SEFIRAH jednina), SEFIROT (množina)

Riječ

svojstvena hebrejskoj Kabali.

l)

U Sefer Yezirah (V. st. ?), sefirah znači "broj" kao načelo ili etapa.

"Trideset

i dvije tajanstvene staze do Mudrosti: deset sefirot beli mah (računanje bez ništice) i dvadese-t i dva slova temelja" (1, 1).

2)

U klasičnoj Kabali (1150. g. ss), sefirah je naziv emanacije ili sfere kroz koju se očituje Bog.

"

Uzrok Uzroka proizveo je deset vidova Svojega Bitka nazvanih sefirot, a Kruriu [Keter] je nazvao Izvorom jer je ona neiscrpno vrelo svjetlosti, tako da On sam sebi pridijeva ime En-Sef[Ein-Sofj, Beskonačnost. " (Sefer ha-Zohar, ll, 42b).

 

V. Aion, Ein-Sof, emanacija, hipostaza, Kabala, Sefirotsko stablo.

B. G. Casaril, Rabbi Simion Bar Yochai et la Cabbale, izd. du Seuil, Maitres S

spintuels, 26, 1967, str. 97. sq, 182. sq; G. Scholem, Les grands courants de la mystique juive (1941), prij. s engl, izd. Payot, 432 str.

SEFIROTSKO STABLO

Likovni ili duhovni prikazi različitih sefirot od XII. st. naovamo. Sefirotsko stablo sastoji se od: a) deset sefirot, b) dvadeset i dva kanala kojima su sefirot međusobno povezane, c) dva stuba, Milosti na desnoj i Strogosti (Snage) na lijevoj strani, d) četiri svijeta (emanacija, stvaranje, oblikovanje, djelovanje) (horizontalni smjerovi), e) dvije suplementarne hipo-staze: Ein-Sof (Beskonačnost) i Da'at, sefirah čije postojanje zastupa samo mali broj kabalista.

„Keter je jezgro..., mala stapka Binah, deblo Hesed, grane Gevurah, izbojci Tiferet, lišće Nezah, cvjetovi Hod, plod Ye-sod, a Malkut sjeme" (O. M. Aivanhov, S.D. (O.Ć), sv. IV, str. 176). Ih, Malkut je korijen, itd...

B. Knorr von Rosenroth, Kabbalah Denudata (1677), sv. I; Interpritation de l'Arbre de la Cabale (1625), izd. Cahiers astro!ogiques, Niče.

SELJENJE DUŠA

V. transmigracija.

SFINGA

Et: egipatski: shespankh = živi kip. U franc. Rabelais, 1552.

1) Sfinga ljudske glave i lavljega tijela iz Gizeha, tzv. Velika Sfinga ili Harmakhis (Horus na obzorju) kip je dug 57 m, a po
tječe iz 2620. g. pr. n. e. (otprilike). Različiti autori razmimoilaze se u mišljenju o tome čega je ona simbol.

B. G. Barbarin, L'inigme du grand Sphinx (1947), izd. J'ai lu, A 247 (avan- 345
turistički pristup). ■■■

Egipatska Sfinga

ima glavu čovjeka, ovna ili sokola.

Azijska Sfinga

ima krila.

Grčka Sfinga

(oko 1600. g. pr. n. e.) ima lice i poprsje žene, krila ptice i tijelo lava. Postavlja zagonetke.

B. A. Dessenne, Le sphirvc, čtude iconographique, izd. E. de Boccard. 1957; (tekst) Heziod, Teogonija, 326 sq.

 

Rječnik ezoterizma