ŠETNICA UZ RJEČINU TRISTOTINJAK PLANINARA, IZLETNIKA, ZALJUBLJENIKA U PRIRODU JUČER OBILJEŽILO 12. OBLJETNICU PLANINARSKO-IZLETNIČKE STAZE | |
Rijeka ljudi uzvodno, a Rječina nizvodno | |
Uz Rječinu uz Riječane, Kastavce, Lovrance i Grobničane jučer su hodali Delničani, Crikveničani i Senjani, kao i gosti iz Zagreba te planinari iz Ljubljane i Kočevja, izvijestio nas je Matija Perić Slavica MRKIĆ MODRIĆSnimio Petar FABIJAN | |
VALIĆI/LUKEŽI Rijeka ljudi uz grobničku tekućicu, onu koja i Grobnišćini i cijelom gradu što je po njoj i nazvan, već stoljećima život daje. Takvu sliku smo ugledali sjedeći na zidiću, ne remeteći spokoj u koji je seoce Valići uronilo onog trenutka kad mu je polovicu teritorija prekrilo akumulacijsko jezero. Jučerašnje jutro donijelo mu je gotovo tristo puta veći broj stanovnika od onog koje broji svakog dana. Jer Valići nisu spali na jedno slovo, već na jednog žitelja i njegova kućnog ljubimca, a jučer, rekosmo, rijeka ljudi. Što planinari, što obični šetači, no svi s istim ciljem, a taj je pješačenjem obilježiti 12. obljetnicu pohoda planinarsko-izletničke staze imena »Šetnica uz Rječinu«. I tako dok je Rječina »nizbrdo«, izletnici su i nizbrdo, i po ravnom, i uzbrdo, a sve u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva HP i HT Učka. Idealan dan Polazna točka i ove godine bilo im je Svetište Majke Božje Trsatske u kojem su najprije nazočili misi, potom kod za to zaduženih osoba izvršili »prijavak«, a onda krenuli na šetnju dugu gotovo 19 kilometara ispraćeni pozdravnim govorima Srđana Škunce, pročelnika Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, Branka Juretića, načelnika Općine Jelenje, fra Antuna Jasenovića, gvardijana Trsatskog svetišta i dakako, Ilije Blatančića, predsjednika Planinarskog društva koje stoji iza organizacije ovog pohoda. Svevišnji ih je pozdravio darovavši im za pješačenje idealan dan – ni topao, ni prehladan, onaj koji daje sunca taman onoliko koliko treba da ugrije šetača kad izađe iz sjenovitih dijelova staze, i vjetra taman onoliko koliko tom istom šetaču treba da ga ohladi nakon uspona suncem obasjanim djelovima šetnice. Ono što im Rječina u donjem dijelu toka nije dala, ali ne zato što im je nešto htjela uskratiti, već stoga što nema, jest vodu u koritu, no zato ih je već nakon »akumulacije« dočekala ljepotom modrine jezera, a nešto kasnije i slapovima, i slapićima i bistrinom. Grobničke šume, proplanci i livade nudile su im prijelazni modni izričaj, što će reći da su za ovu prigodu »odjenule« ljetno-jesenje ruho u kojem prevladavaju sve nijanse zelene boje čiju monotoniju prekidaju onim tzv. zemljanim, pa se tu i tamo malo zašarene. Šaroliko je bogme bilo i društvo što je krenulo na ovaj pohod. I godinama, i podrijetlom šaroliko. Kako reče Matija Perić, dopredsjednik HPD HP i HT Učka, na prvoj od šest kontrolnih točaka prijavilo se 236 izletnika, no na svakoj idućoj taj je broj rastao. – Na današnji pohod krenuli su članovi gotovo svih planinarskih društava koja djeluju u Primorsko-goranskoj županiji, pa uz Rječinu uz Riječane, Kastavce, Lovrance, Grobničane hodaju i Delničani, Crikveničani i Senjani, ali i gosti iz Zagreba te Slovenije iz koje su nam stigli planinari iz Ljubljane i Kočevja – izvijestio nas je Perić. Lijepa priroda, lijepe žene I baš na Kočevjane prve naletjesmo. Kažu da su jučer planinarili snježnim stazama Austrije, a danas uživaju u prekrasnom suncem obasjanom pejzažu Grobnišćine. I Ljubljančane je oduševila šetnica uz Rječinu s kojom su se susreli prvi put, ali obećaše – ne i zadnji. Stanka Hrženjaka iz PD Kamenjak, Dragutina Bolfa iz delničkog PD Petehovac i Kostadina Korlata iz Udruge gluhih sreli smo na putiću što se odvaja za Drastin. Zaključismo – prethodnica, a oni nam to i potvrdiše. Hrženjak nas je izvijestio da njemu od Trsata do izvora Rječine treba četiri sata, pet da je neko normalno vrijeme unutar kojeg se ta udaljenost može prohodati, a za šest sati stići će i oni čija fizička sprema i nije na nekoj zavidnoj razini. – To šest sati je za one starije, nadovezao se Bolf i dodao kako su organizatori izletnike podijelili u tri grupe, ovisno o kondiciji. Na upit koja starosna dob kroči grobničkom prirodom, Bolf se zamislio i rekao– sve, od onih najmlađih koji jedva da hodaju, pa do onih čije su se noge već dobrano u životu nahodale. A ako me pitate ima li zgodnih žena, e, pa još najbolje da nema. Sve jedna ljepša od druge. Šaleći se kako će iza zavoja malo zastati i pričekati jer će za koju minutu naići »dobre polovače«, a u lijepom društvu sve je slađe, pa i hodanje, pozd
raviše nas i nestadoše u začudnoj igri sjena.
|
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1384
OD 14.01.2018.PUTA