SIMPATIJA

Et: grč. ovv = s. sa; jiddog = čuvstvo, afekt.

1) (fizika) Posebice počevši sa stoikom Posejdonijem iz A-pameje (t 51. g. pr. n. e):

Sin: consensus naturea, „sintonija", „konspiracija", „konti-gvitet".

Unutrašnja prisnost između dvije ili više stvari temeljena na prirodnom srodstvu ili analogiji, a ne na mehaničkim osnovama. Primjerice, žitarice su u simpatiji sa zelenim povrćem, a u antipatiji s kiselim voćem, slatkišima i mlijekom (H. M. Shel-ton, Orthotrophy, San Antonio, 1935).

doktrina o univerzalnoj simpatiji uči da sva bića prirode međusobno djeluju jedna na druge. Taj izvorno stoički nazor preuzeo je Plotin, a od njega alkemičari, astrolozi, Car-
dan, Fludd i dr. Simpatija je iskustveno očitovanje metafizičkog identiteta svijeta kroz fizičku mnoštvenost njegovih poja-
352 va međusobno povezanih korespondencijama i analogijama.

 „Na taj su način posvetitelji u svete misterije, polazeći odsimpatije što sjedinjuje sve vidljive stvari međusobno i s nevidljivim silama, te pojmivši da se sve nalazi u svemu, utemeljili ovu hijeratsku znanost, a bit će da su se i sami čudili videći u prvim člancima lanaca najzadnje članke, a u najzadnjima ove najprve." (Proklo, O hijeratskom umijeću: apud Festu-gičre, R.H.T, sv. I, str. 134).

v. afinitet, analogija, korespondencija, kozmički planovi, lanac, niz, red, Sve.

B. (studija) K. Reinhardt, Kosmos und Sympathie, 1926, str. 49. ss, 113. ss (tema naročito prisutna u Posejdonija, a joS ranije u Empedokla: Ljubav i Mržnja); (tekstovi) Les Stolciens, Tactes choisis par Jean Brwt_r P.U.F, Grands textes, 192 str, 1966; B.G. Della Porta, De caelesti physiognomonia, 1601.

2) (magija) Posebice počevši s E.B. Tvlorom (Primitive cul-
ture, 1871, prij. na franc. 1876).

„Simpatička magija" ili „zakon simpatije": homeopatska magija ili zakon sličnosti („sve slično traži svoje slično, odnosno, posljedica je slična svojem uzroku"), dodirna magija ili zakon dodira („dvije stvari što su u određenom trenutku bile u međusobnom dodiru i dalje djeluju jedna na drugu, premda je dodir prestao") (sistematizacija J. G. Frazera).

                               homeopatska magija —
                               (zakon sličnosti) -

                                      

simpatička magija -/
(zakon simpatije) -/

                                     dodirna magija   
                                      (zakon dodira)    

                                 

v. magija, sudjelovanje.

B. J. G. Frazer, Le Rameau d'or, sv. I, str. 41. sq, 140. sq (Le Roi magicien dans la sociiti primitive, 1890), prij. izd. R. Lafffont, bibl. Đouquins, 1981.

3) (metapsihika) „Organskom simpatičnošću" nazivamo je dan oblik telepatije, tj. činjenicu da somnambuli doživljavaju jednaka osjetna iskustva, osjećaje i stanja kao neka druga,
prisutna ili odsutna osoba.

B. J. Ochorowicz, De la suggestion mentole, izd. Doin, 1882.

(etika) Moralna simpatija. Na pojedinačnoj razini: sklad sa samim sobom i sa svijetom. Na društvenoj razini: kozmopolitizam (stoici su također bili kozmopoliti).

(inicijatika) Voljni (po tome različit od smisla 6) i metafizički nazor što teži sjedinjenju ne poistovjećujući svijest i vanjski svijet.

„Prepoznavajući posvuda sebe u svemu, [učenik] ozračuje 353 cijeli svijet duhom prepunim ljubavi." (buddhinski zapis)

6) (psihologija) Intelektualni, afektivni ili etički afinitet me
đu osobama.

„Kad se atmosfera magnetizma između dvije osobe uravnoteži toliko da privlačna sila jedne osobe upija suprotno zračenje druge osobe, stvara se privlačnost što je nazivamo simpatijom" (Eliphas Levi, Dogma i ritual visoke magije, str. 93).

SINARHIJA

Et: grč. ovv = s, sa; &ox<o = vladati, zapovijedati. Riječ stvorena 1872. g.

1) (egzoterični smisao) Oblik vladavine gdje vlast provodi ili više osoba ili više skupina istodobno.

Orpeka: anarhija, monarhija, oligarhija.

2) (ezoterični smisao)

U ezoterizmu riječ dobiva posve različiti smisao: izvodi se od ovv = s, zajedno i &Qxr = počelo, načelo. Riječ „sinarhija" svoju popularnost duguje okultistu i/ili ezoteristu A. Saint-Y-vesu d'Alvevdru (Ključ Istoka, 1877, cf. Clefs de l'Orient, pon. izd. Bćlisane, 1980).

Sinarhija se opisuje kao političko uređenje zasnovano na trojnoj podjeli društvenih funkcija i njihovim korespondencijama. U te tri funkcije Saint-Ives d'Alvevdre ubraja Obrazovanje, Pravosuđe i Privedu (L'Archćometre. 1911), odnosno, Svećenstvo, Upravu i Vijeće Staraca (Poslanje Jevreja, 1884). (Ovdje ponovno srećemo već nam znane tri društvene funkcije Indoevrepljana: magijsko-sudbena vlast, fiziika sila i plodnost, prema radovima G. Dumćzila).

Glavni teoretičari sinarhizma bili su: Hipodam (cf. Aristotel, Politika, B. 8), Platon, Država IV), A. Saint-Yves d'Alvevdre (1842-1909. g), R. Steiner (Trojni vid društvenog pitanja). Svi oni razlučuju tri osnovne djelatnosti i unutar te trojne podjele nalaze različite razine (ljudsko tijelo, ljudski duh, Kaste, kozmičke oblasti).

3) Sinarhija Carstva. Tajno društvo u Francuskoj čiji je cilj
ostvarenje ideala sinarhije iz 1922. g, obilježeno fašističkim,
nacističkim, falangističkim i višijskim utjecajima. U ovome
slučaju, cilj je u manjoj mjeri inicijacijski, a niti utemeljenje
nije odviše ezoterično.

B. (studija) J. Saunier, La synarchie, C.A.L. - Grasset, 1971; (tekst) A. Saint-Yves d'Alvevdre, Mission actuelle dessouverains (IH izd, Dentu, 1882), Mission de l'Inde en Europe (izd. Dorbon, 1886).

TRI STALEŽA PREMA PLATONU (DRŽAVA, III, 415-TV, 449)

	stalež	djelatnost	mjesto	postav	vrlina
1	upravljači	organizacija	glava	spoznaja	mudrost
2	ratnici	obrana	srce	srčanost	hrabrost
3	zanatlije	proizvodnja	trbuh	požuda	umjetnost

SISTRUM

Et: grč. orim) = vitlati, mahati (čime); egip. ssesh ili kemken.

Egipatski glazbeni instrument iz roda udaraljki u obliku zaobljenog metalnog okvira preko kojeg je pričvršćeno nekoliko (najčešće četiri) pomičnih zvučnih prečki. Kućište je bilo izrađivano ili u obliku potkovice ili naosa (središnjeg unutrašnjeg dijela hrama). Sistrum je bio posvećen Hator, prvobitnoj boginji neba u obliku krave, zaštitnici plesa i glazbe. Izrađivan je od bronce, srebra ili zlata.

,,U rukama je [Izidaj držala različite stvari: u desnoj ruci zvečku od bronce, kojoj su preko uske pločice savijene u obliku remena bih namješteni neki štapići, koji su glasno zvonili čim bi se ruka triput zatresla." (Apulej, Zlatni magarac, XI, 4)

B. H. Hickmann, Quarante-cinq siecles de musique dans l'Egypte anciennc, 1956.

SJAJ

Lat. gloria.

1) (umjetnost). Svjetlost što okružuje tijelo božanstva ili sveca, najčešće u obliku badema ih elipse. Ta je svjetlost postojana ih' promjenjljiva, vidljiva ili nevidljiva, pojavljuje se kao umjetnički prikaz ih kao zbiljski sjaj.

„[Isus] se uspe na brdo da moli. Dok je molio, promijeni se njegovo lice, a odjeća mu postade bijela i sjajna. I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti..." (Lik 9, 28-31).

R. aura (svjetlost prisutna u svakog čovjeka i u svakom trenutku, nevidljiva je), aureola (zbiljski nimbus), svjetlosno tijelo, suptilno tijelo, nimbus (kružni sjaj samo oko glave, prvenstveno u umjetnosti).

B. Marthe Collinet-Guerin, Historie du nimbe, 1961, Nouvelles Editions Latines.

(teologija) „Nepobitno očitovanje Božje Prisutnosti ih 355 Moći." (Biblijski rječnik, str. 466) *'

(teozofija) Bog kao imanentnost, nutarnji i ženski vid božanske Prisutnosti. Ovaj su pojam naročito razvili Kabalisti i nazvali ga Shekhinah (Prisutnost) ih Kavod (Sjaj, Slava).

„Kako uči tajna doktrina, dužnost je svih ljudi istinske vjere da sav svoj duh i sva svoja htijenja uprave na Shekhinah." (Se-fer ha-Zohar, I, 49b).