Broj: 3195.                      

Godina: XI                   

11. svibnja (maja)  2015.

 

 

“V ZIVLJENJU OBSTAJATA PRAVZAPRAV LE DVE HUDI PREISKUSNJI; DA NE DOBIMO TISTEGA, KAR SI BREZPOGOJNO ZELIMO, IN, DA DOBIMO TISTO, KAR SI ZELIMO”.                                                                 

Anthony de Mello

 

“U ZIVOTU ZAPRAVO POSTOJE DVA GORKA ISKUSENJA;    DA NE DOBIJEMO ONO STO BEZUVJETNO ZELIMO,            I, DA DOBIJEMO TO STO ZELIMO”.                         

Anthony de Mello

 

 

Dragi prijatelji,

UGLEDAJ ME VJERNOGA U SVEMU STO GLEDAS vrlo je jasna poruka pjesme iz “Bijele kule” kojom bi htio da se pozabavimo u danasnjem tihovanju. Ispricavam se ako nalazite da previse i cesto iznosim svoje dojmove iz boravka u Prashanti Nilayamu, tamo sam u formi anegdote cuo tvrdnju da je jedan trenutak u “drustvu” sa Bogom vrijedan

tisuce zivota. Kroz danasnje tihovanje taj uvid dobija na dubini:

 

 

18. SIDJI ZA MNOM, ZIVOT PO ZIVOT

 

        Sidji za Mnom, zivot po zivot, sve do granita, sve do ahata, do malahita, stvrdnutih u maglama vremena.

        Spusti se za Mnom u taj ahat, kojega drzis na dlanu, i reci Mi, tko je s tobom tada u ahatu camio, i ahatne ti price pricao, o ahatnomu ti Bogu zborio?

        Tada, svijescu si bila ahat; danas, svijescu si covjek, koji na dlanu drzi svoj davni ahatni svemir. Moramo li zalaziti pod izumrle koze milijuna, da bi se ti sjetila Mene, zivot po zivot vjernoga Prijatelja?

        Trebam li progovoriti na zaboravljenu jeziku Tlaloka, oglasiti se harfama Ura i Babilona? Moram li te podsjetiti na nasa svjetlucava saputanja dok si bila krijesnica, i zvijezda Danica?                        

        Sve sto gledas tvoja je proslost.

        Ona je vazna samo da bi ti saznala s kim si ju zivjela.

        Gledaj ju sada na svojemu dlanu.

        Ugledaj Me u njoj! 

        Na svaki sam oblik pristao - ni ahat nije bio tako ahatan kao Ja, ni jedna se krijesnica nije tako krijesila kao Ja - ugledaj Me, vjernoga, u svemu sto gledas.

 

„Bijela kula”, knjiga 76. Zapisala Vesna Krmpotic

 

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa