkih i antitrojstvenih revolucija. ''Irshuizam'' je postao stalni faktor sakralne Povijesti. On se istaknuo u najezdama Jonaca (po d'Alvedru, riječ ''Jonci'' potiče od sanskrtskog ''joni''), u osvajanju Egipta od strane Hiksa, u imperatorskom purpuru Rima, u najezdama turanskih obožavalaca Bika (turkskih naroda) na obožavaoce Ovna (Irance) itd. Pritom je zanimljivo da Sent-Iv povezuje ''irshuizam'' (''cezarizam'') s ''monoteizmom'', a ''ramizam'' s ''trojnosti''. Autentični Najviši Kolegij ima tri stupnja, a ''irshuistički'' monarhizam samo jedan. S druge strane, d'Alvedr dovodi u vezu religiozne kultove Jonaca s panteizmom, naturalizmom i imanentizmom, kao i s magijom i krvavim žrtvoprinošenjima. U cjelini, pak, Irshuova Revolucija u religioznoj sferi može biti određena kao odricanje Transcendentalnog Principa i Duhovne Vlasti. Pri tome, međutim, ''jonska'' Crvena Revolucija nikako ne znači ateizam. Ona pretpostavlja postojanje posebne animističke, naturalističke i orgijastičke sakralnosti, posebnih kultova sa istaknutom ženskom, ekstatičnom specifičnošću. To su kutovi Bika, kultovi Venere, Mjeseca, Velike Majke, kao i svih teluričkih i lunarnih demonskih sila. Str. 38      

___________________________________________

* Historičar Sterling Means skida veo neodređenosti tvrdeći da su ''sadašnji stanovnici Kine vrsta žute rase ali nema sumnje da je ta rasa nastala iz crnih korijena. Etnolozi su tamo našli dokaze drevne Negroidne populacije.'' Također treba uzeti u obzir intervju Arizone Wilder u kojem govori o Mengeleovoj povijesti dolaska dvije rase na zemlju.   
** hipostaza grč. (hipo, hypo – ispod; u složenicama označuje  sniženje, umanjenje prema normalnom + stasis – stajanje, stavljanje) 1. osnova, podloga, supstancija, biće, hipostazirati, -staziram – nečem apstraktnom pridati značenje samostalnih stvari ili bića; ''popredmetiti'', smatrati da nešto postoji kao

----------------------------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/